Arhiv tekstova
Vjerska poduka mladih i korizmena tribina
U Somboru je nastavljen slijed slavlja u stoljetnom Karmelu. Gost-karmelićanin ovog puta bio je mladi svećenik o. Viktor Grbeša. On je u nedjelju, 20. veljače u somborskoj karmelićanskoj crkvi predvodio Križni put, a potom Euharistijsko slavlje s prigodnom korizmenom propovijedi. Poslije svete mise u samostanu susreo se s mladima. Na susretu se okupilo tridesetak mladih.
Otac Viktor je mladima podijelio fascikl sa slikama i tekstom koji govore o mladima župe Remete – Zag-reb. Podijelio im je i kazete albuma zbora mladih »Advocata Croatiae« za uspomenu. Zatim im je ponudio i popis tema koje se redovito koriste u susretima i katehezama mladih, da bi oni sami mogli izabrati ono što ih najviše zanima. Izabrali su sljedeće teme: »Isusove prispodobe kraljevstva nebeskog, što/tko je raj?«, »Tajna umiranja«, »O prijateljstvu i komunikaciji«.
SUSRET S MLADIMA: Prilikom predavanja o Kraljevstvu nebeskom i općenito o neizrecivoj duhovnoj stvarnosti nakon zemaljskog života ili smrti/prijelaza u drugi način postojanja, pošlo se fenomenologijom kliničke smrti i iskustava oni koji su zamrli te je navedeno nekoliko glavnih obilježja koja se javljaju kod većine osoba. Tu je iznesen i crkveni nauk o stvarnosti i dinamizmu stanja osoba u raju, čistilištu i paklu zaključujući Rahnerovski da je »raj – zadobiveni Bog«, »čistilište – Bog koji čisti« a »pakao – izgubljeni Bog«. Uz tematiku spasenja duša, naglašene su vrijednosti duhovne ljubavi u molitvi, pokori i dr. djelima čovjeka u sklopu života otajstvenog tijela Crkve te udio i poslanje vjernika u spašavanju ljudi. Nadovezana je i tema kvalitete življenja izražena kroz kvalitetu međusobnog komuniciranja spominjući i sociološku problematiku nedostatka znanja i prakse na tom području. Zaključeno je da je komunikacija ljudi današnjeg društva u krizi te da je pažljivo slušanje nezamjenjiv način iskazivanja ljubavi jednih prema drugima.
Uz ono što poistovjećuje i razlikuje psihologiju muških i ženskih osoba, sagledane su svakidašnje obiteljske i druge situacije uz nastojanje upoznavanja vlastite darovanosti i obveze u sredini u koju nas je Bog postavio i poslao. Zaključuje se da je ispravan odnos prema svakoj osobi odgovornost u ravnoteži ljubavi i poštovanja koju smo pozvani izgrađivati cijeli život odgajajući sebe po mjerilu i pomoći Božjeg odnosa prema ljudima. Govoreći o razinama ljubavi, one su podijeljene u dvije skupine: egocentrična (porne i eros) ljubav i altruistična – velikodušna (filia i agape). Spominjući tu problematiku ljudske slobode te potencijala nagona i životnih energija čovjeka, istaknuto je da su ljudi kao duhovna bića pozvani na sreću i puninu života koju dosižu jedino u odricanju sebičnih impulsa naravnog bića čovjeka usmjerujući ih na velikodušne razine ljubavi, a kao vjernici, na življenje Božje ljubavi koja se očitovala u žrtvi Isusa Krista na križu.
KORIZMENA TRIBINA: U ponedjeljak, 21. veljače o. Viktor nastupio je na Korizmenoj tribini u Hrvatskom domu. Pred oko 150 osoba održao je predavanje na temu »Moje mjesto u Crkvi« prema iskustvu sv. Male Terezije. Nakon uvodnog predstavljanja predvoditelja tribine, o. Mate Miloša, uslijedilo je izlaganje po planiranim točkama programa.
Govoreći o odgoju promišljalo se o životu obitelji u kojoj je Terezija odrasla. Zatim se istraživao život same Terezije kroz tri glavna perioda duševnog i duhovnog izrastanja kako ga je sama opisala u životopisu »Povijest jedne duše« i kako su je drugi doživjeli navodeći to na drugim mjestima. Istaknute su važne spoznaje vezane za konstantu ljudske naravi te zakonitosti izrastanja i sazrijevanja ljudske osobe na svim razinama njenog bića, stoga takve spoznaje vrijede i danas kao smjernice i poticaj za konkretnu primjenu u životu.
Od glavnih stvarnosti potrebnih za odgoj prepoznat je odnos između roditelja samih. Dijete najviše nauči preko međusobnog odnosa mame i tate ili odgajatelja. Za roditelje sv. Male Terezije dovoljno je reći da se danas vodi postupak za proglašenje blaženim i svetima, što ima za istaknuti neophodni uvjet za dobar odgoj a taj je: Da bi odgajao povjerene, odgajatelj i sam mora biti odgojen. Roditelji sv. Male Terezije mogli su joj pružiti dobar ljudski i vjerski odgoj potvrđujući to i primjerom svakidašnjeg življenja. Tu spominjemo i Terezijine četiri starije sestre koje su odigrale veliku ulogu u odgoju nakon smrti majke. O kvaliteti, zrelosti i velikodušnosti tih djevojaka govori i njihov odgovor na Božji poziv i odluka za posvećeni život u samostanu. Ako bi htjeli sažeti u dvije riječi nosive stvarnosti odgoja sv. Male Terezije a tako i svakog ispravnog odgoja odlučujemo se za: »nježnost i odlučnost«. To bi ujedno bilo na liniji biblijske pedagogije koja odnos roditelja i djece tj. odgoj djece stavlja u okvire: »stege i urazumljivanja«. Stega, naime, kao odgoj za velikodušnu ljubav a urazumljivanje kao odgoj za među (o)sobno poštovanje.
Izrasla je, kroz ljubav i patnju, u ljudskoj i vjerničkoj dimenziji do punine svoga bića te nije ni čudo da je proglašena i naučiteljicom Crkve – jedna između dvadesetak u povijesti, kao djevojka koja je doživjela 24 godine, umrijevši u karmelu u Lisieuxu 1897. g. Od njezinog nauka naveli smo »mali put« u pet koraka: želja biti svetom, naporno vježbanje u savršenstvu, spoznaja vlastite nemoći, ustrajanje u velikim željama s pouzdanjem u Boga i ponizno otvaranje Božjem zahvatu milosti u životu. To bi ujedno bilo i ukazivanje na mjestu u Crkvi svakog vjernika. Kroz svakodnevicu života, prihvaćati sebe u svjetlu Božje ljubavi.
Andrija Anišić
