Arhiv tekstova
Visok intenzitet rada
Nakon veličanstvenog godišnjeg koncerta Folklornog odjela Hrvatskog kulturnog centra »Bunjevačko kolo« koji je održan 28. studenoga prošle godine u Dvorani sportova u Subotici i božićnog koncerta koji je održan 22. prosinca u Velikoj vijećnici subotičke Gradske kuće, Folklorni odjel je u veljači nastavio s visokim tempom rada.
Ansambl je postavio dvije koreografije: plesove iz zapadne Hercegovine i hercegovačku poskočicu »Linđo«, koju potpisuje poznati hrvatski etno-koreograf i istraživač Vido Bagor, a umjetnički voditelj Folklornog odjela HKC »Bunjevačko kolo« Davor Dulić ističe aktualnost visokog intenziteta rada dječjih ansambla.
DJEČJE FOLKLORNO STVARALAŠTVO: »Postavljaju se nove plesne točke, jer se spremamo za veliki godišnji koncert dječjih ansambla koji će biti održan 17. travnja u subotičkoj Dvorani sportova. U centru radimo s pet dječjih skupina u koje su djeca raspoređena prema uzrastu, a skupa u našem Folklornom odjelu ima oko stotinu i pedeset djece. Na godišnjem koncertu bit će predstavljeno dječje folklorno stvaralaštvo, a kao gosti, na tom koncertu nastupit će i prvi folklorni ansambl našeg Centra. Program pripremam s mojim suradnicama, voditeljicama skupina Marinom Matković, Hajnalkom Sič, Jelicom Bukvić i Sandrom Lipozenčić. Pripremaju se plesovi bačkih Šokaca i Bunjevaca, kao i ostalih nacionalnih manjina koje žive u Vojvodini, a pripremamo i plesove iz Hrvatske. Na godišnjem koncertu dječjih ansambla bit će i zanimljivosti, od dječjih pjesmica, igara, pa do ozbiljnih plesova. Kao što je poznato, djeca su još od davnina imitirali starije i stvarali svoje kreacije. Dakle, bit će prikazan širok spektar dječjeg folklornog stvaralaštva«, kaže Davor Dulić, napominjući da dječje skupine čine djeca u uzrastu od četiri do sedamnaest godina, a nakon dugo godina Centar »Bunjevačko kolo« ima dječji tamburaški orkestar s kojim radi Ivan Piuković.
»Nadamo se i da će nastup našeg dječjeg tamburaškog orkestra biti osvježenje na koncertu u Dvorani sportova, a ujedno i pokazatelj svima onima koji žele svirati da mogu doći u Centar i priključiti se orkestru. Rad tog orkestra nije do kraja uhodan, jer je dječji orkestar potrebno upotpuniti s violinistima, klarinetistima i harmonikašima, a Centar intenzivno radi na prikupljanju potrebnih instrumenata. I ove godine Folklorni odjel nastavlja s atraktivnim gostovanjima u Europi, tako da već dan nakon koncerta dječjih ansambla, jedan od dječjih ansambala putuje na međunarodni folklorni festival u Eskišekir u Tursku, a najstarija omladinska skupina krajem lipnja putuje u Olomoc u Češku, gdje se također održava međunarodni folklorni festival, a nadamo se i da će ostale skupine ići na lijepe turneje. Pokraj toga što se Folklorni odjel bavi folklorom i tradicionalnom umjetnošću, ujedno se pokušavamo i kvalitetno družiti, putovati i upoznavati kulturu drugih naroda«, kaže Davor Dulić, ukazujući i na potrebu educiranja struke.
VAŽNOST EDUKACIJE: »U Republici Hrvatskoj već tri godine djeluje Udruga folklornih koreografa i voditelja, čiji sam član. Znači, članstvo u toj Udruzi određuje status, ali je problem što udruge takvog profila nema i ovdje. Rad koreografa i voditelja folklornih odjela bi trebalo profesionalizirati. Nadam se da će Centar Bunjevačko kolo moći u skorijoj budućnosti organizirati i seminare za oblast folklornog stvaralaštva na kojima bi se educirali zainteresirani iz podunavskih hrvatskih udruga. Za rad folklornih odjela trebaju nam kvalitetni kadrovi koji će odgojiti plesače i svirače, a oni ujedno trebaju i biti pedagozi. Zbog svega toga je potrebna edukacija koju sam spominjao, a ta edukacija bi se mogla odvijati u našem Centru. Škola folklora koju organizira Hrvatska matica iseljenika nije dovoljna za koreografe i voditelje folklornih odjela s ovih prostora. Činjenica je da škola folklora nudi obilje informacija, ali te informacije nisu presudne za rad u ovdašnjim folklornim odjelima. Ta škola folklora koju organizira Hrvatska matica iseljenika isključivo se bavi folklornom građom koja je nastala u Hrvatskoj. Smatram da bi voditelji folklornih odjela hrvatskih udruga iz Podunavlja trebali dobiti više informacija i usmjerenja u vezi metodologije pristupa radu pri obradi ovdašnje folklorne građe i takva vrsta edukacije bi se mogla odvijati u Centru Bunjevačko kolo«, kaže Davor Dulić, ističući i problem nedostatka ljudi koji se bave sviranjem i izradom tradicionalnih instrumenata, jer primjerice, u Subotici, pokraj samoga Dulića, postoji samo još jedan gajdaš, Marinko Kujundžić.
POIMANJE FOLKLORA: Odnos prema folkloru, predaji usmenih narodnih umotvorina, junačkih, lirskih ili obrednih pjesama, te prema pričama, basnama, uzrečicama, narodnim običajima, nošnji i plesovima, umnogome se promijenio od nekadašnjeg doživljavanja tradicije.
»Nekada je nastanak i plesanje kola bilo ovisno o specifičnosti kraja, jer je kolo izražavalo način života. Uzmimo za primjer dinarski predjel, Liku, Vrliku i Dalmatinsku Zagoru. U tim krajevima kolo se plesalo satima, a to kolo mi danas plešemo maksimalno pet minuta. Kolo se u tim krajevima satima plesalo u krug, a cijela pažnja je bila usmjerena na mlade djevojke koje su tim plesom pokazivale svoju vitalnost i zdravlje. Izdržljivost djevojke je kazivala da će moći rađati djecu ili recimo, ako muž ode u boj, onda će ona moći sam podizati djecu za to vrijeme i brinuti o imanju. Nekada su se kroz ples iskazivale društvene prilike, dok je danas ples zabava, koja naravno nije isprazna, a voditelj folklornog odjela treba znati ukazati na duh toga vremena i podneblja u kojemu je određeno kolo nekada nastalo i gdje se izvorno plesalo, kao što treba znati ukazati i na razloge takvog plesa. Imam sreću da moji plesači nastoje i uspijevaju razumjeti folklor, a smatram da je odavno razbijena i predrasuda i stereotipno mišljenje neznalica da je folklor u ova naša suvremena vremena nekakvo ‘seljačko skakanje’, a u cilju da bi se negdje otputovalo, jer su folklorni odjeli često na turnejama«, kaže Davor Dulić, napominjući da ove godine planira u HKC »Bunjevačko kolo« napraviti i radionicu za šivenje nošnji.
»Uz naše garderobijere Eržiku i Josipa Dulića, mnogo nam je šivenjem nošnji pomogla Mira Ivković Ivandekić. Bilo bi jako dobro kada bih uspio napraviti radionicu za šivenje nošnji koja bi dva-tri puta godišnje okupila zainteresirane i na taj način bi se uspjele sašiti dovoljne količine nošnji«, kaže Dulić.
O TAMBURI I PJEVANJU: Na hrvatskoj folk i lakoglazbenoj sceni s početka devedesetih godina, tambura je kao instrument doživjela renesansu, čemu su medijskom promocijom doprinijeli prije svega autor Miroslav Škoro i tamburaški sastav »Zlatni dukati«. Tako je tamburica ponovo postala metafora za slavonsku osjećajnost i pripadnost, a Davor Dulić s nijansom sjete ističe kako je Vojvodina nekada bila nedostižna po tamburašima.
»U subotičkoj Muzičkoj školi postoji odsjek za sviranje tambure, ali je činjenica da u Subotici ne postoji trend, a niti navika, ići svirati u folklorne odjele. Tambura se u Bačkoj sada nema dovoljno gdje iskazati, jer je ona ipak ‘zatvorena u kavanama’, ali sjajan primjer promoviranja tamburaške glazbe je rad Stipana Jaramazovića s njegovim Subotičkim tamburaškim orkestrom koji je koncertno veoma aktivan. U Hrvatskoj je tamburaška glazba svojevremeno uspjela potisnuti šund-glazbu, ali čini mi se da ponovo postoji trend ekspanzije te šund-glazbe, ali i dalje postoje kvalitetni tamburaški sastavi kao što su Najbolji hrvatski tamburaši, koji su se nekada zvali Zlatni dukati, zatim Dike iz Vinkovaca, Lampaši iz Zagreba, pa do Zagrebačkih tamburaša«, kaže Davor Dulić o aktualnom trenutku tamburaške glazbe. Bez tambure folklorni odjeli ne mogu, ali izgleda da Zbor koji radi u Folklornom odjelu HKC »Bunjevačko kolo«, može i bez tamburaša.
»Sadašnji trend pjevanja u svijetu je na način kako se to nekada činilo, pjeva se brustonalno, što znači grleno. Tako se pjevalo stoljećima i ta tehnika pjevanja je prirodna čovjeku. Ljudi nekada nisu znali za terce, kvarte i kvinte, nego se pjevalo u sekundama, a terca je u narod došla preko crkvenih zborova. Drago mi je što sam radom sa Zborom razbio predrasudu da bunjevački Hrvati ne znaju dobro pjevati. Sa Zborom sada radim tradicionalno pjevanje bez tamburaša, želeći vratiti kulturu u naviku pjevanja i uspostaviti kvalitetu folklornog pjevanja, a u budućnosti sa Zborom želim raditi i sakralnu glazbu na pučki način pjevanja«, kaže Davor Dulić, zaključujući da je folklor svojim bogatstvom neiscrpna tema i građa koja duhovno ispunjava i potiče na stvaranje kojemu nema kraja. g
