Uskrsnuće ludosti
Ludost posljednjeg desetljeća prošloga stoljeća, začinjena krvlju, neimaštinom i rasulom, izgleda ipak nije skroz utihnula, a niti bila dovoljno poučna, pa se u sluđenosti danas nesređene i politički duboko podijeljene države ponovno budi. »Obnoviteljska sjednica« Skupštine »Republike Srpske Krajine« održana 26. veljače u beogradskom Domu sindikata na kojoj je sastavljena i »vlada Republike Srpske Krajine u progonstvu«, više je nego dovoljna potvrda postojanja vječitih i gladnih sanjara, pritajenih tek do zgodnog trenutka. A trenutak je idealan. Taman za sve ispočetka. Svi bivši su opet tu, i to slobodni u visokom letu. Pa se, eto, skupa s njima i ovi izbjegli sanjari vinuli u nove-stare, visoke i neprežaljene ciljeve. Ponovno se otvaraju stari apetiti i već dotučenom narodu potpiruju nove jednokratne nade u formi podgrijanog patriotizma, unaprijed osuđene na propast. Bar gluhih spram europeizacije i međuregionalne suradnje u ovoj zemlji očigledno nije ponestalo. Štoviše, aktualna politička i ekonomska situacija više su nego plodno tlo za sve što može bar još malo pridonijeti samoizolaciji i dodatnom urušavanju već urušenog rejtinga ove zemlje. A mašte i djela ne nedostaje.
Srbi koji danas žive u Hrvatskoj te reinkarnirane beogradske Krajišnike osuđuju kao radikalne političare krive za egzodus Srba iz Hrvatske, i nadaju se da ih nitko neće poslušati. Hrvatski političari s one strane Dunava, pak, gledaju ih kao bolesnike utopljene u starim fantazijama. No, neki tvrde da se bujna mašta ne bi rasplamsala da nema goruće podloge u Beogradu. Znaju ljudi da mogu računati na ojačale radikale. Štoviše, našlo se tu i »nepodijeljeno oduševljenje svih srpskih rodoljuba«.
Srbi u Hrvatskoj kažu i kako im je dosta tih skrbnika koji su patriotizmom napunili svoje džepove, a sad iz druge države, dolijevanjem ulja na vatru koje bi se opet zažarilo na tuđoj koži, ponovno uznemiruju one koji su konačno počeli živjeti skupa, počeli dijeliti vlast i ostvarivati svoja prava. Samo im još jedna krajiška »zaštita« fali… Dokle više?
Sve u svemu, osude novog feniks-ludila slabe su i iz Beograda i iz Zagreba. Kao da se svega najavljenog plaše samo Srbi u Hrvatskoj. Beogradu ponestalo rječitosti zbog sve jačeg utjecaja prošlog vremena i već poznatih rodoljuba, a Zagreb s ukočenim pogledom u vrata Europske unije ne troši riječi na inicijative iz susjedstva u kojem još uvijek ima gladnih za tuđim teritorijima. I dok jedni vjeruju da se prošlost ne može ponoviti, drugi se oštre, okupljaju i crtaju nove-stare mape…. Velike…
D. D.