Arhiv tekstova
Studij u Bologni
Student sam međunarodnih odnosa na Fakultetu političkih znanosti u Bologni, završio sam Gimnaziju »Svetozar Marković« u Subotici, prirodno-matematički smjer. Redoviti sam suradnik katoličkog mjesečnika »Zvonik«, u kojemu pišem i uređujem internet stranice, a kao član Debatnog kluba iz Subotice, sudjelovao sam u radu nekoliko debatnih skupova. U sklopu učeničke razmjene, u drugom razredu Gimnazije boravio sam mjesec dana u SAD, govorim engleski i talijanski jezik. Ovim tekstom pokušat ću opisati svoje studentske dane i pojasniti način studija na ovom fakultetu.
Kao što je opće poznato Sveučilište u Bologni je najstarije sveučilište na svijetu, a kao takvo je vrlo poznato i cijenjeno. Baš iz tog razloga mnogi se strani studenti odlučuju za Bolognu prilikom odabira fakulteta. Manji broj stranaca dolazi tu na cijeli studij, dok mnogo više njih ovdje provedu od 6 do 12 mjeseci preko programa razmjene studenata. Svakako najpoznatiji program ovakve vrste je Erasmus, europski program, po kojem studenti iz EU mogu otići u drugi grad, a da im se priznaju ispiti koje su tamo dali.
Fakultet je super organiziran. Bolognska deklaracija i novi sustav studiranja u svakom slučaju jako pomažu nama studentima. Postoje krediti koji se moraju skupljati. Svaki položeni ispit daje određen broj kredita u zavisnosti od njegove težine i obima gradiva koji on obuhvaća. Novi sustav (3+2) znači da s prve tri godine studija dobivaš malu diplomu, koja je nešto slabija od naše četverogodišnje diplome. U prve tri godine moraš skupiti 180 kredita i napraviti diplomski da bi diplomirao. Mnogi se, naravno, odlučuju ići i na specijalizaciju što poslije otvara mogućnost pravljenja Mastera prve razine, što je ekvivalent magistrature.
Sad nešto o mom faksu malo konkretnije. U prvom semestru sam imao tri predmeta. Svaki predmet, u zavisnosti od ukupnog broja satova, imamo po dva ili tri puta tjedno po dva sata. Biti na predavanjima NIJE OBVEZNO. Ako netko ne želi slušati nekog profesora, ne mora dolaziti na predavanja i može sam pripremati ispit doma. Premda je mnogo lakše položiti ispit, ukoliko se ide na predavanja. Dakle, to je stvar vlastitog izbora.
Na velikom broju fakulteta ovdje prijamnog ispita NEMA. Zašto? Jednostavno zato jer prostora ima za sve studente koji se prijave. Naravno, poslije prve godine mnogi će otpasti koji nisu ozbiljno mislili učiti.
Sve je kompjutorizirano i svaka informacija koja nam treba je na internetu. Na internetu prijavljujemo ispite, dobivamo materijale za učenje od profesora, nalazimo rezultate ispita itd. U cijelom gradu postoje mnoga mjesta na kojima je internet za studente besplatan.
Bologna je pravi studentski grad. Gdje god se okreneš u bilo koje doba dana ili noći, vidiš mlade ljude, kako Talijane tako i strance. Mladi su prava ljepota ovog prelijepog grada.
Noćni život je u svemu sličan našem osim u cijenama i u glazbi koja se sluša. Ukoliko želiš izaći negdje u neki kafić navečer i popiti nešto, to zadovoljstvo će te izaći od 3 eura pa naviše. A ukoliko bi radije htio otići u neki disco-club, onda moraš prvo za ulaznicu izdvojiti minimum 10 eura, a još poslije oko 5 eura po svakom piću. Dakle, cijene su astronomske, ali to je Italija.
No ima i lijepih stvari u ovom noćnom životu, a to je ovaj zakon o zabrani puše-nja u svim lokalima. Nema ništa ljepše od toga da možeš biti u nekom kafiću, a da ne osjetiš sa svih strana dim od duhana. Ono što je najinteresantnije, svi su velike pristalice ovog zakona pa čak i sami pušači. Tako preko noći ispred svakog kluba možeš vidjeti velike grupe pušača.
Provod je super, uvijek možeš nekog novog upoznati jer su Talijani jako otvoreni. Dovoljno je da priđeš nekom i započneš neku priču… Jednom prilikom bilo je dovoljno pitati »Kad počinje zima?«, i to je već bio dovoljan povod za priču.
U Italiji je nogomet tema broj jedan. Čim dođe vikend, jedino o čemu se priča je talijansko nogometno prvenstvo. Nedjeljom navečer kafići su puni jer se obično onda igraju najzanimljivije utakmice. Baš danas idem gledati derby između Milana i Intera. Bit će žestoko!! Bio sam dvaput ovdje na stadionu u Bologni (lo Stadio Dall’Ara) i to je stvarno jedan poseban doživljaj. Obično idemo na sam kraj utakmice (posljednjih 20 minuta) jer onda ne moramo platiti kartu.
Na kraju htio bih zahvaliti vlč. Andriji Kopiloviću i beogradskom nadbiskupu Stanislavu Hočevaru na čiji sam poticaj i uz čiju sam preporuku došao ovdje. Također želim se zahvaliti biskupiji Reggio Emilije i Guastalle koja mi je pomogla pronaći smještaj u Bologni i koja mi pruža financijsku potporu. Najveći posao u svemu je odradio biskupov tajnik don Daniele Casini i na tome sam mu iz sveg srca zahvalan.
Još uvijek ne vidim sebe u budućnosti na nekoj konkretnoj poziciji, ali nadam se da ću moći raditi nešto interesantno u sferi međunarodnih odnosa. g
