Arhiv tekstova

Samozatajni cvjećar

OSIJEK – Ivica Kramer iz Osijeka, umirovljeni policijski službenik, posljednjih se 5–6 godina bavi proizvodnjom i gajenjem cvijeća Passiflora, poznatijeg u nas kao Gospodinova kruna. Smatra da je među malobrojnima u Hrvatskoj koji se bave ovom vrstom cvijeća mada se biljke u lončanicama mogu naći u cvjećarnama i u velikim trgovačkim lancima, ali pretpostavlja da se radi o uvozu, najčešće i Nizozemske.
BILJKE VERANDI I BALKONA: »Već godinama uzgajam Passifloru i to čak nekoliko tipova, Passiflora caerulea – modro-bijele boje cvijeta, Passiflora capsularis – vanilija boje, Passiflora caiserin Eugenie – grimizne boje i Passiflora purple Hase – purpurne boje no primijetio sam da baš i nisu sobne biljke, osim ako je soba velika, svijetla i prozračna« kaže Ivica. »Prije bih rekao da su biljke staklenika, ostakljenih verandi i balkona, pa čak i balkona i vrta na sunčanoj strani. Tijekom godina stekao sam iskustvo i primijetio da biljke odlično napreduju na sunčanoj strani uz redovito polijevanje i prehranu, ali bez dušinih pripravaka. Biljke u sjenovitom dijelu vrta ili balkona, slabije će napredovati, silit će se i neće izbaciti pupove i cvjetove. Najbolje je iza biljke razapeti žičanu mrežu, pošto je pe-njačica, i ona će već u drugoj godini pokriti 2 do 3 četvorna metra, a svake će naredne godine biti još bujnija. U jesen, biljku treba orezati škarama i spremiti je na hladno, u zatvoren prostor gdje temperature ni zimi neće padati ispod 5 stupnjeva a već u ožujku ili travnju, u zavisnosti od vanjskih temperatura, iznijeti je ponovno u vrt ili na balkon.
ŠTO JE TO PASSIFLORA: Passiflore su višegodišnje zeljaste biljke, penjačice ili puzavice, čije stabljike mogu narasti i do 10 m. Na njima su naizmjenično smješteni prstasti listovi trodijelni ili petodijelni, sitno nazubljeni. U pazuhima listova razvijaju se jednostavne vitice kojima se biljka prihvata za podlogu. Cvjetovi su pojedinačni, promjera 6 – 8 cm. na kraćim ili dužim stabljikama i sastoje se od 5 latica čaške i 5 latica vjenčića a koje se međusobno smjenjuju. Latice čaške su duguljasti, jajasti i zašiljeni listovi, nešto duži od latica vjenčića, a pri dnu su srasli u kratku cijev. Unutar latica nalazi se vjenčić nitastih listića ili kruna, unutar koje se nalazi 5 prašnika i 3 tučka. Pradomovina su im Brazil i Peru, odakle su koncem 17. stoljeća donijete u Europu. Danas je raširena u tropskim predjelima Amerike, Afrike i Australije i obuhvaća više od 400 vrsta. Zbog neobičnog oblika cvjetova, španjolski misionari u Južnoj Americi nazvali su je Kristovom krunom, jer izgledom i građom cvijet podsjeća na Krista na križu, te su Passifloru smatrali simbolom Isusovih muka.
    Indijanci Sjeverne Amerike smatrali su je eliksirom života, te su je stavljali u vodu za piće, a mnogi je i danas smatraju ljekovitom biljkom. Kažu da djeluje protiv nesanice, nervoze i razdražljivosti a neki tvrde da pomaže kod epilepsije i tetanusa. Potiče cirkulaciju, smiruje kašalj i olakšava disanje. Uzima se najčešće kao napitak, čaj od Passiflore.
PROIZVODNJA IZ SJEMENE I REZNICA: Ivica Kramer proizvodi Passifloru iz sjemena i iz reznica i kaže da je i sjemena kvalitetniji prijenos genetskih osobina biljke, dok se iz reznica, posebice ako se skidaju s rodnih grana, dobije biljka koja će već iste godine izbaciti pupove i cvjetove.
    Ja jednogodišnje biljke ne nosim na tržnicu, jer one će i uz najbolju njegu dati tek 4 – 5 cvjetova, tijekom vegetacije od lipnja do listopada. Dvogodišnje i trogodišnje biljke će već u ožujku pokazati pupove a u lipnju i srpnju bit će pune cvijeta. No za Passifloru je karakteristično da cvijet traje samo 24 sata. Zanimljivo je da Ivica utrži više biljki u Zagrebu i Dalmaciji, čak do Dubrovnika nego u Osijeku i Slavoniji. Imam dvije klupe u Osijeku na Gajevom trgu i u Donjem gradu, a pošto mi je supruga Zagrepčanka, imamo i klupu na Kvaternikovom trgu. Prodajem po 50 kuna komad, mada lončanice u cvjećarnama i trgovačkim lancima stoje i do dva puta više. Mislim da je to na obostranu korist, i moju i mojih kupaca, kaže Ivica Kramer. 
Slavko Žebić