Arhiv tekstova
Jezična rašomonijada
U službenom listu AP Vojvodine broj 2. od 31. siječnja 2005. godine objavljen je Pravilnik o nastavnom programu bunjevačkoga jezika s elementima nacionalne kulture, kao izbornog predmeta, za prvi, drugi i treći razred osnovne škole.
Donošenje ovog pravilnika izazvalo je brojne reakcije, prvenstveno Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini i lingvista.
REAGIRANJA: Lingvisti, s jedne strane, tvrde kako je bunjevački jezik nepostojeći, odnosno da je samo jedan od govora novoštokavskog dijalekta koji pripada hrvatskom jeziku te se njegovo uvođenje u nastavu može prihvatiti jedino u sklopu nastave hrvatskog jezika. S druge strane, DSHV tvrdi da je ovaj čin usmjeren ka podjeli hrvatske zajednice u Vojvodini kako bi se olakšala asimilacija, te da se time krši niz domaćih i međunarodnih zakona koje je ova država donijela ili potpisala.
DSHV je inicirao i javnosti uputio otvoreno pismo koje su do sada potpisali čelnici hrvatskih institucija kao i ugledni znanstvenici i stručnjaci, kojega u cjelini donosimo u ovome broju, te je najavio da će se tražiti ekspertiza po ovom pitanju kako od Srpske akademije nauka i umetnosti tako i Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
U međuvremenu, kako saznajemo od pomoćnice za obrazovanje Pokrajinskog tajništva za obrazovanje i kulturu Danice Stefanović, pokrenut je proces da se ova preporuka stavi van snage i s potpisom tajnika za obrazovanje i kulturu upućena je Pokrajinskom tajništvu za upravu, propise i nacionalne manjine. Na pitanje kako je moglo doći do toga da se ovakav predmet uvodi, Stefanovićeva za Hrvatsku riječ kaže kako se išlo temeljem toga da postoji formirano Bunjevačko nacionalno vijeće koje je izradilo plan ovog predmeta i tako je ovaj pravilnik donesen, te je dodala da će se tražiti dodatne ekspertize glede ovog pitanja vjerojatno od Vojvođanske akademije znanosti i umjetnosti.
Zastupnik u Skupštini AP Vojvodine i predsjednik Hrvatskog akademskog društva Dujo Runje ima drugačije mišljenje: »Što se tiče eventualnog odustajanja od bunjevačkog jezika, a s obzirom da je Pravilnik objavljen u Službenom listu Vojvodine i pretpostavljam da nije riječ o tehničkoj grešci, trebalo bi provesti isti postupak i za promjenu, ali osobno sam više nego skeptik.«
Prema svemu sudeći, ovo pitanje se tek otvara.
ČEKAJUĆI USTAV: Činjenica da je formirano Bunjevačko nacionalno vijeće omogućava njihovim predstavnicima da zahtijevaju prava kao i druge nacionalne manjine, međutim, predsjednik Bunjevačkog nacionalnog vijeća Nikola Babić tvrdi u razgovoru za Subotičke novine od 18. veljače kaže da u stvari Bunjevci nisu nacionalna manjina već konstitutivni narod. Bilo je dosta teškoća već kada su pripremali elektorsku skupštinu za Nacionalno vijeće, kaže Babić: »Naši Bunjevci nisu htjeli biti svrstani u manjine. Jer, zna se da smo mi konstitutivan narod s većinskim narodom i da o tome postoje povijesni podaci.« No, kako kaže Babić, prevladalo je mišljenje »da bi neosnivanjem nacionalnog vijeća izgubili mnoge ingerencije, kao i kontakt s državom« od koje kao njihove matične države očekuju, da riješi njihov status pa vjeruju da će se »u novom Ustavu naći načina da se riješi ovo naše pitanje«.
Babić očekuje da će Ministarstvo prosvjete i sporta ovjeriti nastavni plan i program, bunjevačkog jezika te tvrde da su za posao izdavanja prve gramatike bunjevačkog jezika angažirali eminentne profesore, akademike s Novosadskog sveučilišta.
g
