Arhiv tekstova

Univerzum u pokretu

Prije nekoliko tjedana objavljena je nova knjiga pjesama »Vozelnica« Jasne Melvinger u izdanju »Orpheusa« iz Novog Sada. Knjiga sadrži izabrane i nove pjesme Jasne Melvinger, čime se čitateljima predočava postojanost pjesničke prakse ove pjesnikinje, opus ispisivan gotovo pola stoljeća, kao i uvid u njenu aktualnu stvaralačku praksu.
    Objavljivanje pjesničke stihovne proizvodnje Jasne Melvinger književni je događaj, a posebice u kontekstu književno-umjetničkog pisma hrvatskog pjesništva iz Podunavlja. U našem podunavskom prostoru življenja, pjesničko pismo Jasne Melvinger nezaobilazno je u svezi vremena prošloga, sadašnjega i budućeg. Zbog čega?
UMJETNIČKI RIZIK: Prije svega, »Vozelnica« predočava pjesnikinjin europski svjetonazor, jer je poetika pjesnikinje Melvinger zasnovana na tradiciji europske moderne, ali i na poznavanju postmoderne kulture i umjetnosti, nadilazeći uvriježeni diskurs kako je pjesnička pragma hrvatskog pjesništva iz Podunavlja pretežito pojednostavljen tip govora zasnovan na klišejima tzv. zavičajne lirike, a uz djela autora Vojislava Sekelja, Milovana Mikovića, Petka Vojnića Purčara, Lazara Merkovića, Balinta Vujkova ili Tomislava Žigmanova, znak je da kvalitetna hrvatska književnost iz Podunavlja nije ‘eksces’, nego još jedna potvrda dostizanja europskog literarnog standarda. Dragocjeno je što i ova knjiga izabranih i novih pjesama Jasne Melvinger doprinosi i dekonstrukciji ipak čestoga kiča i banalnosti sadržanih u pjesničkim nastojanjima literarne produkcije podunavskih Hrvata, a spomenuti kič, klišeji i isprazan romantizam, koji karakterizira neupitnost i odsustvo višeznačja, ukazuju na nemoć nadvladavanja traume provincijalnoga. Poezija Jasne Melvinger umjetnički je rizik, a upravo je takva književna praksa jedini način za mogućnost postizanja visokog standarda pjesništva, čime pjesnikinja Melvinger pjesničkom praksom ukazuje na novo otvorene putove kojima će propitujući i promišljajući kročiti nova, mlada umjetnost. Takvim pjesničkim pismom Jasna Melvinger omogućuje i čini književni kontinuitet kvalitete hrvatskog pjesništva iz Podunavlja, a ukazivanje na element dekonstrukcije sadržan u poeziji Jasne Melvinger, a u kontekstu jednog dijela prakse literarnih nastojanja podunavskih Hrvata, nije pokušaj problematiziranja promoviranja lokalnoga i zavičajnoga, što je uostalom jedna od karakteristika aktualnog izraza postmodernog pluraliteta, kao što nije ni pokušaj problematiziranja folklorizacije tema ili pjesama određenih zemljopisnim lokalitetom, nego je ključno mjesto subverzivnosti prema mentalnoj osi koja rađa recepcijski automatizam i neupitnost.
NEPOTKUPLJIVA ŽIVOTNA ENERGIJA: Čitanje poezije Jasne Melvinger izuzetan je čitateljski doživljaj, jer omogućuje čitatelju potentno iskustvo jezika koje se kosi s pomirbenim ukusom i bilo kojim oblikom društvene traumatologije, jer superiorno pjesničko pismo sadržano u ovoj knjizi, svjedočanstvo je svježine, vitalnosti, kvalitete i potencije stihovne produkcije Jasne Melvinger, koja je jednako vrijedna za sadašnjost, zbog navedenih značajki i energije koju izriče i prenosi, kao i za sagledavanje starije književne produkcije zbog mogućnosti uspostavljanja relacija i komparacija s određenim postignućima u korpusu književnosti podunavskih Hrvata, a za što je stihovna produkcija Jasne Melvinger bitan reper, ali i za budućnost, kao inspirativan i poticajan zalog. Iako je u trenutku sadašnjem poezija, ‘poezija uopće’, na poziciji rubnosti, takvo stanje upravo ukazuje kako poetesa Melvinger, ispisujući svoje pjesničko pismo, nema nikakav ‘interes’, izgled na korist, a baš iz te pozicije pjesnikinja piše o ljudskosti, ranjivosti, nadi i brojnim upitnostima, izazivajući kod čitatelja osjećaj duhovne čistoće i pregnuće k težnji nepatvorenoga življenja, a snaga njene pozicije je u tome, što pisanjem stihova ne postoji nikakav izgled na korist, na materijalni boljitak. Zbog toga treba shvatiti da pisanje poezije nije težnja za materijalnim, a niti samosažalan čin ili nekakva shizofrenija, nego je izraz nepotkupljive životne energije.
Poezija Jasne Melvinger je univerzum u pokretu, jer ona svojom umjetničkom stihovnom potragom uspijeva, primjerice, ono što uspijevaju i najveći likovni umjetnici. Kada je na platnu jedna linija ona ne govori u kom smjeru ide, ali kada maestro znalački doda jednu kraću liniju ispod te prve, onda se duža linija pokreće, a kraća ide u suprotnom pravcu. Takvo majstorstvo kretanja i životne energije predočava i Jasna Melvinger svojim pjesničkim pismom, a bezbrojna su kretanja, pulsiranja, zgrušnjavanja i eksplozije u iskustvu jezika koje pruža ova pjesnička knjiga, u kojoj se stihovi ‘sudaraju’ s okvirom stranica knjige i prevladavaju ih, isto kao što likovna djela majstora nisu ograničena okvirima platna. Stihovi sadržani u knjizi »Vozelnica« donose ljepotu koja je otvoreni vidik, a bogatstvo asocijativnog slijeda omogućuje čitatelju avanturu promišljanja i doživljavanja poezije Jasne Melvinger, koja svakim novim čitanjem otvara nove tokove koji se susreću s prijašnjim tokovima iskustva čitatelja.

Zvonko Sarić