Arhiv tekstova
Skupština ujedinjenja i novog početka
Dugo najavljivano ujedinjenje dviju hrvatskih stranaka – Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini i Hrvatskog narodnog saveza – dogodilo se. Nakon 29. siječnja na političkoj sceni Srbije postoji samo jedna stranka, koja u svom programu ističe zalaganje za ostvarivanje nacionalnih prava i integriranje Hrvata u politički, društveni i kulturni život Srbije pod ravnopravnim uvjetima, i ona se zove DSHV.
Skupština je radila poštujući sva pravila demokratske procedure, u izuzetno optimističnom ozračju, uz burne aplauze govorima čelnika i velikog broja visokih gostiju.
UJEDINJENJE: Otvarajući skupštinu dopredsjednik DSHV-a Josip Gabrić podsjetio je na četrnaest godina postojanja stranke tijekom kojih su mnogi članovi stranke, a i drugi pripadnici hrvatskog naroda u Srbiji, bili izloženi neprijatnostima, prijetnjama pa i protjerivanju iz svojih domova. »I danas postoje oni koji ne miruju i dalje žele provocirati sukobe, te imajući sve to u vidu kao i želju članstva, a i cjelokupnog hrvatskog naroda na ovim prostorima, dvije hrvatske stranke se ujedinjuju u Demokratski savez Hrvata u Vojvodini sa željom jedinstvenog nastupa u vezi svih pitanja. Želimo prekinuti podijeljenosti i zajedničkim snagama ostvarivati naša prava. Nakon ujedinjenja svatko tko bi dalje radio na bilo kakvoj podijeljenosti, radio bi to protivno interesima hrvatske zajednice. Pozivamo sve hrvatske institucije da nas podrže i da nam se pridruže, jer u sljedećem periodu trebamo ostvariti veliki broj zadaća. U svim ovim nastojanjima očekujemo i daljnju pomoć matične domovine Hrvatske. Prema domicilnoj državi Srbiji i dosada smo dokazali svoju lojalnost, a to ćemo činiti i ubuduće, ali lojalnost očekujemo i od države prema nama«, rekao je Gabrić.
Odluku o ujedinjenju izaslanici su donijeli javnim glasovanjem, bez ijednog glasa protiv, a i Deklaraciju o ujedinjenju proparatili su burnim aplauzom.
Dotadašnji v. d. predsjednika DSHV-a Petar Kuntić rekao je kako će ova sedma, redovita i izborna skupština DSHV-a označiti prekretnicu u političkom djelovanju. »Hrvati u Vojvodini odlučili su se udružiti i biti prvi politički predstavnici jedne nacionalne manjine u Srbiji i Crnoj Gori, koji će imati jednu i jedinstvenu političku stranku – Demokratski savez Hrvata u Vojvodini. Rezultati djelovanja prethodnih generacija i ono što su oni stvorili u Subotici i u Vojvodini obvezuju. Stoga, iako ova generacija možda i nije u skorijoj prošlosti dobro vidjela stvari, sada se suočavamo s istinom da samo jedna jaka, jedinstvena politička opcija Hrvata u Vojvodini može odgovoriti zahtjevima zajednice.«
POLITIČKA ZRELOST: Franjo Vujkov, do 29. veljače predsjednik HNS-a, rekao je kako su »demokratski procesi i promjene koje su se dogodile u DSHV-u pokazale da je to u državnim okvirima mala, ali prema političkoj svijesti velika stranka. Uočiti svoje slabosti i sam javno ukazati na njih i naći snage da se one prevaziđu traži veliku političku mudrost i dokaz je izuzetno velike snage. Mi smo od osnivanja HNS-a čekali ovaj trenutak, znali smo da će se jednom dogoditi, a kako je vrijeme protjecalo sve glasnije se čuo glas našega pučanstva – kad ćete se ujediniti? Tko taj glas ne čuje, ne može se dalje zaklinjati da zastupa interese svog puka i na političkom planu je potpisao vlastitu smrtnu presudu. Vodstva obiju stranaka pokazala su političku zrelost, svoje male političke interese podredila su velikom interesu svoga naroda. Ujedinjeni ćemo postati respektabilni sudionik u političkom životu na svim razinama, morati će nas uvažavati i politički neistomišljenici ali i koalicijski partneri. Nikada više si ne smijemo dozvoliti da budemo koalicijski partneri za jednokratnu uporabu, kada se na izborima trebaju dobiti glasovi naših birača, a da nas poslije do sljedećih izbora skoro nitko ništa ne pita. Ne smijemo dozvoliti da stupimo u koaliciju kao neravnopravni partneri i neki pridruženi članovi, te da nam netko od svojih mandata ustupa mrvice kao neku milostinju, već se moramo izboriti da imamo status ravnopravnih koalicijskih partnera koji moraju dobiti ono što im pripada.«
ZAJEDNIČKI CILJEVI: Predsjednik Saveza Vojvođanskih Mađara József Kasza pozdravio je, kao gost, odluku o ujedinjenju čime je stvorena, kako je rekao, »jedna ozbiljna i jaka politička opcija Hrvata u Vojvodini. Čestitam vam i želim puno uspjeha u zajedničkom radu, jer smo i do sada radili zajedno – Hrvati i Mađari, u zajedničkom interesu opstanka na ovom prostoru kojeg smatramo našem zajedničkom domovinom, i da budemo uvaženi i ravnopravni građani zemlje u kojoj živimo. U svemu ovome interes Hrvata i Mađara je zajednički i u tom smislu želim, nudim, tražim zajednički rad, zajedničku borbu za zajedničke ciljeve. SVM je u dosadašnjem zajedničkom radu dokazao da je istinski borac za ravnopravnost za prava građana i nikada nije smatrao ni HNS, ni DSHV drugorazrednim koalicijskim partnerom nego samo ravnopravnim. Kada smo predložili na zadnjim izborima od naše kvote, ako uđemo u parlament, dati jedno mjesto hrvatskom narodu, to nije bila ponuda mrvice nego istinska želje da, u podređenosti u kojoj se nalazio i dan danas se nalazi, hrvatski narod dobije legitimnog predstavnika u parlamentu Srbije. Uvijek smo smatrali da među nama mora biti istinske suradnje i u tom cilju i u tom pravcu ćemo se i dalje zalagati.«
STRANAČKI IZBORI: Nakon proglašenja ujedinjenja uslijedili su unutarstranački izbori. Birani su predsjednik stranke, članovi Predsjedništva, Vijeća i Nadzornog odbora. Za predsjednika su se kandidirali Petar Kuntić i Blaško Temunović koji su i izložili svoje programe rada za iduće četiri godine. Petar Kuntić je izložio program pod nazivom »Četiri iskoraka«. Prvi iskorak je, rekao je Kuntić, omasovljenje članstva praćeno i promjenom stilaada u stranci, jer ‘kadrovske transfuzije’ nisu dovoljne i samo objedinjen i jak DSHV će predstavljati političku okosnicu hrvatskog naroda, a u protivnom još dugo ćemo predstavljati ‘monetu za potkusurivanje’ većim strankama. Drugi iskorak odnosi se na integraciju Hrvata u društveno-politički i gospodarski život Srbije i Crne Gore, bez potrebe skrivanja iza kategorija – Bunjevci, Šokci, Jugoslaveni. Hrvati kao Hrvati trebaju biti prisutni u parlamentima na svim razinama i u svim drugim institucijama države (uprave, sudstva, policije). Kuntić je istaknuo i kako je zabluda vjerovati da su formiranjem nacionalnih vijeća riješena sva pitanja nacionalnih prava manjina, jer bez logističke podrške političkih stranaka prava se neće ostvarivati u punoj mjeri. Treći iskorak odnosi se na integrativnu ulogu DSHV-a u samoj hrvatskoj zajednici, koja će se ostvarivati kroz jačanje suradnje i zajedništva sa svim hrvatskim institucijama. Kuntić je rekao kako ujedinjeni DSHV svakako ne može brinuti o svim aspektima kulture, obrazovanja, informiranja, ali da će ubuduće aktivno sudjelovati u radu Hrvatskog nacionalnog vijeća, jer se uspostavom povjerenja gubi smisao daljnje podjele na dvije liste (A i B) koje su nesretno podijelile vijećnike HNV-a. Četvrti iskorak obuhvaća promjene u odnosu prema matičnoj državi, prema drugim političkim strankama, organizacijama za zaštitu ljudskih prava, diplomacijama, međunarodnim organizacijama i konferencijama, prema mladeži i prema drugim narodima.
Glede unutarnje organizacije DSHV-a, pokraj Predsjedništva i Vijeća funkcionirat će i dalje odbori, protokol i izborni stožer, a ponovno će se pokrenuti i izdavanje stranačkog glasila »Glas ravnice«.
Blaško Temunović se u svom iscrpnom izlaganju kritički osvrnuo na skoro sve hrvatske institucije i organizacije, govoreći kako se za većinu njih ne zna »tko vuče konce«, apostrofirajući prije svega sam DSHV, a zatim i Hrvatsko nacionalno vijeće koje prema njegovom mišljenju nije ništa uradilo za hrvatski korpus. Za Hrvatski kulturni centar »Bunjevačko kolo« je rekao kako ničemu ne služi, a »Hrvatsku riječ« je oštro kritizirao. Osvrnuo se i na druge institucije od kojih, prema njegovom mišljenju, Hrvati nemaju nikakvih koristi, a trebalo bi, kao što su FK »Bačka« i Narodno kazalište. Temunović je predložio organizacijske promjene u stranci gdje bi se u trinaest oblasti formirali timovi, na čelu svakog bi bio koordinator, a suradnici bi bili oni koji žele surađivati. Jednom mjesečno bi se »polagali računi« stranci za svoj rad. Predložio je osim toga i formiranje službe pravne pomoći i službe za marketing.
REZULTATI IZBORA: U radu Skupštine sudjelovalo je od pozvanih 335 delegata njih 299. Glasovalo je 283 izaslanika. Velikom većinom od 76,3 posto ili 216 glasova, za predsjednika je izabran Petar Kuntić, Blaško Temunović je dobio podršku 66 izaslanika.
Za članove Predsjedništva izabrani su Martin Bačić, Lazar Baraković, Đorđe Čović, Stipan Stantić, Josip Gabrić, Josip Jaramazović, Antun Merković, Stipan Dulić, Dujo Runje, Franjo Vujkov, Josip Pekanović, Joza Kolar, Ivan Kozbašić, Zdenka Popov.
Za nove članove Vijeća izabrani su Ema Buljovčić, Ivan Budinčević, Marijana Čović, Ivan Stipić, Martin Gabrić, Slavko Benčik, Marinko Šimić, Ivan Ivković, Pere Matković, Antun Lulić, Dragan Hupko, Ivan Tumbas, Bela Lipozenčić, Mirko Ostrogonac, Ivan Tikvicki, Grgo Kujundžić, Bela Ivković, Antonija Čota, Marin Katančić, Josip Lamza, Gojko Zeljko, Stipan Silađev, Branko Melvinger i Božo Gojević.
