Arhiv tekstova
Zabrinjavajuća politička kretanja
Osnivanje tzv. vlade republike srpske krajine u izbjeglištvu politički je čin koji nikako ne valja podcjenjivati, to više što su se stranke koje se smatraju demokratskima mlako ogradile od te velikosrpske akcije. Nisu se snažnije javile zbog toga što iza tog događaja stoji moćna Srpska radikalna stranka, s brojnim pristašama koje cijene, a i radi jednog cilja: zaustav-ljanja Hrvatske na putu u Europsku uniju.
O »vladi« se najprije negativno izjasnio ministar Vuk Drašković, ali pitanje je koliko je vjerodostojan. Da Srbija želi odgoditi hrvatsko članstvo, jasno je izrazio predsjednik Boris Tadić izjavom kako bi bilo najbolje da Srbija i Hrvatska zajedno uđu u Uniju.
OJAČALI MILOŠEVIĆ: Opće raspoloženje u Srbiji je takvo da je pojava »izbjegličke vlade« izraz političkog stanja. Potpredsjednik SRS-a Tomislav Nikolić poslao je članicama Unije »Memorandum o političkoj nemogućnosti opstanka okupacije Republike Srpske Krajine«, uz popratno pismo u kojem se opet u punom sjaju pokazuje poznata sklonost umnožavanju brojaka o žrtvama.
Spominje se »više od 400.000 prognanika« i »više od 5.000 ubijenih Srba u akcijama Bljesak i Oluja«. U tom se memorandumu tvrdi da je Republika Hrvatska nastala na zločinu te se traži poništenje ishoda etničkog čišćenja i ponovna uspostava tzv. republike srpske krajine.
Haške optužnice protiv hrvatskih generala govore o »zločinačkom pothvatu« i etničkom čišćenju, i tim se neistinama ohrabruje krajiške gubitnike.
O političkom ozračju u Srbiji svjedoči i odnos prema Slobodanu Miloševiću. Premda je zatočen u dalekom zatvoru Haškoga suda, njegov utjecaj je jak i sve jači, o čemu piše londonski Indenpendent. Iznosi da je Vrhovni sud vratio Miloševiću vlasništvo kuće na Dedinju, te da će mu isti taj sud odobriti i predsjedničku mirovinu, premda je prvostupanjski sud odlučio da se čeka haaška presuda, jer zatvorska kazna ukida pravo na mirovinu.
A mirovina sveučilišne profesorice odobrena je i odbjegloj Miloševićevoj supruzi; obustavljen je sudski postupak protiv sina Marka, a poništena je i kazna kćeri Mariji zbog nezakonitog posjedovanja oružja. Sve su to više političke nego pravne odluke.
U srbijanskoj skupštini raspravljalo se o tome kako treba donijeti rezoluciju kojom će se zabraniti bilo kakvo daljnje suđenje Miloševiću, jer bi se time kršila njegova ljudska prava. U svojim raspravama zastupnici Srpske radikalne stranke i Miloševićeve socijalističke stranke naveliko opravdavaju srpsku ulogu u ratovima. Sve to prenosi televizija i utječe na javno mišljenje i oživljavanje vrijednosti Miloševićeva razdoblja.
PODJELA MEDIJA: Londonski list ukazuje i na ulogu premijera Vojislava Koštunice, koji je na sastanku s medijskim urednicima, u Miloševićevu stilu, podijelio medije na domoljubne, koji rade u nacionalnom interesu, i nedomoljubne, u koje je smjestio radioteleviziju B 92, tjednik Vreme i agenciju Beta.
Loše gospodarsko i socijalno stanje pogoduje jačanju radikalnih snaga. Demokratska stranka Srbije približava se radikalima, na što upozorava izjava njenog direktora Obrena Joksimovića da bi DSS i SRS nakon izborne pobjede mogli »napraviti vladu koja bi bila stabilna sljedećih dvadeset godina«. Dužnosnik Demokratske stranke Dragan Šutanovac tu je najavu popratio riječima da je to znak da DSS nije stranka demokratske budućnosti nego stranka prošlosti.
Nepovoljno političko stanje odražava se i na položaj hrvatske nacionalne manjine u Vojvodini. Novosadska televizija ukinula je emisiju za Hrvate, a protiv njenih urednika vodi se sudski postupak. U osnovne škole u Subotici uvodi se »bunjevački jezik«, čime se dijalektu daje značenje nacionalnog jezika i potiče podjela hrvatske etničke zajednice na Hrvate i Bunjevce.
Zbog toga je skupina od pedeset vojvođanskih Hrvata intelektualaca uputila prosvjedno otvoreno pismo vladama Srbije i Hrvatske. Nažalost, skupina odnarođenih Hrvata, okupljenih u Nacionalnom vijeću Bunjevaca, promiče »bunjevačku nacionalnu manjinu«, što je posljedica razdoblja kad je bilo zazorno hrvatsko ime u Vojvodini.
Otvorena pitanja budućnosti Kosova i Republike Srpske te izgledna neovisnost Crne Gore – sve to povećava unutarnje napetosti u Srbiji. Takva politička situacija prijeti destabilizacijom u regiji pa su zabrinjavajuća politička kretanja u susjednoj zemlji.
Autor je doktor pravnih znanosti,
publicist iz Zagreba,
tekst je objavljen u »Vjesniku« 4. ožujka
