Arhiv tekstova
Staračka dob sada – temelj za sutra
Ovih se dana (22. veljače) slavi jedan »čudan« blagdan u Katoličkoj crkvi. Službeni naziv je: Katedra svetoga Petra. Blagdan je star, iz četvrtog stoljeća, a ustanovljen je u znak jedinstva vjernika s Petrom, prvakom apostola. Ovih dana je svijet s osobitom ljubavlju i pažnjom pratio boravak i oporavak u bolnici pape Ivana Pavla II. Koristim priliku da baš povodom toga blagdana i Korizme, za one naše čitatelje, zajedno razmišljamo tekst poruke Ivana Pavla II. za ovogodišnju Korizmu koji govori o starosti i bolesti. To je suvremena poruka za sve nas, gdje populacija naglo stari ili gdje starost i bolest postaje pitanje. Međutim, ono što nije pitanje nego činjenica, ako ne poštujemo svoje starije, nit imamo pravo, niti možemo graditi budućnost. Stoga je bitno pitanje naše budućnosti odnos prema starijima. Podijelimo zajedno Papine misli:
Želja mi je, draga braćo i sestre, ove vam godine svratiti pozornost na izuzetno aktualnu temu koja je dobro oslikala redcima Ponovljenog zakona: »On je život tvoj, tvoj dugi vijek« (30, 20). Radi se o riječima što ih Mojsije upravlja narodu dok ga poziva sklopiti savez s Jahvom u moapskoj zemlji, »ljubeći Gospodina, Boga svoga, slušajući njegov glas, prianjajući uz njega, da živiš ti i tvoje potomstvo« (30, 19 – 20). Vjernost ovome božanskome savezu jamstvo je budućnosti za Izrael, »da bi mirno mogao boraviti na zemlji za koju se Gospodin zakle ocima tvojim Abrahamu, Izaku i Jakovu da će im je dati« (30, 20). Dostići zrelu dob, prema biblijskome viđenju, znak je blagoslovne dobrostivosti Svevišnjega. Dugi vijek tako predstavlja poseban božanski dar.
STARE STAVITI U SLUŽBU ZAJEDNICE: Želim stoga pozvati da se o ovoj temi razmišlja za vrijeme korizme kako bi se mogla još bolje shvatiti uloga što je starije osobe imaju u društvu i u Crkvi; te se raspoložiti za njihovo prihvaća-nje u ljubavi, kakvo im uvijek treba biti pruženo. U današnjemu društvu, zahvaljujući i doprinosu znanosti i medicine, svjedoci smo produženja ljudskoga života i, shodno tomu, povećanja broja starijih osoba.
To zahtijeva da se osobita pozornost da svijetu takozvane »treće« dobi, kako bi se pomoglo tim osobama živjeti u punini svojih mogućnosti, stavljajući ih u službu čitave zajednice. Skrb za starije osobe, osobito kad prolaze kroz teške trenutke, mora biti na srcu vjernicima, posebice u crkvenim zajednicama zapadnoga društva gdje je taj problem osobito izražen.
Ljudski je život dragocjen dar koji valja voljeti i štititi u svim njegovim etapama. Zapovijed »Ne ubij!« zahtijeva da ga se poštuje i promiče uvijek, od njegova početka do njegova prirodna zalaska. To je zapovijed koja vrijedi i kad se radi o bolestima i kad slabljenje tjelesnih moći ljudskome biću ograniči sposobnost samostalne brige za sebe. Ako se starenje, sa svojim neizbježnim uvjetovanostima, smireno prihvati u svjetlu vjere, ono može postati dragocjena prilika za još bolje shvaćanje otajstva Križa, koje daje puni smisao ljudskome postojanju.
Staroj je osobi u tom smislu potrebno razumijevanje i pomoć. Želim ovdje izreći svoje priznanje svima koji izlaze u susret ovim potrebama, te potičem i ostale koji su voljni da nastoje iskoristiti ovu korizmu i dati tomu svoj osobni doprinos. To će omogućiti tolikim starijim osobama da se ne osjećaju teretom za svoju zajednicu, a katkad čak i za vlastite obitelji, u stanju osamljenosti koje ih izlaže napasti zatvaranja u sebe i obeshrabrenja.
Potrebno je u javnome mnijenju ojačati svijest da starije osobe u svakom slučaju predstavljaju vrijednost kojoj valja pridati sav značaj…
MUDROST STARIJIH POPUT SVJETLOSTI: Više raspoloživog vremena u ovom životnom razdoblju pruža starijim osobama priliku suočiti se s temeljnim pitanjima koja su možda do tada, zbog drugih značajnih potreba ili interesa za koje se držalo da imaju prvenstvo, bila zanemarena. Svijest o blizini posljednjega odredišta potiče starije osobe da se usredotoče na ono što je bitno, dajući značaj onome što prolaznost vremena ne uništava.
Upravo zbog takva stanja, starija osoba može odigrati svoju ulogu u društvu. Ako je istina da čovjek živi od nasljeđa što su mu ga ostavili njegovi prethodnici, a njegova budućnost ovisi o načinu na koji su mu prenesene kulturne vrijednosti naroda kojemu pripada, mudrost i iskustvo starijih osoba mogu prosvijetliti njegov hod na putu napretka prema još potpunijem obliku civilizacije.
O, kako je bitno iznova otkriti ovo međusobno obogaćenje različitih naraštaja! Korizma, sa svojim snažnim pozivom na obraćenje i solidarnost, upućuje nas da ove godine stavimo u žarište promišljanja ovu značajnu tematiku koja se tiče svih. Što bi bilo kad bi se Božji narod predao pred određenim danas postojećim mentalitetom koji ovu našu braću i sestre, kojima su smanjene sposobnosti zbog neprilika, dobi ili bolesti, drži gotovo beskorisnima? Kako će društvo, međutim, biti drugačije, počevši od obitelji, ako bude nastojalo ostati uvijek za njih otvoreno i ugodno!
»On je život tvoj, tvoj dugi vijek« (Pnz 30, 20)
Draga braćo i sestre, u ovoj korizmi, potpomognuti Riječju Božjom, razmišljamo koliko je bitno da svaka zajednica, uz razumijevanje puno ljubavi, prati sve koji stare. Potrebno je, usto, navići se pouzdanjem razmišljati o otajstvu smrti, kako bi se konačni susret s Bogom dogodio u ozračju nutarnjega mira. Moramo biti svjesni da nas prima onaj koji nas je »satkao u krilu majčinu« (usp. Ps 139, 13b) i koji je htio da budemo njegova »slika, njemu slični« (usp. Post 1, 26).
Toliko za ovaj puta. Na nama je ne samo čuti, nego i poslušati i činiti. g
