Arhiv tekstova
Autohtone manjine i europska unija
Hrvatske autohtone manjine iz europskih zemalja, pogotovo one koje su već dio Europske unije, dobile su značajan prostor u ovogodišnjem »Hrvatskom iseljeničkom zborniku«. Naime, krajem veljače objelodanjen je »Hrvatski iseljenički zbornik« 2005. koji sadrži 32 samostalna autorska priloga raspoređena u 8 tematskih cjelina na 320 stranica, a u nakladi Hrvatske matice iseljenika.
Odabrani su prilozi iz dvadesetak zemalja svijeta, koje su pisali mlađi stručnjaci i publicisti koji prate iseljeništvo.
MAĐARSKA: Hrvatska manjina u Mađarskoj, unatoč teritorijalnoj raspršenosti, izvrsno je organizirana pa tako osim školstva, radija, televizije i nacionalnoga kazališta ima i vlastito nakladničko poduzeće »Croatica«, koje je za samo pet godina izvelo nakladnički pothvat koji obuhvaća više od 70 knjiga – opisuje u Zborniku mr. Sanja Vulić iz Zavoda za jezik HAZU. Autorica pažnju usmjerava na ediciju »Hrvatski pisci u Mađarskoj«. Pod okriljem »Croatice« utemeljen je i pokrenut časopis za kulturu i društvena pitanja pod nazivom »Pogledi«. Slijedeći znakove vremena »Croatica« počinje publicirati i CD-ove (nosače zvuka) koji promiču hrvatsku kulturnu baštinu. Među knjigama tiskanim u tom poduzeću ima mnoštvo različitih školskih knjiga i priručnika. Za hrvatsku manjinu tiskane su školske knjige za potrebe nastave hrvatskoga jezika i književnosti, za glazbeni odgoj, hrvatski narodopis i vjeronauk – pojašnjava u zborniku mr. Vulić. Budući da »Croatica« želi prerasti u nakladničko središte za sve manjinske zajednice u Mađarskoj, već od 2000. počinju se tiskati školske knjige za predstavnike drugih nacionalnih manjina. Nadamo se ipak da zbog opsežnosti posla neće biti zanemareno nakladništvo beletristike, periodike, znanstvenih knjiga i zbornika na hrvatskom jeziku.
Najveći kroatistički skup 2004. izvan granica Hrvatske održan je u Pečuhu od 9. do 11. prosinaca u Mađarskoj, opisuje profesorica Ivana Ujević. Interes za hrvatski jezik u iseljeništvu ubrzano se mijenja u procesu integracije Hrvata i građana hrvatskoga podrijetla u domicilna društva. Međunarodni kroatistički znanstveni skup, sedmi po redu, održan je u organizaciji Odsjeka za hrvatski jezik i književnost Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Pečuhu. Okupio je oko sedamdesetak izlagača, iz desetak europskih zemalja: od Ukrajine, Poljske, Mađarske, Hrvatske, Makedonije, Srbije i Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Italije, Austrije… Interes za hrvatski jezik u iseljeništvu prisutan je kroz prošlost i sadašnjost na svim kontinentima. Tako su Hrvatski studiji (»Association for Croatian Studies« – ACS) u SAD-u prisutni četvrt stoljeća u okviru »American Association for the Advancement Of Slavic Studies« (AAASS). U Kanadi djeluju desetljeće i pol na Sveučilištu Waterloo, dok su na suprotnoj strani planete u Australiji ove godine također zabilježili dvadesetu obljetnicu djelovanja u okviru sidnejskog Sveučilišta Macquarie, izdvaja u svom tekstu prof. Ujević.
AUSTRIJA: Prije pola stoljeća potpisan je Državni ugovor o uspostavi neovisne i demokratske Austrije pa je ta obljetnička tema uvrštena u novi broj Matičinog Hrvatskog iseljeničkog zbornika i to u obradi povjesničara iz Instituta »Ivo Pilar« Sveučilišta iz Zagreba mr. Željka Holjevca. Naime, sedmim člankom Ugovora definirana su prava slovenske i hrvatske manjine u Austriji. U vremenu koje je slijedilo Gradišćanski Hrvati u Austriji su se polako etablirali u duhu Državnog ugovora, iako je bilo različitih poteškoća oko provođenja svih elemenata navedene odredbe, piše Holjevac. Pristupanjem Austrije Europskoj uniji i nedavnim proširenjem Unije na Mađarsku i Slovačku, gdje obitavaju manji gradišćanskohrvatski ogranci, postavlja se na dnevni red pitanje perspektive manjinskog statusa Gradišćanskih Hrvata u ujedinjenoj Europi, zapaža Holjevac. Poglavlje »Znaci vremena« ima 4 stručna članka posvećena Hrvatskoj i tako željenoj zvijezdi Europske unije. Dr. Željko Tanjić s Bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu piše o »Kulturalnim korijenima europskih integracija«, znanstvena novakinja Instituta za migracije i narodnosti mr. Marina Perić istražuje »Status Hrvata u Sloveniji«, dok mr. Sanja Vulić prikazuje »Djelatnost ‘Croatice’« – nakladničkoga poduzeća Hrvata u Mađarskoj. Nacionalne manjine ne spadaju u područja izravne nadležnosti Europske unije nego su više prepuštene nacionalnim zakonodavstvima država članica, iako se poštivanje prava manjina izrijekom nalazi među kriterijima za pristup novih država Europskoj uniji, npr. Republike Hrvatske. Stoga europska budućnost manjinskog statusa hrvatskih autohtonih manjina logično se pojavljuje kao bitno pitanje. Ono se zasad pomalo najjasnije može izvoditi ne samo iz Okvirne konvencije Vijeća Europe o zaštiti nacionalnih manjina nego još više iz Europske povelje o regionalnim i manjinskim jezicima.
SLOVENIJA: Status Hrvata u Sloveniji izaziva niz dvojbi u mjerodavnim institucijama, piše mr. Marina Perić. Prema posljednjem popisu stanovništva iz 2002. godine u Sloveniji je bilo 35.642 Hrvata, što je znatno manje nego u odnosu na 1991. godinu kad ih je bilo 52.876. To pripisujemo činjenici da se većina Hrvata izjasnilo kao slovenski državljani. Hrvati, iako pripadaju najbrojnijoj skupini neslovenaca u Sloveniji, nisu priznati kao nacionalna manjina, a time su i zakinuti u mnogim pravima koja su zakonima pripisana za manjine. Iako se nakon osamostaljenja dviju Republika Hrvati osnivaju i okupljaju unutar vlastitih društava prakticirajući svoj etnički identitet, u članstvu tih društava nedostaje pripadnika mlađih generacija. Dolazi i do gubljenja materinjeg jezika, budući da je nastava hrvatskog jezika kao obveznog u petim razredima osnovne škole ukinuta još 1992. godine. Unutar obitelji djeca samo s roditeljima pričaju materinji jezik dok s braćom i prijateljima pričaju slovenski. Također su djeca više orijentirana prema slovenskoj nego hrvatskoj kulturi. Analizirajući položaj Hrvata u Sloveniji unutar slovenskog društva, te unutar vlastite iseljeničke skupine zaključujemo da je Hrvate u Sloveniji već zahvatio proces asimilacije. Kako bi se očuvao etnički identitet Hrvata u Sloveniji potrebna je pomoć, suradnja i razumijevanje kako matične zemlje Hrvatske tako i države u kojoj žive – Slovenije.
VOJVODINA: Pregled najnovije književne produkcije Hrvata u Bačkoj i Srijemu napisala je također mr. Sanja Vulić. Vojvođanski su Hrvati baštinici bogate kulturne povijesti, a svojim su djelima često pridonosili razvoju hrvatske kulture u cijelosti – naglašava u zborniku dr. Tomislav Žigmanov. Danas Hrvata ima u većem broju u općinama Subotica, Sombor i Novi Sad, a najbogatiji društveni život očituju u Subotici, koja se može nazvati njihovim kulturnim središtem. Veći dio ih živi u seoskim naseljima, među kojima su najpoznatiji Tavankut, Đurđin, Bački Monoštor, Sonta, Golubinci, Slankamen, Bački Breg, Vajska i Bođani tako da su uvelike zadržali tradicijsku kulturu, napose folklor.
Od sredine druge polovice XX. stoljeća broj Hrvata je u Vojvodini u stalnom i rapidnom opadanju. Tako je Vojvodini prema popisu stanovništva iz 1971. živjelo 120.303 Hrvata, dok je dvadeset godina kasnije, prema popisu iz 1991., bilo tek 74.808. I za posljednjih je jedanaest godina broj Hrvata u Vojvodini smanjen za više od 18 tisuća. Naime, prema rezultatima popisa stanovništva iz travnja 2002., od ukupno 70.602 Hrvata koji žive na području Srbije (0,9 posto), tek ih 56.546 živi u Vojvodini (2,78 posto). To znači da im je broj za samo 30 godina više nego prepolovljen, a što je rezultat izloženosti snažnim asimilacijskim politikama. Nakon uvodnog dijela, u kojem se ukratko iznose najznačajnije povijesne, socio-kulturne i demografske značajke Hrvata u Vojvodini, Žigmanov prikazuje povijest novinstva na hrvatskom jeziku nakon II. svjetskog rata, ističući noseću značajku – diskontinuitetu u trajanju. Posebna se pozornost, uz elementarne informacije, posvećuje svakoj realiziranoj medijskog inicijativi, počevši od poslijeratne »Hrvatske riječi«, zatim preko lista »Bačko klasje« s konca sedamdesetih, do onih vezanih za devedesete godine XX. stoljeća: »Glas ravnice«, »Žig«, »Zvonik«, »Zov Srijema«, »Miroljub« i ponovno »Hrvatske riječi«. U središnjem dijelu radnje piše se o Katoličkom mjesečniku »Zvonik«, koji je 2004. godine obilježio 10 godina kontinuiranog izlaženja. Osim povijesti nastanka, koncepta uređivačke politike i osnovne ocjene vrijednosti »Zvonika«, autor svestrano tematizira i pitanje njegova značaja za hrvatsku zajednicu u Vojvodini, potanko obrazloživši višestruku i veliku važnost ovog katoličkog lista. Na koncu, autor iznosi osnovne podatke i o tri aktualna medijska projekta: tjednika »Hrvatska riječ«, radijskog programa na Radio Subotici, te televizijskoj emisiji »TV divani«, uz kratki prikaz uređivačka politike i problema u radu.
Ukratko, tematske cjeline »Hrvatskog iseljeničkog zbornika« 2005. prate procese integracije iseljeništva i matičnoga naroda na hrvatskom, engleskom i španjolskom jeziku. g
