Arhiv tekstova
olitičko predstavljanje i organiziranje Hrvata
Manjinsko je samoorganiziranje kod vojvođanskih Hrvata počelo osnivanjem političke stranke – osnivačka skupština Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini održana je 15. srpnja 1990. u Subotici. Tada su predstavnici hrvatske zajednice iz gotovo svih mjesta Vojvodine u kojima Hrvati žive (poglavito iz Bačke i Srijema) odlučili da svoja prava i interese (p)okušaju ostvariti aktivnostima na političkome planu putem jedne političke organizacije.
Polazišna je pretpostavka, kojom su se ravnali čelni ljudi DSHV-a, pri tomu bila da jedino politički oblik organiziranosti zajednice, a onda i takva artikulacija definiranih interesa, može donijeti rješenje položaja i statusa hrvatskog naroda u Vojvodini, kao i pitanje sukladnog ostvarenja manjinskih prava. No, nakon gotovo petnaest godina od toga, vidi se da to nije bio dovoljan uvjet, te da se, štoviše, pokazalo i problematično, osobito ako se imaju u vidu raspodjela moći i odnosi unutar zajednice.
POČETNI USPJEH: DSHV se u početku profilirao kroz značajke koje su više primjerene nekom narodnom pokretu nego li klasičnoj političkoj stranci (zanemarivanje izgradnje strukture unutar stranke, manjkavosti u proceduri donošenja odluka, inzistiranje na kolektivnim pravima, borba za nacionalnu ravnopravnost, romantičarske reminiscencije u ideologiji…). Pa ipak, početne aktivnosti DSHV-a pratila je i znatna podrška od strane građana hrvatske nacionalnosti u Vojvodini: ubrzo se osnivaju mjesne organizacije i podružnice DSHV-a u gotovo svakom mjestu gdje živi značajniji postotak Hrvata, pokreće se stranački bilten (»Glas ravnice«), zamjetna je prisutnost u političkom životu…
No, prve prave uspjehe svojega rada ova je stranka potvrdila na prvim višestranačkim izborima. Tako je, na primjer, u prvom sazivu Narodne Skupštine Republike Srbije sjedio zastupnik DSHV-a Antun Skenderović, a u Srijemu u drugom krugu izbora za republičke zastupnike DSHV je imao čak dva kandidata, no oni nisu bili izabrani. Na prvim pak lokalnim izborima u Subotici DSHV osvaja 13 vijećničkih mjesta, što im omogućuje participaciju u lokalnoj vlasti, te dobivaju mjesto potpredsjednika Skupštine Općine i potpredsjednika Izvršnog odbora. Neke procjene kazuju da je na ovim izborima politička stranka dobila više od 50 posto glasova građana hrvatske nacionalnosti u Vojvodini.
NESUGLASICE U DSHV-u: Premda nastao kao narodni pokret, Demokratski savez Hrvata u Vojvodini se tijekom vremena ipak profilirao u političku stranku s jakim autoritarnim vodstvom i konzervativnim političkim programom. Ujedno, uspostavio je monopol kako spram hrvatskih pitanja u Vojvodini tako i u komunikaciji s Republikom Hrvatskom, (od čega se kao prijeporan pokazao onaj financijske provenijencije). Rad ove političke stranke nakon otprilike tri godine od osnutka (1990.), počele su, barem prema onome što je dolazilo u javnost, pratiti unutarpartijske nesuglasice i prikriveni sukobi. Kasnije, ovi su se sukobi prenijeli i u cijelu hrvatsku manjinsku zajednicu. Ovoga puta, to je za posljedicu imalo, s jedne strane, odlazak većeg broja članova Predsjedništva DSHV-a tijekom 1993. mahom u Hrvatsku, a s druge strane, članstvo se počelo osipati.
Među ostalim, rezultat toga je da je broj dobivenih glasova na izborima kontinuirano opadao. Naime, takvo nepovoljno stanje dalo je negativne rezultate već na sljedećim izborima: 1996. godine DSHV osvaja samo tri vijećnička mjesta u Skupštini Općine Subotica, jedno u somborskoj i jedno u pokrajinskoj, a na saveznim izborima dobivaju manje od 4 tisuće glasova. Ovaj očiti neuspjeh povukao je sa sobom i traženje krivaca, »progon« neistomišljenika je uslijedio, jedan broj čelnih ljudi se pasivizira, a DSHV sve više postaje liderska stranka. Kao svojevrsni odgovor na takvo stanje, 1996. pokrenuta je u Subotici inicijativa od strane mahom mlađih članova DSHV-a i ljudi koji su bili prisutni u životu zajednice ali nisu bili aktivni u političkoj stranci, za stvaranje Hrvatskog nacionalnog vijeća (HNV), s ciljem da bude tijelo koje će okupiti većinu Hrvata, dakle bez obzira na mogući svjetonazor ili političku pripadnost, na teritoriju SRJ, a koje bi onda pokušalo uspostaviti drugačije, demokratskije i pluralnije modele upravljanja i artikulacije interesa hrvatske manjine. Međutim, ova inicijativa nije otišla daleko s obzirom da je Inicijativni odbor ubrzo prestao raditi u tom smjeru, prije svega zbog određenih problema subjektivne naravi.
NOVA STRANKA: No, kako se situacija glede stanja stvari u hrvatskoj zajednici nije mijenjala, početkom 1997. godine, također u Subotici, osnovan je Forum hrvatskih organizacija i institucija u Vojvodini (Foruma HIOV), s ciljem da objedini i koordinira djelovanje svih hrvatskih udruga u Vojvodini, te da se izvrši djelomična delegitimizacija DSHV-a (osobito na planu kulture i informiranja, te da mu se oduzme financijski monopol po tim pitanjima). Ovo tijelo još i danas okuplja putem sastanaka koji se neredovito održavaju predstavnike dvadesetak organizacija hrvatske manjinske zajednice u Vojvodini. No, nekako usporedo s osnutkom Foruma, događa se i drugi val rascjepa unutar DSHV-a, koji sada vrhuni formiranjem druge političke stranke vojvođanskih Hrvata – Hrvatskim narodnim savezom, što se dogodilo koncem 1998. Ovu stranku osnivaju mahom bivši članovi DSHV-a koji su bili nezadovoljni njezinim rezultatima i načinom vođenja. Bez nekih većih programskih razlika u odnosu na DSHV, ova je stranka gradila svoj identitet više na drugačijem modelu i načinu rada. g
