Arhiv tekstova
Ledena umjetnost
Umjetničko klizanje, taj lijepi sport vještine plesa na ledenoj plohi, na vojvođanskim prostorima nalazi se u poprilično teškoj situaciji i njegova budućnost je vrlo upitna. Subotica, s njezinim otvorenim klizalištem koje je limitirano isključivo zimskim vremenskim uvjetima, ima jedini organizirani klizački klub »Spartak«. U njemu već sedam godina kao trenerica radi Ines Cvijanović, koja nam je u kraćem razgovoru pojasnila aktualno stanje u klizačkom sportu.
4Otkada radite u školi klizanja?
Od njenog osnivanja, prije sedam godina, angažirana sam kao trenerica u školi klizanja koja djeluje u klizačkom klubu »Spartak« iz Subotice. U sklopu ove »škole« postoji nekoliko skupina u koje su mali klizači i klizačice razvrstani prema svladanom znanju i vještini klizanja na ledu. U najnižoj grupi su apsolutni početnici, potom se vrši odabir za napredniju skupinu iz koje se, na koncu, najtalentiranija djeca selektiraju kao budući natjecatelji.
4A kako je bilo u početku Vaše klizačke karijere?
Klizanjem sam se započela baviti još u četvrtoj godini, nakon što me je jedan od danas bivših trenera zamijetio tijekom kada sam se klizala u običnom »građanskom« terminu. Kao maloj djevojčici to mi se odmah dopalo, pristala sam i jednostavno zavoljela ovaj lijepi sport. Od tada, pa sve do danas, svake sam zime na ledu.
4Što biste izdvojili kao najveće domete Vaše kratke natjecateljske karijere, s obzirom da ste vrlo rano »prešli« u trenerske vode?
Uslijed okolnosti da je naše klizalište oduvijek bilo jedino otvoreno, kako u bivšoj državi, a tako i danas na prostorima SiCG, nikada nismo imali objektivnih mogućnosti i uvjeta za kvalitetnije rezultate. Za vrijeme zajedničke države najbolji rezultat mi je bio drugo mjesto na pokrajinskom natjecanju, dok sam na šampionatu SiCG jednom zauzela drugo mjesto. U moje vrijeme Zagreb je imao apsolutni primat i kvalitetu umjetničkog klizanja s kojom se, na žalost, nismo mogli ravnopravno nositi.
4Zašto ste napustili aktivno bavljenje klizanjem i postali trenerica?
S natjecanjima sam završila u sedamnaestoj godini, kao juniorka, jer za seniorsku konkurenciju jednostavno nije bilo uvjeta. Sa samo tri do četiri mjeseca leda nemoguće je ravnopravno konkurirati klizačicama koje su tijekom cijele godine na ledu. Opet, prestankom aktivnog natjecanja željela sam ostati u ovom lijepom sportu i na ledu, pa sam započela prvo s radom u školi klizanja. U samom početku nam je bila želja da privučemo što više djece i omasovimo ovaj sport.
4Kako se stručno usavršavate za poziv klizačkog trenera?
Za razliku od recimo Rusije, u kojoj postoje i fakulteti umjetničkog klizanja, kod nas ne postoji nikakva stručna škola, niti ništa približno tome. Jedina mogućnost stručnog usavršavanja je isključivo putem seminara koji se redovito održavaju u susjednim zemljama poput Hrvatske, Slovenije ili Mađarske, a koje organizira Svjetska klizačka organizacija. Na ovim stručnim okupljanjima imamo priliku puno toga naučiti, što »kod kuće« jednostavno nismo u prilici.
4Što je potrebno da bi se »stvorila« jedna kvalitetna klizačica?
Potrebno je dosta toga, s obzirom da je umjetničko klizanje izuzetno kompleksan sport u kojemu je, pokraj potrebne tehnike i poznavanja baletnih osnova, nužna i određena tjelesna snaga, uz jako puno kvalitetnog i kontinuiranog svakodnevnog treninga tijekom cijele godine.
4Koliko traje jedan dobar trening i kada trenirate?
Jedan kvalitetan trening traje otprilike oko dva sata, jer podrazumijeva prvo zagrijavanje na »suhom«, potom oko sat vremena na ledu, i na koncu kondicijski dio izvan klizališta. Zbog nepostojanja adekvatnih uvjeta za rad na gradskom klizalištu, treninzi se održavaju u ne osobito popularnim terminima, ujutro od 7:15 – 8:30 i od 13 – 15 sati, kada je led jedino slobodan zbog brojnih drugih, pretežito hokejaških treninga i termina za građanstvo. g
