Arhiv tekstova
Mladi ljubitelji poezije i recitiranja
U organizaciji Kulturno-prosvjetne zajednice 4. ožujka u Domu učenika srednjih škola održano je općinsko natjecanje recitatora na srpskom, mađarskom, hrvatskom i slovačkom jeziku pod nazivom »Pjesniče naroda mog«. Od 11 recitatora na hrvatskom jeziku, sudjelovalo je 6 natjecatelja iz »Hrvatske čitaonice«, dvoje iz HKUD »Đurđin« i jedna natjecateljica iz OŠ »Ivan Milutinović« područne škole u Maloj Bosni. Na zonsku smotru plasiralo se njih petoro – u najmlađem uzrastu Karla Rudić, u srednjem uzrastu Andrija Sente i Marko Sente te u srednjoškolskom uzrastu Mirjana Horvacki i Marija Jaramazović. Ovi uspjesi, kao i angažman koji stoji iza njih, bili su nam povod za razgovor o radu recitatora na hrvatskom jeziku s Katarinom Čeliković, ravnateljicom »Hrvatske čitaonice« u Subotici.
POČECI RADA: »U godini priznavanja statusa nacionalne manjine Hrvatima u SiCG, točnije u veljači 2002. godine registrirana je ‘Hrvatska čitaonica’ i iste je godine, u cilju očuvanja ali i učenja hrvatskoga jezika, pokrenuta velika akcija recitiranja na razini Vojvodine, u svim kulturno umjetničkim društvima. Cilj je bio na primjeren način približiti poeziju pisanu na ikavici i na standardnomu hrvatskom jeziku. Stoga je prvi korak bio organiziranje prve pokrajinske smotre recitatora na hrvatskom jeziku koja je održana u jesen iste godine. Te smo godine preko raznih KUD-ova i župnih zajednica okupili stotinjak učenika osnovnih i srednjih škola, pa čak i onih malo starijih. Osim njegovanja materinjeg jezika recitatori stječu samopouzdanje i otvorenost, komunikaciju, uče izražajno i sugestivno iznošenje emocija, upoznaju književnu baštinu i stječu osjećaj pripadnosti kulturnom miljeu svoga naroda« kazala je Čeliković. Pokraj smotri recitatori aktivno sudjeluju i u kulturnom životu hrvatske zajednice i šire. »Kako je već rečeno, svake je godine recitiranjem bilo obuhvaćeno najmanje stotinu djece i mladih, ali je više njih kroz godinu sudjelovalo na raznim priredbama i imalo svijest o važnosti prenošenja poezije publici. Svako hrvatsko društvo u Vojvodini ima i sekciju recitatora i vidljiv je veliki napredak u kvaliteti pripremanja recitatora. ‘Hrvatska čitaonica’ od početka osnivanja ima desetak skoro stalnih, vrlo talentiranih recitatora koje stoga i nije teško pripremiti za nastup kada nas pozovu. A da su primijećeni njihovi nastupi govori i redovito pozivanje upravo njih na raznim priredbama na koje se rado odazivamo. Društva izvan Subotice imaju svoje sekcije i također redovito nastupaju na svim važnijim priredbama, podsjećam da je jedna od aktivnijih u Somboru«, istaknula je Čeliković.
ZNAČAJNI REZULTATI: Uspjesi recitatora na hrvatskom jeziku neosporna su činjenica. »Naši recitatori u Subotici ravnopravno nastupaju i na republičkom natjecanju na kojem mi već tri godine za redom dolazimo do republičke razine. Najviše uspjeha imali su Marija Jaramazović, Nevena Mlinko, Mirjana Horvacki, Marko Sente, Andrija Sente i Ivana Stipić. Neka naša najbolja djeca nastupaju i na srpskom jeziku u okviru školskog programa pa ih mi ne možemo uzeti jer predstavljaju svoje škole. Oni ipak svake godine nastupaju na smotri na hrvatskom jeziku i na našim književnim večerima i drugim priredbama. Na žalost, moje kolegice koje pripremaju recitatore u drugim sredinama kažu da njihovi predstavnici nisu ni pozvani na natjecanja u njihovim gradovima i da se teško probijaju s hrvatskim jezikom«, istaknula je Čeliković.
Govoreći o Pokrajinskoj smotri na hrvatskom jeziku Katarina Čeliković se prisjeća: »Kada smo se 2002. godine svi susreli u subotičkoj Gradskoj knjižnici bila sam toliko dirnuta da su mi suze potekle jer je čitaonica bila puna djece, nastavnika, roditelja i navijača. Gospodin Dragan Srećkov u Pokajinskom tajništvu za obrazovanje i kulturu dao je u samom početku ogromnu potporu, materijalnu i moralnu, jer je i sam više od trideset godina radio s recitatorima i jedan je od pokretača republičke smotre. Bio je to znak da ideja smotre ima budućnost i da ćemo u djeci, njihovim nastavnicima i roditeljima pobuditi želju za što kvalitetnijim nastupom i da ćemo se svake godine bolje pripremiti. Jedva da ima neka hrvatska udruga koja još nije nastupila iako napominjem da se svake godine sve više recitatora prijavljuje iz različitih mjesta. Posebno me raduje potpora iz Republike Hrvatske koju nam daje grad Osijek i grad Zagreb gdje uvijek ima sluha za nagrade svim recitatorima«.
ODABIR PJESAMA: Odabir pjesama je vrlo bitan za recitatora. »Posebnu pozornost posvećujem ja osobno odabiru pjesama koje moraju biti primjerene uzrastu, stasu i afinitetu recitatora. Događa mi se da za nastup u okviru republičke ili naše pokrajinske smotre po desetak dana tražim najbolju pjesmu za određenog recitatora. Sada ih već dobro poznajem i moram istaknuti da mi najčešće šalju poruke da će sigurno biti dobro ono što odaberem. Tome u prilog ide ocjena žirija, napose profesorica sa Akademije dramskih umjetnosti iz Novog Sada koje pohvaljuju odabir autora jer se događa da bude po deset pjesama Miroslava Antića i Desanke Maksimović a mi onda dođemo s Lukom Paljetkom, skoro zaboravljenim Grigorom Vitezom, Miroslavom Krležom, ali i modernom Dubravkom Ugrešić, predstavljamo naše zavičajce poput Ive Prćića, Milovana Mikovića i suvremenog Sarića«.
Govoreći o recepciji hrvatskog jezika u okviru smotri recitatora Čeliković je konstatirala: »U Subotici je hrvatski jezik ravnopravan po broju sudionika i po kvaliteti nastupa. Međutim, čini se da još u praksi nije zaživjela svijest da i na papiru to treba potvrditi. Ove sam godine razočarana što je na popisu recitatora u kategoriji starijeg uzrasta osnovne škole i srednje škole izostao hrvatski jezik i želim vjerovati da je to tek lapsus jer se uz srpski jezik našao mađarski i npr. slovenski i rusinski. Nevjerojatno je da nismo primijećeni kad je čak devet recitatora nastupilo na hrvatskom jeziku. Nadam se da će to biti ispravljeno već na zonskoj smotri koja je za manje od dva tjedna u Subotici.
Ipak, za pohvalu je da redovito dobivamo pozive iz Odjela društvenih djelatnosti na koje se mi rado odazivamo i dajemo sve od sebe u pripremi i na nastupu«.
NOVI PROSTOR: Budućnost rada Hrvatske čitaonice zavisi od osiguravanja prostorija. »Dosad smo i probe i dogovore imali u mojoj obiteljskoj kući a vjerujem da će nam proljeće dati nov polet u radu u novom prostoru. Sada je samo pitanje kada ćemo nabaviti sredstva za 50 kvadratnih metara podnih obloga u kući pokojnog prof. Bele Gabrića gdje ćemo se redovito sastajati i još ozbiljnije raditi na govoru, kazivanju poezije ali i drugih tekstova. S obzirom da sam do sada radila samo s odabranim recitatorima sada bih željela proširiti krug djece i mladih, pozvati bolje stručnjake od mene pa da radimo s nekim budućim glumcima. E, to je nešto što bi me stvarno obradovalo«, zaključila je Čeliković.
Učenica 4. razreda Srednje medicinske škole, Marija Jaramazović ljubav prema recitiranju razvija još od osnovne škole a od početka rada »Hrvatske čitaonice« nastupa u okviru ove institucije. Zanimljivim u radu s ravnateljicom Čeliković, smatra prostor koji im mentorica pokraj sugestija ostavlja u kreiranju izvedbe. Marija Jaramazović je istaknula da joj je recitiranje omogućilo pospješivanje samopouzdanja, pomoglo boljem pristupu komunikaciji u svakodnevnim životu te planira to iskoristiti i u kasnijem profesionalnom radu. Andrija i Marko Sente, učenici osnovne škole »Miroslav Antić« na Paliću, kažu da su ih učiteljice »nagovorile« na recitiranje, koje su potom zavoljeli a o čemu svjedoče njihovi odlični rezultati.
Najduži »staž« u Hrvatskoj čitaonici ima Nevena Mlinko, koja je do sada uvijek stizala do zonskog takmičenja, dok je u osmom razredu stigla do republičke smotre. Ovoga puta se nije plasirala na zonsko natjecanje i veoma joj je žao jer joj je pjesma koju je odabrala veoma bliska. Jedna od natjecateljki koja je prošla dalje, Mirjana Horvacki, istaknula je zadovoljstvo postignutim rezultatom. »Natječem se već tri godine, a ove godine smo s Katarinom Čeliković izabrale pjesmu Stanka Juriše ‘Moj susjed’. Nadam se da će se ovaj uspješan početak nastaviti i na višim razinama«, poželjela je Horvacki.
Davor Bašić Palković
