Arhiv tekstova
O kontemplativnoj molitvi
Gost četvrtih korizmenih susreta u stoljetnom somborskom Karmelu bio je dr. Franjo Podgorelec, karmelićanin, prior remetskog samostana u Zagrebu i profesor duhovne teologije na Institutu za duhovnost KBF-a. I on je, prema ustaljenom rasporedu, najprije u nedjelju poslije podne, 6. ožujka, predvodio Križni put i Euharistijsko slavlje u karmelićanskoj crkvi, a potom je okupljenim mladima održao predavanje na temu »Kontemplativna molitva prema Tereziji Avilskoj«. Na istu temu on je sutradan održao predavanje u Hrvatskom domu u Somboru, pred lijepim brojem sudionika, koji se revno svakoga ponedjeljka okupljaju na ovu jedinstvenu korizmenu duhovnu obnovu.
Na početku susreta u Hrvatskom domu gosta je pozdravio o. Mato Miloš, a zatim je susret započeo zazivom Duha Svetoga i kratkom molitvom. Na početku predavanja o. Franjo je istaknuo kako se o kontemplativnoj molitvi puno ne govori niti piše, jer se obično misli da je ona privilegij određene manje skupine ljudi, uglavnom redovničke. To međutim nije točno, naglasio je o. Franjo. Kontemplativna molitva je Božji dar namijenjen svim vjernicima. Tu istinu posvijestio je i papa Ivan Pavao II. u svom apostolskom pismu »Ulaskom u treće tisućljeće«.
DAR BOŽJI: Govoreći o samoj kontemplativnoj molitvi, predavač je naglasio da je ona viši stupanj molitve u kojoj molitelj jednostavno osjeti da Bog djeluje u njegovom srcu. Ta molitva je osobito prijateljevanje Boga i čovjeka, sjedinjenje dvaju srdaca. Ova molitva je puno jednostavnija i lakša od usmene molitve i molitve meditacije u kojima je čovjek angažiran po svojim naravnim sposobnostima uma i srca. U kontemplativnoj molitvi Bog čovjeku oduzima riječ, »ostavlja ga bez teksta«, ali mu daruje iskustvo svoje veličine i blizine. U nastavku predavanja o. Franjo je rekao kako je sv. Terezija Avilska u svojim djelima podcrtala da kontemplativna molitva nije nužna za svetost, ali oni koji na taj način mole doživljavaju nebo na zemlji, jer su sjedinjeni s Isusom. Kontemplativna molitva je dar Božji, ali ipak Bog ju daruje velikodušnim dušama, tako da je čovjek na neki način može i zaslužiti. Kontemplativna molitva je nagrada za življenu vjeru, ali i pomoć koju Bog čovjeku pruža za njegov svakodnevni život kako bi svoje dužnosti mogao obavljati s više ljubavi, da bi mogao rasti u dobrim djelima i u krepostima. Ako se čovjek nakon kontemplativne, pa i svake druge molitve, ne mijenja to znači da nije autentični molitelj.
BOG U NAŠEM SRCU: U završnom dijelu svoga predavanja predavač je istaknuo kako sv. Terezija ne navodi nikakvu metodu za stjecanje kontemplativne molitve, međutim ipak ističe molitvu sabiranja koja vodi do kontemplacije. Sabrati se znači posvijestiti si da je Bog sa mnom kad se molim. Sabiranje je nužno za uspješnost svake molitve, pa i kontemplativne. Najbolji način i najbrži način sabiranja je da si posvijestimo da je Bog u našem srcu, da je On bliži Bog, da nam je prijatelj. Evo, kako sabranost opisuje sv. Terezija: »Ako je sabranost istinska, posve se jasno primijeti, jer ima stanovito djelovanje. Ne znam kako da to objasnim; tko je bude imao, shvatit će; čini se da se duša uzdiže kao u igri, jer vidi da su igra sve stvari ovoga svijeta. Diže se u najpogodnije vrijeme i poput onoga je tko se povlači u jaku utvrdu zato da se ne boji protivnika. To je povlačenje osjetila od svih izvanjskih stvari i, na taj način, njihovo odstranjivanje, a da se toga nije svjesno; zatvaraju joj se oči zato da ih više ne vidi i zato da se više potakne vid očiju duše«.
Zaključujući svoje predavanje dr. Podgorelec je rekao: »Karmelski poziv podrazumijeva zauzetost za život u pokornosti Isusu Kristu, razmatrajući noću i danju zakon Gospodnji bdijući u molitvi. Vjerna prvotnom Pravilu naša je sveta Majka terezija obnovila poziv nekadašnjih otaca s Gore Karmela na kontemplaciju i odredila da molitva bude temelj i prvenstvena vježba u životu njezinih kćeri. Stoga Crkva od svakog terezijanskog Karmela traži i očekuje da intenzivno živi otajstvo kontemplativne molitve i u tome daje primjerno svjedočanstvo narodu Božjem«.
A. Anišić
