Arhiv tekstova
Čije je zajedništvo?
SOMBOR – »Prošlo je ravno 256 ljeta kako je na današnji dan (18. veljače) austrijska carica Marija Terezija stavila svoj potpis na Privilegijalno pismo kojim je Somboru dodijeljen status slobodnog i kraljevskog grada. U velikom broju datuma koji su značajni za prošlost našeg grada, ovaj dan se izdvaja kao završno ishodište uporne i teške troipolgodišnje borbe tvrdokornih somborskih srpskih i bunjevačkih graničara da svom gradu osiguraju političku, prosvjetnu, kulturnu i ekonomsku samostalnost«, kazao je predsjednik Općine Sombor dr. Jovan Slavković obraćajući se uzvanicima proslave povodom obilježavanja Dana grada.
Govoreći o ponosu Somboraca svojim gradom i njegovom poviješću Slavković je, između ostalog, kazao: »Ono što posebno rado ističem kao najdragocjenije nasljeđe koje su nam ostavili naši časni preci, jest međusobno razumijevanje, uvažavanje i poštovanje svih sugrađana, bez obzira na jezik kojim govore ili na način kojim se krste. To zajedništvo koje su stari somborski Srbi i Bunjevci utvrdili bratstvom po oružju, a ozakonili ga kroz tzv. Alternativu iz 1748. godine, predstavljalo je temelj budućih ravnopravnih odnosa, koji su poštovali i nešto kasnije doseljeni pripadnici mađarskog i njemačkog naroda«, te je istaknuo kako je Somborac svatko tko u Somboru živi, a svi smo mi, nekada, od nekud, ovdje došli.«
Sudeći prema ovom govoru u Somboru ne žive Hrvati, ili su u stvari Hrvati »samo Bunjevci«, teza koja je odavno znana i propagirana. Međutim, izgovorena od strane predsjednika Općine iz redova Demokratske stranke kojeg je Demokratski savez Hrvata u Vojvodini podržao na lokalnim izborima i na čijoj listi su bili i kandidati DSHV-a za vijećnike SO Sombor, u najmanju je ruku začuđujuća.
Za utjehu somborskim Hrvatima ostaje da je potpredsjednica Općine Sombor Marta Horvat Odri u svom govoru kazala: »S poštovanjem se sjećamo onih istaknutih ličnosti, koji su u protekla dva i po vijeka doprinijeli ugledu Sombora, bili oni pripadnici ma koje nacije; tu, naime, Srbi, Mađari, Hrvati, Nijemci i drugi mirno žive jedni pokraj drugih od pamtivijeka.«
J. D.
