Arhiv tekstova
Život i djelo Matije Poljakovića
Časopisa za književnost, umjetnost i znanost »Klasje naših ravni« u broju 3. - 4. za 2004. godinu, uz brojne priloge donosi i tematski blok o piscu Matiji Poljakoviću (1909. -1973.), a taj blok je obogaćen sukladnom temom o subotičkom kazalištu krajem pedesetih i početkom šezdesetih godina 20. stoljeća, kao i radom o hrvatskim piscima na sceni subotičkog kazališta.
Časopis »Klasje naših ravni« koji je utemeljen 1935., a obnovljen 1996. godine, uređuju Lazar Merković, Milovan Miković, Petko Vojnić Purčar i Stipan Stantić. Nakladnik časopisa je Matica hrvatska Subotica.
VJERAN DRAMSKOJ KNJIŽEVNOSTI DO KRAJA: Tematski blok o piscu Matiji Poljakoviću započinje ulomkom iz njegovog romana »Zapisi jednog luđaka«, a nastavlja se prilozima: »Život i djelo Matije Poljakovića« i »Bibliografija Matije Poljakovića«, koje je napisao Lazar Merković. »Poput mnogih pisaca i Matija Poljaković književnošću se počeo baviti još u mladosti. Opredijelio se za jedan od najtežih rodova – dramsku književnost i njoj ostao vjeran do kraja… Kraj pučkih igrokaza, narodnih komada s pjevanjem, komedija, satira i groteski, te adaptiranjem istih za radio i televiziju, ogledao se i u drugim književnim žanrovima. Pisao je pripovijetke, prikaze, eseje, historijske preglede, a napisao je i jedan roman autobiografskog karaktera. Njegov naslov je ‘Zapisi jednog luđaka’… On je kao cjelina ostao neobjavljen i nalazi se u zaostavštini autorovog sina Mladena Poljakovića«, piše među ostalim Merković o književnom radu Matije Poljakovića. Slijedi tekst Mladena Poljakovića »Moj otac, Matija Poljaković« koji je izgovoren na večeri posvećenoj Poljakoviću 15. ožujka 2003., u HKC »Bunjevačko kolo«, a tematski blok zatim obogaćuje tekst Milovana Mikovića »Subotičko kazalište krajem pedesetih i početkom šezdesetih godina 20. stoljeća«. Miković piše o desetljeću koje obuhvaća sezone 1955. /56. – 1964. /65. godine kada je prikazano 96 predstava koje je režiralo 20 redatelja, među kojima su Milan Barić, Petar Govedarović, Vesna Kauzlarić, Lajčo Lendvai, Boško Pištalo, Milan Topolovački, Slobodan Turlakov i Mihály Virág.
SUBOTIČKO KAZALIŠTE: »Već sredinom pedesetih godina među ovdašnjim piscima, kritičarima i kazališnim ljudima sazrijeva uvjerenje da su u kulturi Subotice uspostavljene takve prilike kada se može izreći stvarna za osnutkom više scena s raznovrsnijom umjetničkom ponudom, za njegovanje različitih kazališnih ukusa i potreba, ali zanimljivi i korisni prijedlozi, pa i početni rezultati nisu bili dovoljni da uvjere one od kojih je zavisilo hoće li se uz Narodno kazalište održati i drugi oblici okupljanja kazališnih zaljubljenika… Tih pedesetih godina oni koji su držali vlast u svojim rukama nisu bili zainteresirani, a ni spremni ovdašnjoj publici koja je s razlogom tražila više, pružiti ono što je očekivala: tekstom, glazbom i igrom dočarati sve boje i nijanse života«, piše Miković, zaključujući kako će tek početkom šezdesetih godina, kada za direktora kazališta dolazi Josip Buljovčić, repertoarska politika doživjeti zamjetne promjene, jer tada subotičko kazalište postaje osjetljivije prema drugačijim, izmijenjenim zahtjevima gledatelja, što se očitovalo učestalijim postavljanjem na scenu djela domaćih pisaca, među kojima posebno mjesto pripada dramskom opusu Matije Poljakovića.
SCENSKE IZVEDBE POLJAKOVIĆEVIH DJELA: Tematski blok nastavlja se prikazom Josipa Buljovčića »Scenske izvedbe dramskih djela Matije Poljakovića«. Od 1950., kada je Poljaković debitirao predstavom »Č’a Bonina razgala«, do 1969., izvedeno je na subotičkoj sceni četrnaest djela ovog pisca: »Niko i ništa«, »Vašange«, »Kuća mira«, »Napraforgok«, »Buckanje sa smutipukom«, »Par žutih cipela«, »Bolto u raju«, »Č’a Bonina razgala« (obnova), »Ludograd«, »Naše i vaše zgode i nezgode«, »Ode Bolto na ogled«, »Kad Bog đavlu kumuje«, »Bolto na fronti«, »Jedna cura sto nevolja«. Buljovčić među ostalim navodi i kako je »Č’a Bonina razgala« izvedena preko stotinu puta, dok je u povodu stote izvedbe zabilježeno da je predstavu vidjelo preko 55.000 gledatelja. »Povodom premijere igrokaza ‘Vašange’ kritičar Slobodan Berberski ističe da: ‘Hrvatska drama u Subotici već dvije godine vodi sasvim određenu politiku u odnosu na suvremene domaće pisce’ čime se ovaj teatar ‘sasvim odvaja od drugih’«, navodi u svom tekstu Buljovčić. Tematski blok u novom broju »Klasja« završava se tekstovima Milovana Mikovića »Hrvatski pisci na sceni subotičkog kazališta« i Milivoja Prćića »Matija Poljaković, čovjek-medij hrvatske kulture u Subotici«.
Ovaj dvobroj »Klasja« donosi i poeziju Vojislava Sekelja, Snješke Kulšević Souček, Zvonimira Vukovića, prozu Ervina Lazara, aforizme Željka Skenderovića i tekstove Đure Vidmarovića »Susret s hrvatskim književnicima iz Bačke i Srijema«, Mikloša Biroa »Etnocentrizam kao prepreka za priznavanje postojanja ratnih zločinaca u vlastitoj naciji«, Branke Rajković »Iskušenja i patnje Tone Kujundžić«, Đure Lončara »Ilija Džinić, učitelj, pisac, kulturni djelatnik«, Matije Evetovića »Kulturna povijest bunjevačkih i šokačkih Hrvata«, Olge Šram »Keramičar Ivan Jandrić«, Lazara Merkovića »Klasje naših ravni u razdoblju od 2002. do 2004.« i »Izvješće o radu Matice hrvatske Subotica od 2002. do 2004.« Viktorije Grunčić.
Z. Sarić
