Arhiv tekstova
28.02.2003
Vojvoda nije izmakao sporoj ruci pravde
Lider Srpske radikalne stranke i optuženik pred Haaškim tribunalom dr. Vojislav Šešelj (48) dospio je u pritvorsku jedinicu u Scheweningenu. Bila je to dugo najavljivana i očekivana vijest.
U nedjelju je na Trgu Republike u Beogradu održan oproštajni miting za lidera SRS, koji je samo dan ranije na kongresu Srpske radikalne stranke ponovno izabran za predsjednika. Na binu oproštajnog mitinga radikali su donijeli i pečeno prase, dok su kostimografiju obogatili natpisima »Srbija ima više Šešelja«.
SVEČANI ISPRAĆAJ: Šešelj je izjavio kako ponosno ide u Haag da bi pred Tribunalom zastupao deset tisuća dragovoljaca koji su se časno borili na svim frontama. To je pjesmom, poklicima, zastavama i bakljama pozdravilo više od petnaest tisuća pristaša SRS-a.
»Idem, da oni tamo vide kako izgleda jedan pravi srpski vojvoda, a vi ne dopustite da u Haag dođe još neki Srbin poslije mene. Ja ću suditi i Amerikancima, NATO-u i Haaškom tribunalu, a nitko iz naših mozgova neće izbaciti srpsku nacionalnu ideju, jer ćemo uspostaviti srpsku nacionalnu državu« - uzvikivao je Šešelj, te pozivao svoje članstvo na jedinstvo i zbijanje redova, na čelu s Tomislavom Nikolićem. Šešelj je potom poveo svoje pristaše u šetnju beogradskim ulicama, a incidenata nije bilo. U Nizozemsku je doputovao redovnim JAT-ovim letom.
U optužnici protiv lidera radikala, koju je objavio »Nedeljni telegraf«, navodi se da se Šešelj 1989. godine susreo sa predsjedavajućim četničkog pokreta Momčilom Đujićem, koji ga je na 600. obljetnicu Kosovske bitke proglasio četničkim vojvodom. Šešelj je potom 23. siječnja 1990. postao vođa Srpskog oslobodilačkog pokreta, a 14. ožujka 1990. je s Vukom Draškovićem utemeljio Srpski pokret obnove. Lipnja iste godine je utemeljio i Srpsku narodnu obnovu, koja je kasnije preimenovana u Srpski četnički pokret, a 23. veljače 1991. je postavljen za predsjednika novoutemeljene Srpske radikalne stranke. Lipnja te godine izabran je u Skupštinu Republike Srbije, a kasnije je bio i na dužnosti potpredsjednika Vlade Republike Srbije.
ZASTRAŠIVANJA I DEPORTACIJE: Optužen je za individualnu odgovornost zbog planiranja, naređivanja, navođenja, činjenja ili planiranja, pripremanja ili izvršenja združenih kriminalnih aktivnosti nasilnog protjerivanja putem činjenja zločina na teritorijima Republike Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Vojvodine i Republike Srbije. Što se Vojvodine tiče, u optužnici se navodi kako je u javnim nastupima pozivao na protjerivanje hrvatskih civila iz dijelova Vojvodine i tako navodio svoje sljedbenike i lokalne vlasti da se uključe u kampanju protjerivanja lokalne hrvatske populacije.
Po navodima optužnice, Šešelj se 29. svibnja 1992. susreo sa svojim suradnicima te ih instruirao da prebroje građane nesrpske nacionalnosti i zaprijete im smrću ukoliko ne napuste Vojvodinu. U Hrtkovcima je 6. svibnja održao zapaljiv govor, pozivajući na protjerivanje Hrvata i čitajući popis stanovnika sela koji bi trebali otići u Hrvatsku. Poslije tog govora počela je kampanja etničkog protjerivanja upravljena prema građanima nesrpske nacionalnosti, poglavito Hrvatima. U sljedeća tri mjeseca mnogi su uznemiravani, prijećeno im je smrću, zastrašivani su i natjerani da napuste tu oblast. Domovi Hrvata su pljačkani i okupirani. Srpske obitelji iz drugih dijelova bivše Jugoslavije često su okupirale kuće nesrba, natjeranih da odu. Svojim je djelima Šešelj optužen za zločine protiv čovječnosti: deportaciju i druge nehumane akte, obijesno uništavanje, pljačkanje javne ili privatne imovine te nezakonite napade na civilne ciljeve.
MOGUĆI SVJEDOCI OPTUŽNICE: Predsjednik Skupštine AP Vojvodine i predsjednik Lige socijaldemokrata Vojvodine Nenad Čanak već je dao izjavu istražiteljima Haaškog tribunala navodeći kako su počinjeni zločini na teritoriju Vojvodine uz odgovornost Vojislava Šešelja. Predsjednik Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini mr. Bela Tonković izjavio je za »Kikindske novine« da je već proslijeđena potrebna dokumentacija haaškom sudu o ulozi Vojislava Šešelja. »Ti su podaci sustavno prosljeđivani visokim povjerenicima UN za nacionalne manjine, OESS-u, Paktu za stabilnost, ali i svim državnim nadležnim organima«, kaže Tonković koji je također dao izjavu haaškom sudu i potvrdio spremnost da svjedoči u Haagu. Predsjednik Saveza vojvođanskih Mađara i potpredsjednik Vlade Republike Srbije József Kasza izjavio je kako njegova stranka raspolaže podacima o etničkom protjerivanju Mađara iz Vojvodine, te da bi bio spreman dostaviti podatke o tom »tihom« etničkom čišćenju.
Župnik crkve Svetog Roka u Petrovaradinu Marko Kljajić, koji je tijekom devedesetih godina vodio evidenciju o iseljavanju Hrvata iz Vojvodine i to publicirao u knjizi »Kako je umirao moj narod«, kaže da ne bi išao u Haag svjedočiti protiv Šešelja. »Ne bih svjedočio u Haagu, jer je to za mene pomalo ćorav posao, te ne bih gubio vrijeme. Ja sam to uradio istine radi i to je moj doprinos, i moja borba za istinu o mom narodu, koji je bio žrtva«, rekao je Kljajić u izjavi za Radio B92. Prema njegovim riječima, knjiga sama može biti dovoljan dokaz, jer je tu poimence za svako mjesto nabrojan broj obitelji i njenih članova koji su »pod takvim tenzijama i pritiscima bili prisiljeni ostaviti svoja vjekovna ognjišta«. »Da se ja nadmudrujem s nekakvim političarima i sa Šešeljem, ja to sebi ne bih htio dopustiti«, kaže Kljajić. Prema njegovim riječima, »za progon Hrvata iz Srijema kriv je Slobodan Milošević i on je tamo gdje mu je i mjesto, s tim što optužnica njega ne tereti za progon Hrvata iz Srijema nego zbog rata u Hrvatskoj, BiH i zbog Kosova«. »Ne bih mogao reći da su radikali rukovodili protjerivanjem Hrvata. Oni su svakako bili sa Šešeljem najglasniji i koliko god smo sa zebnjom gledali njegovo marširanje, ipak bih rekao da to nije bio glavni uzrok onoga što se dogodilo«, rekao je Kljajić. Prema njegovim riječima, tu se događalo svašta, od silovanja i ubojstava do bacanja bombi, ali u tome nisu uvijek prednjačili radikali.
MEDIJI OPTUŽUJU I ZAMAGLJUJU: Domaći mediji ovoga puta nisu ostali gluhi na činjenice koje govore o Šešeljevim zlodjelima. Iako je nakon listopadskih dešavanja 2000. godine raspoloženje bilo nenaklonjeno kritičkom sagledavanju dešavanjima iz dekade nacionalizma, sada su i beogradski mediji prenosili dijelove optužnice. Pojedini mediji, poput novosadskog »Dnevnika«, čak su objavili i feljton o progonu Hrvata iz Srijema.
»Dnevnik« je podsjetio i na Ostoju Sibinčića, tadašnjeg predsjednika MZ »Hrtkovci«, koji je pročitao imena 17 hrvatskih obitelji na mitingu 6. svibnja 1992. Sibinčić se, navodno, smirio i povukao iz politike. Pojedini stanovnici ovog sela u izjavama za ovaj list minimizirali su počinjene zločine, dok su Hrvati koji su odselili iznijeli mučna svjedočenja.
Mnogi su mediji i nadalje potpuno nekritički prenosili razmetanja i propagandu Šešelja, gotovo nostalgično se opraštajući od »crvenog vojvode«. Pljuštali su tekstovi o Šešeljevoj taktici kojom namjerava zbuniti i pobijediti haaške suce te je opetovano omalovažavan međunarodni pravni poredak.
