Arhiv tekstova
Paul Weller – »Studio 150« V2 Music, 2004.
Novi, sedmi solistički album mod legende Paul Wellera, nekadašnjeg pjevača i gitarista skupina »The Jam« i »Style Council« te veoma utjecajnog glazbenika u Velikoj Britaniji, ima sljedeći sinopsis. Početkom 2004. godine, Weller je sakupio ekipu već dokazanih glazbenih znalaca (bubnjar Steve White, gitarist Steve Cradock i basista Damon Minchella) i uputio se u amsterdamski »Studio 150«, prema kome je ovaj album, sasvim logično i dobio naslov.
Za svoje prvo izdanje pod novom etiketom (V2), Weller je odabrao načiniti obrade starih hitova i nekih manje poznatih ostvarenja, koje je, kako to na albumu čujemo, oplemenio potpuno drugačijim aranžmanima i naravno specifičnošću svoja glazbena iskustva. Pjesme koje su se našle u izboru su: »Wishing on a star« (originalno izvođenje Rose Royce), »Thinking of you« (Sister Sledge), »If I could only be sure« (obrada pjesme Nolana Portera), »Don’t make promices« (Tim Hardina), »The Bottle« (Gil Scott Heron), »Black is the colour« (škotska tradicionalna), »Close to you« (The Carpenters), »Early morning rain« (Gordona Lightfoota), »One way road« (Oasis), »Hercules« (Aaron Nevillea), te »Birds« (Neil Younga). Album zatvara, sublimirajući cijelu studijske seansu »All aroud the watchtower« Bob Dylana, koja u novom, Wellerovom viđenju obiluje vokalnom gospel energijom (za uzbudljive prateće vokale je zaslužna Carleen Anderson, bivša pjevačica skupine »The Brand New Heavies«). Kolekcija obrada protkana kroz raznovrsne glazbene žanrove (r&b, soul 70-tih, mod pop, disco, country), »Studio 150« ipak predstavlja jednu osmišljenu i zaokruženu cjelina. Wellerova izvanredna ličnost, posvećenost i stilistička virtuoznost čine da svaka od dvanaest pjesama, koliko god bila osvjedočeni klasik u originalnom izvođenju, zvuči kao da ju je baš on skladao. Iako je običavao i prije izvoditi obrade na albumima i koncertima, najnoviji Wellerov uradak, prekriven patinom prošlosti, obraća se ponajviše nešto starijim generacijama, dok mlađima otvara vrata za istraživanje povijesti popularne glazbe.
D. B. P.
