Arhiv tekstova
Mali dioničari se udružuju, kooperanti traže isplatu dugova
SONTA – Posrtanje Poljoprivredno-prehrambenog kombinata Sonta, čiji je većinski vlasnik Radomir Narandžić, poprima zabrinjavajuće razmjere. Ovih dana, zbog velikih dugovanja, Elektrodistribucija Sombor im je uskratila daljnju isporuku struje. Nad Kombinatom »vise« i hipoteke, a Srbobran Simonović, vlasnik niške firme »Eurodrip«, koja je prošle godine za PPK radila sustav za navodnjavanje, nezadovoljan je Narandžićevim nepoštivanjem ugovornih obveza i spreman je za raskid ugovora i povlačenje hipoteke, koja se odnosi na dio obradivog zemljišta od oko 200 hektara.
Saznajemo i da će se po okončanju sudskog postupka znati i sudbina hipoteke nad sušarom i silosima. Pokraj toga, Narandžić je spreman prodati i 30 junica, koje su dio matičnog stada za razvoj stočarstva u Kombinatu.
MALI DIONIČARI: Ovih dana je održan i zbor malih dioničara PPK Sonta, na kojem je dogovoreno učlanjenje u Udruženje malih dioničara Branka Dragaša. Milan Šarac, predsjednik organizacije Saveza samostalnih sindikata u Kombinatu, vodi i ovu akciju »Moramo nešto poduzeti, dok se PPK u cijelosti ne obezvrijedi. Narandžić je, očito, zalutao u poljoprivredu. Ne snalazi se, nema plana rada, kod njega se sve odvija stihijski. Umjesto da, kako je obećao, izvlači Kombinat iz dugova, on tone sve dublje. Sve nekretnine su mu pod hipotekama, a do sad je uspio rasprodati i svu ispravnu mehanizaciju. Radnicima, kako stalnim, tako i sezonskim, duguje četiri i pol plaće, a ne uplaćuje im ni doprinose za mirovinsko osiguranje. Ne znam ni kako zamišlja buduću suradnju s kooperantima, kad je i njima dužan do grla. Glas malih dioničara se mora čuti, moramo natjerati mjerodavne institucije ovoga sustava da reagiraju, nedopustiva je njihova sadašnja inertnost. Narandžić to u punoj mjeri iskorištava, kako za kupovinu vremena, tako i za daljnje otuđivanje imovine Kombinata. Pitam se i koliko Agencija za privatizaciju prati zbivanja u privatiziranim poduzećima. Pomišljam da im je bilo najvažnije uzeti novac i riješiti se problema, a praćenje izvršenja ugovornih obveza od strane većinskog vlasnika ih ne zanima. Lokalna vlast nema nikakve ingerencije, tako da smo upali u vrzino kolo i, jednostavno, nemoćno gledamo kako Kombinat, u kojega smo ugradili svoj život, rapidno propada. Vrijeme će pokazati hoćemo li biti dovoljno jaki da spriječimo uništavanje PPK i dovedemo ga na stare pozicije, kako bi iznova postao motor razvoja Sonte. Ako je za nas već i kasno, ovo je potrebno zbog perspektive naše djece«, kaže Šarac.
KOOPERANTI NE ODUSTAJU: S druge strane kooperanti Poljoprivredno-prehrambenog kombinata Sonta ne odustaju od institucionalne bitke za novac, kojega im je dužan, većinski vlasnik Kombinata Narandžić. Osnovali su podružnicu Samostalnog sindikata poljoprivrednika u Sonti s predsjednikom Zoranom Arsićem na čelu, te najbližim suradnicima, tajnikom Nikolom Šegrtom i rizničarom Adamom Jakšićem. Prve aktivnosti ove podružnice vezane su za zauzimanje stava oko mjera za naplatu duga PPK Sonta kooperantima, pošto ni pokraj svih Narandžićevih obećanja i kupovine vremena, povjeritelji nisu uspjeli naplatiti više od polovice duga od ukupnih 9,3 milijuna dinara.
Nakon svih prosvjeda oštećenih, te moralne potpore vladajuće garniture Općine Apatin, kao i obećanja da će biti angažirane mjerodavne institucije, problem je i dalje aktualan. Pojedini kooperanti su pristali na odštetu putem robne razmjene, poput Ivana Ivankova, koji kaže: »Uzeo sam umjetno gnojivo, te nešto od repromaterijala. Vidim da od mjerodavnih institucija nema reakcije, ne znam zbog čega su tako inertne, kad je sve jasno kao dan. Narandžić čak i u medijima otvoreno izjavljuje da se poslužio našim novcem, no, na to nitko ne reagira. To njemu odgovara, omogućava mu kupovinu vremena do unedogled, a naš novac se obezvređuje. Zemlja ne čeka, treba započeti nov ciklus proizvodnje, moramo voditi računa o optimalnim rokovima. No, zbog solidarnosti s ostalima, ustrajat ću u svemu što je u interesu naše podružnice.«
TRAŽI SE ODŠTETA: Stav Izvršnog odbora je da treba putem pregovora s Narandžićem osigurati hitnu isplatu duga, bilo u novcu, bilo putem kompenzacije. Stevan Bačić, najkrupniji potražitelj, kaže: »Narandžić mi je bio dužan više od milijun i pol dinara, do danas je to svedeno na 50.000. To je glavnica, što da kažem na razliku u vrijednosti dinara u vrijeme prodaje robe i u vrijeme isplate? Poreznici to ne uzimaju u obzir, nemilosrdno zaračunavaju zakonske kamate i traže svoje. Bez obzira što sam skoro u cijelosti obeštećen, ne povlačim se, ostajemo svi solidarni, dok ne budu riješena i najsitnija dugovanja. Koliko meni vrijede mojih milijun i pol, toliko nemoćnim starcima vrijede njihovih 5-6 tisuća, a takvih je najviše. Svi ćemo se boriti za interese tih ljudi, sad smo sindikalno organizirani i mislim da imamo snage natjerati Narandžića da nas obešteti do posljednjeg dinara«.
Zoran Arsić, predsjednik Podružnice, kaže: »Pokraj sindikalne, vodim još jednu bitku s Narandžićem, jer sam i član skupštine malih dioničara. Moramo djelovati koordinirano, jer nije sporan samo dug za preuzetu robu. Postoje indicije da je Naranžić nejasnim potezima početni odnos kapitala od 70:30 sveo na 74:26 postotaka u svoju korist. Dužan je puno objašnjenje malim dioničarima, pogotovo glede hipoteka, rasprodaje ispravnih strojeva, angažiranja izvršitelja ratarskih radova iz susjednih mjesta, te ne isplaćivanja plaća uposlenicima i neplaćanja doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje, te mjesnog samodoprinosa. Moramo poduzeti najhitnije i najdrastičnije mjere, kako bi, ako to već neće mjerodavne institucije, sami spriječili očito propadanje i rasipanje imovine ovoga nekada uzornoga Kombinata i vratili ga na negdašnje pozicije. Narandžić, očito, za to nije sposoban.«
Ivan Andrašić
