Arhiv tekstova

Svijetla točka sonćanskog gospodarstva

SONTA – Godine posrtanja sonćanskog pogona novosadskog Noviteta su, sudeći po zaletu proizvodnje, prošlost. Ovaj pogon je izgrađen osamdesetih godina prošlog stoljeća. Hala je izgrađena sredstvima mjesnog samodoprinosa, općinskog proračuna i donacijama radnih organizacija, a unutarnju opremu je dao novosadski Novitet, u čije vlasništvo je, odlukom tadašnjega čelništva MZ Sonta, uknjiženi plac, skupa s izgrađenim objektom, što, kako je vrijeme pokazalo, baš i nije bio mudar potez. Ratne godine, kao i u drugim mjestima Podunavlja, nisu donijele ništa dobro ovom malom, ali uzornom poduzeću.
    Već od 1992. godine prestalo je s radom, novi, kvalitetni strojevi su odnijeti u Novi Sad, a u dvoranu se uselila vojska. Stotinjak radnika je ostalo bez posla, pa tako i bez plaća. Po uspostavljanju mira iz Novog Sada su vraćeni strojevi, ali ne oni koji su odnijeti, već drugi, tehnološki zastarjeli. Proizvodnja se pokrenula, no nikad nije dostigla razinu od prije rata. I ovaj kolektiv se utopio u općem sivilu našega gospodarstva, osobito tekstilne grane.

TRŽIŠNA UTRKA: Sankcije, a vezano s njima i gubitak izvoznih poslova, tjerali su Novitet da se veže za domaće tržište, koje je postalo premalo da apsorbira proizvode brojnih tekstilnih poduzeća. Tome je doprinijela i naša navika kupovanja svega i svačega, od igle do lokomotive, na tržnicama i buvljacima, stvorena u godinama hiperinflacije, sankcija i rata. Mnoga tekstilna poduzeća su, jednostavno, u nemogućnosti da izdrže tržišnu utrku, beznadno propala. Novitet je glavinjao, povremeno radio za svoje tržište, a češće uslužne poslove za druge i što je najvažnije uspio je opstati.
    Početkom 2004. godine provedena je vlasnička transformacija. U posjed većinskog paketa od 70 posto dionica došao je Dragan Đurić, vlasnik »Zekstre«. Od tada, uposlenost sonćanskoga pogona se povećava. Iz Novog Sada su dovezeni i montirani znatno suvremeniji strojevi, a primljen je i jedan broj novih radnika, tako da ih je momentalno osamdesetak. Sve češće se radno vrijeme produlji i na deset i na dvanaest sati dnevno, šest dana u tjednu. Ovako naporan rad je cijena koja se mora platiti proboju na osjetljivo europsko tržište, kojega smo, nadamo se samo privremeno, izgubili. Ugovoreni rokovi se moraju poštovati, no, ovakav tempo rada ne prati i sukladno povećanje plaća. Sonćanske tekstilke su daleko ispod republičkog prosjeka primanja. No, to je naša realnost, moramo se pomiriti s tim da je cilj svakoga vlasnika firme ostvarenje profita. Dok je ponuda radne snage ovako velika, a Sindikat još uvijek »onaj koji brine o zimnici«, poslodavci će diktirati uvjete.

DOBRE PERSPEKTIVE: Ravnatelj »Noviteta« Aca Petrović za naš tjednik je prokomentirao stanje u pogonu Sonta: »Mislim da se većinski vlasnik Noviteta jako dobro prilagodio trenutačnom stanju u tekstilnoj grani. Iz mjeseca u mjesec bilježimo povećanje prohodnosti na inozemnom tržištu. To nam može biti jako veliki zalog za budućnost. Osobito nam ide na ruku potpisivanje Sporazuma s EU, koji će, vjerujem, vratiti našu tekstilnu industriju na negdašnje pozicije. Glede tehničke opremljenosti sonćanskog pogona, permanentno ćemo raditi na boljitku, a ukoliko tržište bude diktiralo veću proizvodnju, uposlit ćemo i nove radnike. Nastojat ćemo i povećati zarade, no, za to su nam potrebni bolji poslovi. Mislim da imamo dobar sustav normiranja, no, u pitanju su teški radni nalozi, male serije, probirljivost kupaca i zahtjevi tržišta. Kontrolori, koji nam dolaze od strane naših inozemnih naručitelja, izuzetno pohvalno govore o kvaliteti proizvoda koji izlaze iz sonćanskoga pogona, pa smo u obvezi stimulirati ove vrijedne radnice, koje uvijek ugovorene rokove poštuju, često radeći i po dvanaest sati dnevno. Znam da je to velika žrtva s njihove strane, da trpi obiteljski život, no, za tržište se moramo sami izboriti, dokazati da smo spremni za svaki izazov«. Glede perspektive sonćanskog pogona, Petrović nam je rekao: »Ovaj pogon ima sve uvjete za lijepu budućnost. Kao prvo, nije opterećen velikim brojem režijskog osoblja, a proizvodni radnici su dorasli svakom izazovu u poslu. Ukoliko budemo osigurali dovoljno posla za dulje razdoblje, ozbiljno ćemo razmisliti o uvođenju još jedne ili dvije smjene, za što u Sonti postoji kvalitetan potencijal radne snage. Isto tako, nadam se i da ćemo se stabilizirati na tržištu EU, te da će nam to omogućiti i povećanje plaća, što će biti i najveći sti-mulans ovim vrijednim radnicama.«
Ivan Andrašić