Arhiv tekstova
Tope li se nadležnosti Vojvodine?
Tijekom veljače 2002. godine Skupština Srbije je donijela Zakon o utvrđivanju određenih nadležnosti u Autonomnoj Pokrajini (Službeni glasnik RS, br. 6/2002. godine) kojim je Republika Srbija na osnovi članka 109. Ustava Republike Srbije povjerila AP Vojvodini određene poslove, a među njima i poslove u svezi s obrazovanjem. Svima je poznato da je to bio »iznuđen Zakon i da u sebi ima dosta manjkavosti«.
Za neke je to početak ostvarivanja većeg stupnja autonomnosti i decentralizacije koja je imperativ vremena u kojem živimo, a za druge konstantna opasnost i prijetnja odvajanju Vojvodine iz Srbije.
RAZLIČIT PREDNACRT OD PRIJEDLOGA: Ti poslovi u okviru višeg i visokog obrazovanja odnose se na: osnivanje viših škola i fakulteta, utvrđivanje broja studenata, imenovanje dijela članova tijela upravljanja, imenovanje ravnatelja viših škola, vršenje nadzora, utvrđivanje ispunjenosti uvjeta za početak rada i djelatnosti viših škola i fakulteta. Shodno takvoj ingerenciji, Skupština Vojvodine donijela je odluku o osnivanju učiteljskih fakulteta u Subotici i Vršcu, Pedagoškog fakulteta u Srijemskoj Mitrovici i Fakulteta za europsku ekonomiju i biznis u Novom Sadu. Dobro su poznate reakcije iz Beograda glede osnivanja ovih fakulteta. Ovi fakulteti nisu ni počeli s radom, a kako sada stoje stvari teško i da hoće. Naime, ministar prosvjete i sporta Republike Srbije donio je Odluku kojom uskraćuje suglasnost za otvaranje podračuna u konsolidiranom računu republičkog Trezora za potrebe novosnovanih fakulteta. To će reći da će ovi fakulteti ostati mrtvo slovo na papiru.
Ovih dana Vlada Republike Srbije je uputila Prijedlog zakona o visokom obrazovanju, s prijedlogom da se on donese po hitnom postupku. Na prvi pogled sve izgleda normalno, jer je rujna 2003. godine Srbija potpisala Bolonjsku deklaraciju čime se obvezala na koordiniranje svojih politika u oblasti visokog obrazovanja, kako bi 2010. godine bila uspostavljena Europska zona visokog obrazovanja, uz očuvanje određenih posebnosti svake zemlje. Time je Nacrt uvijen u formu »prihvatljivosti«.
Prilikom donošenja Prednacrta zakona o visokom obrazovanju u njemu su sudjelovali i predstavnici vlasti u Vojvodini: Pokrajinsko tajništvo za obrazovanje i kulturu, Pokrajinsko tajništvo za znanost i tehnološki razvoj, predstavnici Nastavno-znanstvenog vijeća Sveučilišta u Novom Sadu, članovi studentskih organizacija Sveučilišta i članovi Odbora za obrazovanje, znanost, kulturu i omladinu Vojvodine.
Ministar prosvjete i sporta Republike Srbije dr. Slobodan Vuksanović je na Sajmu obrazovanja koji je održan 24. studenog 2004. godine u Novom Sadu promovirao isti Prednacrt. Prednacrtom je predviđeno da svi oni poslovi koji su regulirani u Zakonu o utvrđivanju određenih nadležnosti Autonomne Pokrajine budu inkorporirani u Zakon o visokom obrazovanju. Bolje rečeno Zakonom bi bile preuzete sve odredbe zakona kojim su AP Vojvodini povjereni poslovi u oblasti visokog obrazovanja.
I u formi Nacrta bili su ugrađeni gotovo svi elementi koji su traženi od predstavnika Vojvodine. Međutim, u formi Prijedloga zakona o visokom obrazovanju koji je usvojen na sjednici Vlade Republike Srbije 24. veljače 2005. godine »preko noći« su izostali svi članci koji reguliraju povjerene poslove i prava koja su na AP Vojvodinu prenesena tzv. Omnibus zakonom.
VOJVODINA SE NE SPOMINJE: Budući da se radi o Zakonu koji predstavlja »lex specialis« za utvrđivanje nadležnosti AP, jasno je da se nadležnosti Vojvodine počinju naglo »topiti«. Logičan bi bio slijed da i posebni zakoni za osnovno i srednje obrazovanje sadrže isto načelo, a to će reći da bi sadašnja tijela Vojvodine dobrim dijelom bila »rasterećena« mnogih povjerenih poslova. Iz ovoga je više nego razvidno da bi Zakon o utvrđivanju određenih nadležnosti Autonomne Pokrajine ostao mrtvo slovo na papiru, odnosno da bi na jedan sofisticiran način on bio izigran i bez izmjena i dopuna.
Tko je donio odluku da se Prijedlog zakona mijenja u odnosu na Nacrt i Prednacrt, ne treba posebno obrazlagati jer je jasno tko sačinjava Vladu Republike Srbije. U cilju zaštite prava koja su povjerena AP Vojvodini, Izvršno vijeće AP Vojvodine je, na svojoj sjednici održanoj 2. ožujka 2005. godine, razmotrilo i utvrdilo Prijedlog amandmana na Prijedlog zakona o visokom obrazovanju i zaključilo da se oni upute Skupštini Vojvodine, radi utvrđivanja i dostavljanja Narodnoj skupštini Republike Srbije. Prvim amandmanom se traži da u Nacionalni savjet za visoko obrazovanje iz reda istaknutih osoba iz oblasti znanosti, kulture, prosvjete, umjetnosti, odnosno gospodarstva jednog člana predlaži nadležno tijelo AP Vojvodine. Drugim amandmanom se traži da se doda novo poglavlje »VII. Povjeravanje poslova državne uprave AP Vojvodini« i da se jednim člankom svi poslovi koji su bili uređeni Zakonom o utvrđivanju određenih nadležnosti, a to su poslovi koje smo dijelom spomenuli na početku: osnivanje visokoškolskih ustanova, izdavanje i oduzimanje dozvole rad visokoškolske ustanove, donošenje odluke o promjeni naziva, sjedišta i statusnoj promjeni visokoškolske ustanove čiji je osnivač Pokrajina, imenovanje predstavnika osnivača u savjet visokoškolske ustanove čiji je osnivač Pokrajina, donošenje odluke o broju studenata za upis u prvu godinu studijskog programa koji se financira iz proračuna za visokoškolske ustanove čiji je osnivač Pokrajina, davanje podataka o samostalnoj ustanovi sa sjedištem na teritoriju Pokrajine u postupku vrednovanja radi priznavanja domaće visokoškolske isprave u inozemstvu i vršenje upravnog nadzora nad radom visokoškolskih ustanova sa sjedištem na teritoriju Pokrajine, oglašavanje diplome ništavnom ako to ne učini visokoškolska ustanova. U Prijedlogu zakona o visokom obrazovanju i ne spominje se nigdje AP Vojvodina.
LEX SPECIALIS: Skupština Vojvodine razmatrala je Prijedloge amandmana na svojoj sjednici od 7. ožujka 2005. godine. Rasprava je bila na momente veoma žučna i polemična. Radikali su bili protiv usvajanja amandmana iako su se zalagali za zakonitost, a to bi značilo i za primjenu Zakona o utvrđivanju nadležnosti pokrajine. Tobože, nije im poznato da se sa Zakonom o visokom obrazovanju dovode u pitanju pitanje odredbe Zakona o utvrđivanju određenih nadležnosti. Što reći nego riječi Jana Husa: O sancta simplicitas! (O nevina prostoto!) I svakom laiku, a kamoli nekom pravnom stručnjaku, jasna je latinska izreka: Lex specialis derogat legi generali (Poseban zakon ukida opći), a ovdje je Zakon o visokom obrazovanju »lex specialis«.
Interesantno je da je predstavnik Demokratske stranke Srbije govorio da se time ništa ne mijenja ili čak da se Prijedlogom zakona stječe veća autonomija Vojvodine. Zanimljivo je i da su predstavnici G17 Plus glasovali za spomenute amandmane, a da je nedvojbeno da G17 Plus u Vladi Republike Srbije ima ne mali broj njihovih članova. Na koncu velikom većinom prihvaćeni su amandmani na Prijedlog zakona o visokom obrazovanju. Sada ostaje da se vidi koliko će to Narodna skupština Republike Srbije prihvatiti i koliki će biti pritisak međunarodnih čimbenika u svemu ovome. Bit će veliki problem ako se usvoji Prijedlog zakona kako ga je Vlada dostavila, jer to će to de facto značiti dobrim dijelom ukidanje Zakona o utvrđivanju određenih nadležnosti Autonomne Pokrajine.
TOPE SE NADLEŽNOSTI: Mora se istaknuti da su se nacionalna vijeća većine nacionalnih manjina oglasila glede ovog pitanja, te da su energično zauzela stajalište da se moraju prihvatiti amandmani koje su donijeli legalni predstavnici AP Vojvodine. Naime, mnoga prava nacionalnih manjina su regulirana Zakonom o utvrđivanju određenih nadležnosti Autonomne Pokrajine, a tiču se obrazovanja na svim razinama. Navedimo samo neke od ingerencija Pokrajine:
Sporazumno s ministrom nadležnim za poslove prosvjete donosi nastavne planove i programe iz određenih predmeta od interesa za nacionalne manjine, utvrđuju uvjete i načine organiziranja nastave na jezicima nacionalnih manjina za osnovnu i srednju školu,
Daje suglasnost na ostvarivanje nastavnog plana i programa na jezicima nacionalnih manjina za manje od 15 učenika za osnovnu i srednju školu, Sporazumno s ministrom nadležnim za poslove prosvjete odobrava udžbenike i nastavna sredstva za pojedine predmete od interesa za nacionalne manjine.
Nama ostaje nada da ima kritične svijesti u Srbiji i da će međunarodni čimbenici pridonijeti da se predloženi Zakon usvoji uz dopune koje su stigle iz Vojvodine. Naravno, mnoge primjedbe su iznesene na sadržaj Zakona, te se i tu očekuje dosta polemičnih tonova od strane pozicije i oporbe. Neki smatraju da bi Zakon o visokom obrazovanju trebalo povući iz procedure jer ne zadovoljava elementarne kriterije. Nema sumnje da je ovo ishitren potez Vlade Republike Srbije, te da je za donošenje jednog ovakvog zakona potrebito značajno duže vrijeme uz uvažavanje struke i u najmanju ruku ostavljanja dosadašnjeg stupnja decentralizacije.
Ako se prihvati ponuđeni Prijedlog zakona o visokom obrazovanju, logično je da se isti koncept prihvati i za osnovno i srednje obrazovanje, a to znači da će nacionalne manjine svoja prava moći ostvarivati samo u Ministarstvu prosvjete i sporta Republike Srbije. I tako se pokazalo da i ovo hladno vrijeme nije toliko hladno da se ne bi mogle »topiti« određene nadležnosti AP Vojvodine. Na koncu recimo: O tempora! O mores! (Kakvo vrijeme! Kakvi običaji.)
g
