Arhiv tekstova
Promoviranje glazbene kvalitete
Berislav Skenderović je nakon završenog studija dirigentsku karijeru započeo u Operi u Novom Sadu, a nastavio je u Staatoperi u Münchenu, nakon čega je dirigent u Operi Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu, a potom šef-dirigent simfonijskog orkestra RTV Sarajeva. Koncem 1991. godine odlazi u Južnu Afriku, gdje je šef-dirigent filharmonijskog orkestra Cape Towna, a nakon povratka u zemlju 1997. godine preuzima umjetničko vodstvo Subotičke filharmonije i osniva Glazbeni centar Subotice, a od 2001. godine umjetnički je ravnatelj Vojvođanskih simfoničara.
Kao dirigent nastupao je u brojnim zemljama Europe, surađujući s mnogim umjetnicima svjetskog renomea, a nakon uspješnih koncerata u Ciudad de Mexicu, održanih prošle godine u mjesecu studenom, Berislav Skenderović je održao koncert 11. veljače ove godine također u Meksiku, gdje je nastupio kao gost-dirigent u Chihuahui s Orquesta Filarmónica del Estado de Chihuahua.
REVITALIZACIJA RADA SUBOTIČKE FILHARMONIJE: »U Cape Townu bio sam pet godina šef-dirigent Cape Philharmonic Orchestra, a nakon povratka u Suboticu nastojao sam revitalizirati prije svega rad Subotičke filharmonije i uopće muzičkog života grada u domeni ozbiljne, klasične glazbe, u čemu sam, kako smatram, i uspio. Na inicijativu Skupštine općine oformio sam Glazbeni centar Subotice čiji sam ravnatelj. Glazbeni centar je formiran kao neprofitabilna organizacija i djeluje kao koncertna agencija u domeni klasične i jazz glazbe, a jedan od ciljeva osnivanja Centra je bila težnja obnavljanja i vraćanja na profesionalnu razinu Subotičke filharmonije. Činjenica je da sam zatekao katastrofalno stanje, što se tiče profesionalne prakse u domeni klasične glazbe u gradu. Subotička filharmonija je tavorila i djelovala u minimalnim okvirima, a izvođačka je kvaliteta bila ispod svake razine profesionalizma. Za proteklih sedam godina rada s filharmonijom, uspio sam postići profesionalnu, kvalitetnu izvođačku razinu orkestra, a takva je i razina izvedbi gostiju solista koji su nastupali sa Subotičkom filharmonijom. Kvaliteta naših koncerata je na srednjoeuropskom nivou, što je i publika prepoznala, jer su naši koncerti dupke puni«, kazao je Skenderović, napominjući kako takvu težnju za uspostavljanjem standarda kvalitete, koju je gradio prema vlastitim umjetničkim standardima koji su već bili potvrđeni u Europi, nisu mogli pratiti svi glazbenici koji su sudjelovali u radu orkestra do trenutka kada preuzima umjetničko vodstvo filharmonije.
KVALITETA GLAZBENIKA JEDINO PRESUDNA: » Godinama se Subotička filharmonija iz objektivnih i subjektivnih razloga oslanjala na ‘lokalne snage’, ali neki od glazbenika jednostavno nisu ispunjavali profesionalne standarde izvođačke kvalitete. Jednostavno, bilo je potrebno profesionalizirati glazbenu praksu Subotičke filharmonije, u čemu se i uspjelo, i stoga me čudi što se u posljednje vrijeme javljaju određene težnje, kojima se rad Subotičke filharmonije pokušava vratiti na staro stanje, s devizom kako Subotička filharmonija treba biti sastavljena isključivo od rođenih Subotičana, što je nonsens. A zbog čega? Kao rođeni Zagrepčanin, već ni ja ne zadovoljavam taj kriterij, a nije zgorega spomenuti praksu profesionalnih orkestara u inozemstvu, u što sam se imao prilike i sam uvjeriti. U orkestrima koji rade u inozemstvu sjede i Nijemci i Talijani i Englezi ili Japanci i Rusi, orkestri su dakle sastavljeni najčešće od glazbenika koji dolaze iz različitih nacija, jer je jedini uvjet članstva u nekom orkestru kvaliteta glazbenika. U orkestre se glazbenici primaju na audicijama i jedino što je presudno, to je kvaliteta glazbenika. Svrha postojanja profesionalnog orkestra jest nivo i kvaliteta izvedbe. Čak i u nacionalnim orkestrima nalaze se pripadnici drugih naroda, jer to zaslužuju kao vrsni glazbenici. Što se tiče Subotičke filharmonije, pomladio sam orkestar, a i sada nastojim uključivati u rad mlade glazbenike, a o našoj kvaliteti najbolje kazuju koncerti, aplauzi publike i tekstovi glazbenih kritičara«, kazao je Skenderović.
Rad Subotičke filharmonije financira Skupština Općine Subotica, a ustaljena su četiri premijerna koncerta, u okviru kojih je i tradicionalni koncert u povodu Dana grada, a pokraj ta četiri koncerta Subotička filharmonija održava i tradicionalni Božićno-novogodišnji koncert u Velikoj vijećnici Gradske kuće, prošle godine osmi po redu, koji ima i jednu reprizu. Subotička filharmonija je kao filharmonijski sastav osnovana davne 1908. godine, a već na samom početku rada, godine 1912., Béla Bártok je nastupio sa subotičkim filharmoničarima kao solist-pijanist, a potom je godine 1913. s filharmonijskim sastavom nastupio čelista Pablo Cazas, koji je kasnije stekao svjetski renome.
NOVI IZAZOVI: »Poslije Drugog svjetskog rata Subotička filharmonija je bila profesionalni orkestar, ali je političkim dekretom rasformirana i tako je postala Gradski orkestar i onda je taj orkestar pripojen kazalištu. Godinama se urušavao, a koncem osamdesetih godina skoro da je zamrla svaka aktivnost tog orkestra. I pokraj toga što glazbena praksa Subotičke filharmonije pod mojim umjetničkim vodstvom ponovno ispunjava visoko profesionalne standarde, iz umjetničkih razloga osjetio sam potrebu da formiram još jedan orkestar. Umjetnik se uvijek mora izražavati svojim radom i za moje umjetničko djelovanje trebalo je novih izazova. U Novom Sadu formirao sam Vojvođanske simfoničare kao reprezentativni orkestar, a po principu stagione orkestra, što znači da orkestar radi po projektima koji su u ovome slučaju financirani od strane Pokrajine. U Novom Sadu postoji Opera pri SNP-u koji ima svoj orkestar, a postoji i Akademija umjetnosti, tako da je izbor kvalitetnih glazbenika daleko veći. U okviru godišnje sezone na koncertima Vojvođanskih simfoničara ne dirigiram samo ja, nego i gosti-dirigenti iz cijeloga svijeta. Gostovanje u Meksiku bio je uzvratni poziv šefa-dirigenta Orquesta de Camara de Bellas Artes, nacionalnog orkestra iz Meksika Jesus Medinae. S tim orkestrom, kao dirigent, imao sam nastup na dva koncerta prošle godine u studenome, a kako su ti koncerti bili dobro primljeni od strane publike i kritike, uslijedio je poziv za još jedan koncert u Chihuahuai, gdje sam kao dirigent nastupio s Orquesta Filarmonica del Estado de Chihuahua. Na tom koncertu repertoar je bio sastavljen od klasičnih djela Mozarta, Mendelssohna, Beethovena, ali i Piazzolla. Nakon mojih prošlogodišnjih uspješnih gostovanja u Grčkoj, Litvaniji i Meksiku, uslijedili su pozivi za ovogodišnja gostovanja u Francuskoj, Rusiji, Kini, Tajlandu, SAD-u i Njemačkoj«, kazao je Skenderović, a potom je iznio svoje utiske o Meksiku, gdje je stekao utisak kako Meksikanci imaju izuzetan afinitet prema umjetnosti, jer koncerti i kazališne predstave imaju veliku posjećenost, a na zgradama u Meksiku su mnogobrojni murali, što je jedna od karakteristika likovne umjetnosti u Meksiku.
EKSPRESIJA DIRIGENTA: »Što se tiče daljnjeg rada sa Subotičkom filharmonijom očekujem da ćemo dobiti sredstva iz proračuna Općine u iznosu koji nam je dodjeljivan ranijih godina, jer prošle godine nismo mogli održati dva koncerta zbog nedostatka novca. I ove godine namjeravam nastaviti ono što smo ustanovili prethodnih godina, dakle, prije svega promovirati glazbenu kvalitetu. Bit će kao i ranijih godina atraktivnih programa i gostiju-solista, a predstoji nam mogućnost gostovanja u Osijeku«, kazao je Skenderović, a na pitanje o tome – što zaista jest dirigiranje jednim orkestrom, odgovorio je kako je svaki glazbenik ima svoj instrument, a njegov ‘instrument’ je orkestar.
»Dirigent daje svoju osobnu projekciju djela koje se izvodi. Skladatelj je u svojoj partituri napisao sve ono što treba glazbeno izvesti, međutim, ekspresija, koju pri izvedbi tog djela izražava dirigent zajedno s orkestrom, je ono neponovljivo i ta ekspresija koja se izražava tijekom koncerta imanentna je svakom umjetniku. Zato i postoje različite interpretacije klasične glazbene literature, a od slušatelja ovisi što će sve naći u predstavljanju i izražavanju glazbenog djela za vrijeme koncerta. Kao dirigent pokušavam dokučiti primarnu ideju kompozitora, ali neumitno se tijekom analize i pokusa stvara i jedna koncepcija i ona je u interakciji s glazbenicima u orkestru, a sve to rezultira na koncertu. Koncerti već odavno ne bi postojali da nema dimenzije dirigenta koji prenosi vlastiti unutarnji doživljaj određenog djela i vlastitu energiju na sceni za vrijeme koncerta. To je nešto posve drugo od slušanja CD-a. Na koncertu se djelo tumači na različite načine i otkrivaju se razne dimenzije djela, a orkestar upravo ‘kroz’ dirigenta ostvaruje svoj specifičan zvuk. Svaki koncert je nešto neponovljivo i ni jedan koncert nije isti«, kazao je Berislav Skenderović, ističući, kako dirigent inspirativnu komunikaciju s orkestrom može ostvariti samo nakon vlastitog dugotrajnog stvaralačkog rada.
Zvonko Sarić
