Arhiv tekstova
Uzorni domaćini, prezadovoljni gosti
»Dani hrvatskog pučkog teatra«, po jedanaesti put za redom, okupili su u Hercegovcu, (Bjelovarko-bilogorska županija), članove hrvatskih glumačkih družina iz inozemstva. Riječ je o specifičnom kazališnom festivalu, koji prvenstveno ima za cilj omogućiti hrvatskim dramskim skupinama koje djeluju van Hrvatske, da svoje umijeće pokažu i u domovini matičnog naroda i jezika. Festival nema natjecateljski karakter, već želi vrednovati djelovanje hrvatskih kazalištaraca, koji čuvaju materinji jezik i snaže manjinsku nacionalnu svijest u svojim domicilnim državama.
ČETIRI PREDSTAVE: Publika u Hercegovcu ove je godine vidjela 4 pučka igrokaza: domaćina iz Hercegovca i tri glumačke grupe iz inozemstva: iz Pinkovca (Austrija), Sonte (SiCG) i Skoplja (Makedonija). Posljednje dvije družine su po prvi put nastupile na ovom festivalu.
Domaćin, Pučka scena Hrvatske čitaonice Hercegovac, predstavila nam se krim-komedijom »Tihi kućni obrt«, autora Vjekoslava Dominija, u režiji Ivana Bratkovića. Vidjeli smo kako se podstanari u jednom stanu nastoje izvući iz svojih svakodnevnih financijskih problema, a zapravo upadaju u još veće, koji na koncu u potpunosti izmiču kontroli. Dramska grupa KPZH »Šokadija« prikazala nam je dramsko-satirični komad »Novi knez nije knez«. Riječ je o dramatizaciji istoimene šokačke pripovijetke iz 1944. godine, potpisane pseudonimom »Joza«. Dramatizaciju je uradio Ivan Andrašić, koji je ujedno i redatelj predstave. Radnja se odvija u šokačkom selu, prikazujući sukob tradicije i novih normi, koje uspostavlja komunistički režim, te odnose u selu i u obitelji, koji iz njih proizlaze. Kazališna sekcija Zajednice Hrvata Makedonije prikazala nam je komad »Escajg«. Riječ je o komediji u kojoj se sve vrti oko obiteljskog pribora za jelo, naslijeđenog od predaka. Zbog poslovnih neuspjeha jednog svojeg člana, obitelj dolazi u iskušenje da proda taj vrijedan imetak radi spasa od financijske propasti. U posljednji čas, umješnošću svih članova obitelji, financijski problemi se rješavaju bez prodaje escajga. Kazališna grupa »Dugava« iz Pinkovca predstavila nam se komedijom »Koliko smo, to smo«, iz pera nedavno preminuloga poznatoga gradišćanskohrvatskoga dramatičara Augustina Blazovića, u režiji Brina Radakovića. Riječ je o komediji u tri čina, s jasnom manjinsko političkom, ali ambivalentnom jezičnom porukom učiteljima da se ne brinu za hrvatsko jezično obrazovanje u gradišćanskim školama. U predstavi je izražen duh vremena s konca pedesetih i početka šezdesetih godina u Gradišću, a ne manjkaju ni ljubavna žica, niti seoska priča.
KORISNA RAZMJENA ISKUSTAVA: Tijekom festivala održana je i dramska radionica, pod vodstvom poznate kazališne redateljice Nine Kleflin, na kojoj su sudjelovali voditelji, redatelji i glumci. Ova radionica ima za cilj podići kvalitetu rada glumačkih družina, u pogledu odabira teksta, organizacije, glume i slično.
Festival je otvorio predsjednik Hrvatske čitaonice iz Hercegovca Branko Gazica, uz pozdrav uzvanicima, među kojima su bili: ravnatelj HMI Nikola Jelinčić, veleposlanik-načelnik Odjela za manjine, useljeništvo iz MVP Andrija Jakovčević, župan Bjelovarsko-bilogorski Damir Bajs sa suradnicima, predsjednik općinskog vijeća Hercegovac Dragutin Kučera, te mnogi uglednici javne i kulturne scene.
Pokrovitelj XI. dana hrvatskog pučkog teatra bilo je Ministarstvo kulture RH i Bjelovarsko-bilogradska županija, supokrovitelj Općina Hercegovac, a organizator HMI iz Zagreba. Žitelji Hercegovca, koji žive za ovu manifestaciju, u obje večeri su ispunili dvoranu Hrvatskog doma do posljednjeg mjesta, a znali su i glasnim pljeskom, skandiranjem i pravim ovacijama izraziti svoje zadovoljstvo viđenim na sceni.
Gosti iz Sonte, Pinkovca i Skoplja bili su na svakom koraku okruženi velikom pozornošću, osjetili su u svakom momentu ljubav ovih ljudi prema kazalištu, ljubav prema onima, koji su im došli iz daleka prikazati kako njeguju hrvatsku tradiciju i hrvatski govor u svojim domicilnim državama. I predstavnici gostujućih udruga, izmijenili su iskustva u radu u svojim sredinama, te došli do spoznaje da je svima najveći problem financiranje, koje bi se trebalo riješiti sustavno, a ne od slučaja do slučaja.
DOJMOVI SUDIONIKA: Ivan Bradić, voditelj, glumac i financijer grupe iz Skoplja, oduševljen boravkom u Hercegovcu ističe: »Zahvalan sam HMI što nam je pružila priliku da se predstavimo na jednoj ovakvoj manifestaciji. U Makedoniji još uvijek nismo zakonski priznati za nacionalnu manjinu, tako da nemamo ni riješene izvore financiranja. No, mi smo formirali Zajednicu Hrvata, u kojoj nas je oko 600. Imamo svoje ljude u svim segmentima makedonske države, tako da se nadamo da ćemo u najskorije vrijeme biti priznata nacionalna manjina. Mi smo na to u potpunosti spremni. Naša kazališna trupa radi nepunu godinu, volje imamo, a ovo nam je veliki poticaj za daljnji rad, prvenstveno radi očuvanja čistoće hrvatskog govora.«
Elvira Sinković, članica trupe iz Pinkovca, ima samo riječi hvale za domaćine: »Naša kazališna skupina ima oko 120 članova i postoji 15 godina. Jako sam zadovoljna viđenim u ova tri dana kao i ostvarenim kontaktima. Svjesna sam, da u odnosu na ostale, koji imaju čistiji hrvatski govor, mi koristimo puno germanizama, no, u Gradišću je to stvarnost i ne možemo od nje pobjeći. I pokraj toga, bitno nam je da surađujemo sa hrvatskim udrugama, da što više razvijamo naše zajedništvo«.
Mato Zec, dopredsjednik »Šokadije«, ne skrivajući svoje oduševljenje zaključuje: »Prekrasna manifestacija, domaćini su zaslužili sve pohvale. Ovo je bilo nezaboravno gostovanje, a i jedno ogromno iskustvo. Ono što smo proživjeli biće nam poticaj za još ozbiljniji rad i hvala domaćinima, HMI te redateljici Nini Kleflin, čije kritike su nam pokazale da smo na pravom putu. One će nam pomoći da unaprijedimo rad naše dramske sekcije«. Redateljica Nina Kleflin nam je dala stručnu ocjenu viđenih predstava: »Sve viđene predstave su značajne za nas Hrvate kazališne stvaraoce. Raduje me da kazalište živi i izvan naše domovine, da briga za očuvanje jezika kroz ovaj vid umjetnosti živi u tim grupama, da postoje entuzijasti koji ohrabruju, koji nesebično odvajaju svoje vrijeme za rad u kazalištu. Sve viđeno grije srce, ispunjava dušu i oplemenjuje nas kao umjetnike. Vidjeli smo jako dobre predstave, a mene je osobito oduševila predstava grupe iz Sonte. Imala je jednu neposrednost, originalnost, kao i jednu od najljepših kvaliteta pučkog kazališta – njegovanje i likovnog i jezičnog izraza, a vidjeli smo i niz odličnih glumačkih kreacija. Čini mi se da ova grupa ima odličan glumački potencijal, da je s njima odlično rađeno, jer su napravili i doradili svoje karaktere, scenske gegove i šale koje su izazvale buru veselja u gledalištu. Njihova najmlađa glumica, kojoj je tek šest godina, pravi je dragulj, kojega treba brusiti, jer već sad kad je gledate, imate dojam da ne glumi, već da živi na sceni. Dojam upotpunjuje dobra dikcija i čistoća šokačkog govora. Mislim da je upravo ovaj vid pučkog kazališta ona prava, elitna kultura, koja je sve rjeđa u ovom vremenu«.
M. V.
