Arhiv tekstova
Ljudi u životu vjere Crkve
U nedjelju i ponedjeljak, 13. i 14. ožujka nastavljena su korizmena slavlja u stoljetnom somborskom Karmelu. Ovoga tjedna gost susreta bio je karmelićanin o. Josip Orešković. I on je, kao i prethodni gosti, u nedjelju poslije podne u 15 sati u karmelićanskoj crkvi predvodio Križni put te Euharistijsko slavlje s prigodnom homilijom. A poslije mise susreo se s mladima i održao im predavanje.
U ponedjeljak, u Hrvatskom domu na korizmenoj tribini, ponovno se okupio lijepi broj sudionika. Ondje je o. Josip Orešković održao zapaženo predavanje na temu: »Tihi ljudi u životu vjere Crkve«. On je govorio, zapravo, o sv. Josipu, čiji se blagdan slavi u mjesecu ožujku i kojega karmelićani i karmelićanke osobito štuju.
SVETI JOSIP: Otac Orešković je najprije izložio odakle potječe ta osobita pobožnost Karmela prema sv. Josipu. Razlog otkrivamo u VI. poglavlju knjige »Moj život« sv. Terezije Avilske. To poglavlje je »Josipovski hvalospjev« u kojem ona među ostalim piše: »Moć zagovora sv. Josipa je jedinstvena, odmah poslije one Marijine. Sv. Josip je naime Isusov otac pred ondašnjim Zakonom i muž Marijin. Ako je sv. Josip zapovijedao Isusu kao sinu na zemlji i on ga je slušao, on mu kao sinu nastavlja zapovijedati i na nebu. Njegova traženja su za Isusa zapovijedi. I kako ističe Ivan Gerson: sv. Josip ne traži, on zapovijeda; ne moli, on naređuje: jer zahtjev muža ženi i očev sinu, smatra se zapovijeđu«, naglasio je predavač.
Govoreći o sv. Tereziji, obnoviteljici Karmelskog reda, o. Orešković je podsjetio da je ona za života održavala veze s mnogim ljudima. Bila je stvorena za otvoreno i plemenito prijateljstvo, za život društvenih i duhovnih veza u obilju raznolikosti. Ona je to činila i s nebesnicima. Sv. Terezija nije štovala samo jednog ili nekolicinu svetaca. Naprotiv, ona je priznala da je odana i privržena mnogima. No, među njima je jedan je bio ipak poseban – sv. Josip.
SVETA TEREZIJA: U nastavku svoga predavanja predavač je u nekoliko točaka sažeo Terezijin poseban odnos prema sv. Josipu govoreći o njezinoj pobožnosti i Josipovskom iskustvu, zatim o vrhunaravnom i mističnom iskustvu. U završnom dijelu predavanja podsjetio je da sv. Terezija u svojim spisima i govorima često ističe da molitvene duše moraju biti pobožne sv. Josipu. »Napose osobe molitve morale bi mu uvijek biti privržene. Tko nije imao učitelja da ga nauči molitvu, neka uzme ovog slavnog sveca za učitelja i neće pogriješiti na putu«. Razlog tomu je što je život sv. Josipa, njegovo zvanje, njegova misija, njegovo predodređenje posve u perspektivi društva Isusovog i ostvaruje se u njegovoj blizini. Sav razlog Josipovog bivstvovanja jest život s Isusom i za Isusa. Ako je molitva prijateljevanje s Kristom, onda je sav Josipov život bio molitva. I u tome nam on može biti uzor. Nitko nikada nije živio bolje od njega tu molitvu, budući da je toliko vremena živio rodbinskim odnosima s Isusom i Marijom, u zajednici i autentičnoj vezi jedinstvenog prijateljstva i ljubavi. »Zbog toga je u terezijanskom Karmelu sv. Josip bio učitelj molitve. Bezbrojne su duše koje su u njemu susrele učitelja i vodiča vlastitog puta u molitvi, a neke su stigle do pravog vrhunaravnog i mističnog iskustva o njemu, kao i sama Majka Terezija«, zaključio je o. Orešković.
Poslije predavanja i ovog puta razvila se plodna rasprava i razgovor o izloženoj temi kao i o sv. Josipu kojega Karmel toliko štuje i ljubi.
Andrija Anišić
