Arhiv tekstova
Kako, molim?
IZMEĐU GUBITKA I GUBITKA
Srbi u Beogradu moraju se suočiti s realnošću i izabrati ili Kosovo, ili Europu. Ako izaberu Kosovo, izgubit će i to, ali i Europu. Ako izaberu Europu, onda će cijeli Balkan ući vremenom u EU, uključujući i Bosnu i Hercegovinu, Makedoniju, Kosovo, Crnu Goru, Albaniju, Hrvatsku. Slovenija je već na ulasku u EU.
Srbi se moraju suočiti s teškom realnošću, koja kaže da su izgubili Kosovo. Kosovo, istovremeno i Albanci u njemu, moraju pokazati spremnost pružiti apsolutne garancije za sigurnost i politička prava i zaštititi kulturno blago i naslijeđe Srba i njihove crkve i spomenike. Oni ne mogu hodati unaokolo i bacati srpsku djecu u rijeke, kako su to uradili ljetos, na primjer. Nezavisnost Kosova je proces i raspad bivše Jugoslavije još nije završen. U ovom trenutku, nakon raspada Jugoslavije, postoji pet država. Proces raspada bit će kompletiran kada ih bude sedam, a SAD i EU trebaju zajedno raditi na mirnoj realizaciji toga cilja. Richard Holbruck, bivši američki diplomat i jedan od tvoraca Daytonskog sporazuma, »Dnevni
a
U SRCU MRŽNJE
Za razliku od pipavog opreza poslije 5. listopada 2000. osvetoljubivost je neskrivena, kao i ogromna mržnja prema pokojnom Đinđiću, mržnja koja ne haje ni za osnovni pijetet. Mnogi mrze Tita, ali nitko toliko, koliko neki Đinđića. Tito je i zatvarao i strijeljao, ali Đinđić nije. Sablja je bila poslije njega. Ili je uzrok možda ONO zatvaranje? Zaista, 2000. nismo imali revoluciju, ali je neka bizarna, atipična kontrarevolucija u punom jeku, na televiziji svaku večer od osam sati, a u tabloidima svako jutro. U restauraciju se vješto guraju oni koji hoće da se zaboravi sve zlo i šteta Miloševićeve vladavine. Pronevjere i poreske utaje nekih DOS-ovih vladinih službenika proglašavaju se za nedjela veća od stradanja stotine tisuća ljudi i političkih umorstava, kakvi su Ćuruvijino, Stambolićevo i suradnika Vuka Draškovića. Vojin Dimitrijević, direktor Beogradskog centra za ljudska prava, »Dnevnik«, 29. veljače 2004.vaz«,
SREĆA PA ZNA
Od svih tajnih službi u Srbiji ubjedljivo je najaktivnija – hrvatska. Dušan Mihajlović, odlazeći srpski ministar policije, »Nacional«, 2. ožujka 2004.
VOLIO BI DA JE MOĆAN
Svakako da bi mi godilo da pripadam grupi najmoćnijih Srba i da zauzimam prvo mjesto među njima. Ali ja mislim da najmoćniji ljudi Srbije ne sjede u Srbiji nego sjede na drugim mestima. Riječ je o ljudima srpskog porijekla koji posjeduju sumnjiv kapital kojim upravljaju pomoću određenih ljudi na vlasti u ovoj zemlji. Bogoljub Karić, srpski tajkun, »Blic«, 1. ožujka 2004.
NaMETANJE KNJIGE
Hrvatska književna scena je hijerarhizirana, gotovo patrijarhalno ustrojena. To je jednim dijelom problem male sredine i njezinih gotovo porodičnih odnosa u svim javnim sferama. S druge strane, tu je i problem nerazvijenog tržišta knjige, u ekonomskom i u kulturnom smislu riječi. Stječe se dojam da knjigu netko mora nametnuti, a to može s jedne strane biti institucija svojom neprikosnovenom moći, ili pak skandal koji na suprotan način plijeni pažnju javnosti. Na jednom se polu podržava sve što nosi institucionalni predznak, dok se na drugome, u suprotnome ključu, oglašavaju »crne ovce«, rušitelji tak-va ustroja. Povremeno se ta dva pola susretnu, sklopi se nekakav pakt, i poneka se »crna ovca« asimilira u sustav, institucionalizira se. Sve to ne ostavlja mnogo prostora onima kojima nije ni do moći, ni do zadjevica. Mediji se tome prilagođavaju, s jedne strane slijedeći institucionalne putokaze, a s druge strane napajajući se obračunima i hajkama. Marina Čabrajec, književnica, »Novi list«, 29. veljače 2004.
SREDNJI VIJEK – BUDUĆNOST?
Zajedno se trebamo boriti za ravnopravnost koju čitav svijet daje manjinama, osim naše domovine, koja još ne može shvatiti da bez uvažavanja prava manjina nema napretka i ulaska u Europsku uniju. Mi ne želimo biti građani drugog reda u zemlji koja teži srednjem vijeku. Interes Hrvata i Mađara je stoga isti i zato želim, nudim i tražim zajedničku borbu za zajedničke ciljeve. József Kasza, predsjednik SVM, na Skupštini DSHV-a 29. veljače 2004.
