Arhiv tekstova
Posljednji »trzaji« zime
Klimatski poremećaji, koji dominiraju posljednjih godina nad našim okruženjem, posve su promijenili klasičnu postavku godišnjih doba i uobičajene atmosferske prilike za određena godišnja doba. Gledano unazad nekoliko godina, osim 2003. godine kada je područje cijele Vojvodine bilo pod velikim i dugim snijegom u trajanju od gotovo dva mjeseca (siječanj, veljača), pravih i autentično-snježnih zima nije bilo duži vremenski period. »Razmaženi« toplim zimama, prosinac prošle godine bio je više jesenski nego zimski mjesec s neuobičajeno visokim temperaturnim vrijednostima, iznenađeno smo dočekali prvi ovogodišnji snijeg koji nas je pohodio koncem prošlog mjeseca. Uz bijeli pokrivač, koji je prekrio sve oko sebe, na veliku radost najmlađih, stigle su nam i polarne temperature, na veliku žalost ostatka populacije. Jaki mrazevi dugih i ledenih zimskih noći »hladili« su nas i tijekom dva tjedna na početku veljače, i kada se živa u termometru ustalila na »normalnoj« zimskoj temperaturi oko nultog stupnja, svi smo pomislili kako je zimi konačno došao kraj. Ali s novim snijegom, koji je ponovno »zabijelio«, zima je uputila svoj, iskreno se nadamo, posljednji trzaj.
ZIMSKE RADOSTI U SUBOTICI I NA PALIĆU: Za veliku većinu djece zimski doživljaj nepobitno je vezan uz snijeg i sve aktivnosti koje se mogu izvoditi na čistoj, bijeloj prirodnoj podlozi. Uslijed općepoznatih financijskih nemogućnosti najveći broj djece niti ove godine nije otišao na zimovanje u neki od planinskih ski centara, pa je ravničarski snježni ugođaj jedina mogućnost »zimskog radovanja«. Na manjim brdašcima, nastalim prirodnim ili umjetnim putem nabacivanja ostataka zemlje, koji su sada prave mini sanjkaške staze, djeca se uz obvezatnu radosnu ciku i viku, spuštaju do posljednjeg dijela bijele podloge. Uz poslovično pravljenje snješka i grudanje koje predstavlja nezaobilazni dio snježnog »folklora«, to su jedine mogućnosti koje gradski ambijent pruža tijekom snježnih dana. Ali, za one koji ipak žele i malo više, koliko to ravnica može priuštiti, na nekoliko kilometara od Subotice nalaze se prirodne ljepote jezera Palić, koje u zimskom ruhu predstavlja pravi zimski biser ovog dijela Vojvodine. Najveće jezero u prostranstvima nekadašnjeg Panonskog mora, tijekom ove zime je, zahvaljujući već spomenutim polarnim uvjetima solidno zaledilo svoju površinu, dopuštajući ljubiteljima klizanja da se otisnu duž »najvećeg otvorenog klizališta u državi«. U dugogodišnjoj subotičko-palićkoj tradiciji klizanje na jezeru predstavlja nezaobilazan dio »odrastanja« velike većine ljubitelje zaleđene površine. Istina, u početku je potrebno prelomiti strah i nevjericu u čvrstinu zamrznute podloge pod nogama, ali kada se odbace i posljednje sumnje u sigurnost ledene plohe, koja bi ponekad mogla izdržati i teške kamione pod sobom, započinje pravi idilični užitak. Oni, koji pak ne preferiraju klizačku »avanturu« zimski ugođaj na Paliću koriste u dugim šetnjama uz zaleđenu promenadu. Ugodan, čisti zimski zrak predstavlja pravu blagodat za smogom ispunjena gradska pluća, a i rekreativno hodanje po zasnježenoj stazi godi svakom organizmu neovisno o njegovim godinama. Usput, ovisno o društvu koje može biti mlađe ili starije, ukoliko se stariji šeću skupa s unučićima, grudanje predstavlja posve logičnu posljedicu jedne lijepe zimske šetnje. Dodatni sadržaj, pogotovo za one koji rijetko posjećuju Palić, je jamačno i posjet ZOO vrtu, koji, istina, uslijed zimskog perioda i pretežite hibernacije određenog broja njegovih stanovnika djeluje znatno drugačije nego u ostalim godišnjim dobima, ali je uvijek prilika za spoznaju nečeg novog o životinjskom carstvu.
RASTANAK SA ZIMOM: ukoliko nas, kao i uvijek, vrijeme neugodno ne iznenadi i pokvari sve »precizne meteo prognoze«, s veljačom bi u paru trebala otići i ovosezonska zima. S povratkom toplijeg vremena i toliko željenog sunca, ravnica u kojoj živimo oslobodit će se bijelog pokrivača, oblačeći »stidljivo« svoju novu zeleniju odoru u susret približavajućem proljeću. g
