Arhiv tekstova
Slike koje govore više od riječi
U organizaciji Demokratskog saveza Hrvata Vojvodine-podružnica Bajmok u utorak, 22. veljače 2005. god. s početkom u 16 sati u prostorijama Gerontološkog kluba u Bajmoku održana je prezentacija knjige »Naši mladenci« autorice Stanke Kujundžić.
Knjiga »Naši mladenci« je izišla u nakladništvu Hrvatskog akademskog društva sredinom prošle godine. Prezentacija se odvijala uz sivoću kišnog zimskog dana i uz odsjaj odlazećeg snijega. Na prezentaciji je bio prisutan dosta lijep broj zainteresiranih građana Bajmoka.
INTIMNI SPOMENAR: O knjizi su govorili Dujo Runje, predsjednik Hrvatskog akademskog društva i Stanka Kujundžić, autor ove knjige. U svom obraćanju Runje je istaknuo da u ovoj knjizi slike govore same za sebe i po sebi i da su rječitije od mnogih riječi, a riječi koje prate ove slike su tu da nam olakšaju da ih shvatimo i zavolimo kao dio naše povijesti bez koje nema budućnosti. »Njima ne treba tumača«, naglasio je Runje i napomenuo kako je knjiga čitka i na svojoj površini bistra, a ipak u svojoj dubini tanano slojevita. »Moglo bi se reći da je ovo svojevrsni intimni spomenar koji nam omogućuje da se družimo s prošlošću, a nalazeći u njoj bistre izvore nalazimo poticaj za nova pregnuća. Nitko osim nas«, istaknuo je Runje, »neće otkrivati našu zasutu povijest koja nije mrtvo slovo nego klica za sutrašnju plodnu sjetvu. U ovoj knjizi možemo osluškivati tišinu i otkucaje uzbuđenja, treptaje suncokreta i zvuke tambure, jednom riječju život u svoj punini«, naglasio je Runje. Na koncu svog izlaganja Runje je istaknuo potrebu češćih susreta sa stanovnicima Bajmoka u nadi da će Stanka Kujnudžić smoći snage i u nemirima umirovljeničkog mira napraviti još ovakvih djela.
SVADBENI OBIČAJI I NOŠNJE: Autorica knjige, Kujundžić, se zahvalila svima onima koji su došli u ovakvom broju na promociju knjige. Po riječima autorice, u knjizi se nalaze fotografije od 1870. godine sa svadbenim običajima i nošnjama Hrvata-Bunjevaca. Ovaj posao započela je već odavno, ali trebalo je da dođe u mirovinu da bi sve svoje vrijeme mogla posvetiti ovome. Mnoge fotografije koje su se nalazile na tavanu prekrivene prašinom sada su ugledale svjetlo dana, te je na taj način »spaseno svjetlo«, trenutak vječnosti. »Ovdje se isprepleću život i smrt kao dan i noć, svjetlo i tama. Ovo je dio nas, ovo je dio naše povijesti, ovo je živovanje pripadnika jednog naroda čiji smo mi potomci i prema kojima gajimo ponos i poštovanje«, zaključila je Kujundžić.
Nakon izlaganja mnogi nazočni pogledali su i kupili knjigu, iznijeli svoje dojmove, pronašli nošnje svojih predaka, »komadić« koji njima nedostaje i uz zakusku nastavili ugodno ćaskanje.
Na ovaj način jedan dio naše povijesti prešao je u korijene života. Kao i mnogo puta do sada, pokazalo se da manje sredine pokazuju veliki interes za kulturno nasljeđe i da zaslužuju mnogo više pažnje.
D. R.
