Arhiv tekstova
U potrazi za mladim talentima
Subotička stolnoteniska »škola« podarila je svijetu i nekadašnjoj zajedničkoj državi velikane ovog planetarno popularnog sporta. Malo bolji poznavatelji »pingića« i danas često spominju imena braće Harangozo, Kalinića, Mesaroša, Gavrilovića, Matkovića i ostalih igrača koji su godinama postizali hvale vrijedne rezultate. Na pokoljenjima koja stasaju za budućnost teška je zadaća da pokušaju barem dostići zvjezdane visine svojih slavnih prethodnika. Jedan od onih, koji im svakodnevno pomaže u njihovom radu i napredovanju, je i Nebojša Gabrić (1968.), trener najmlađih uzrasta u STK »Spartak« iz Subotice.
4Kako je došlo do Vašeg trenerskog angažmana u »Spartaku«?
Krajem devedesetih sam, iz čistog entuzijazma, okupio dvadesetero djece i započeo s radom jedne stolnoteniske škole u dijelu grada poznatijem pod imenom »Kertvaroš«. Tamo smo održavali treninge tri puta tjedno, a u međuvremenu se u klubu ukazala potreba za angažiranjem još jednog čovjeka i ja sam prihvatio da dođem raditi s početnicima i najmlađim uzrastom. Bilo je to u rujnu 2000. godine i od tada sam u stalnom angažmanu.
4S koliko djece trenutačno radite i koji je to dobni uzrast?
U ovom trenutku na treninge dolazi negdje oko pedesetak mališana, ali moram naglasiti kako kontinuirano stižu i nova, zainteresirana djeca. Radim s djecom osnovnoškolskog uzrasta.
4Kako uopće dolazi do »regrutiranja« budućih stolnotenisača?
Ovisi o godini i individualnom interesiranju djece. Ponekad, kada ne bi bilo dovoljno »igrača«, znao sam odlaziti u »potragu« po osnovnim školama. U određenoj školi bi se održala manja promocija ping-ponga, kao na primjer u OŠ »Ivan Milutinović« i »Jovan Mikić«, i poslije toga bi se javio određeni broj mališana zainteresiranih za treniranje ovog atraktivnog sporta.
4OŠ »Jovan Mikić« je tako postala i svojevrsna ogledna škola.
Da, jer smo zahvaljujući razumijevanju uprave škole ustanovili učenički turnir i svakog mjeseca se na njemu natječu učenici nižih i viših razreda.
4Koja je prva natjecateljska kategorija u dječjem stolnom tenisu?
Najniža kategorija je tzv. mini kadet, u koju ulaze djeca od 7-8 godina, ali oni još uvijek nemaju svoja zasebna natjecanja, već igraju na turnirima za mlađe kadete.
4Kao svojevrsni ping-pong »skaut« na teritoriju Subotice i čovjek zadužen da prepozna osobine budućeg igrača, što biste istakli kao najvažnije u tom »prepoznavanju«?
Mislim da je ipak najvažnija upornost i veličina želja u određenom djetetu. Primjerice, ukoliko određeno dijete i pokraj početnih neuspjeha i brojnih poraza i dalje iskazuje želju da nastavi s treningom, to je već znakoviti pokazatelj, da bi s adekvatnim radom u stolnoteniskoj budućnosti moglo biti nešto od njega. Od tjelesnih performansi na prvom mjestu je brzina i okretnost, uz naravno odgovarajuću težinu i visinu.
4Kako je raditi u klubu koji u svojoj bogatoj povijesti bilježi velikane ovog sporta?
U svakom slučaju je izuzetna stvar kada ja uvijek mogu motivirati djecu s kojom radim spominjanjem imena velikih igrača koji su igrali za »Spartak«. Često puta koristim mogućnost konzultiranja s nekim još uvijek aktivnim igračima poput Kalinića, Mesaroša ili Gavrilovića, koji se rado prihvate i praktične demonstracije najmlađim subotičkim pingpongašima.
4Kada održavate treninge?
Treninzi su tri puta na tjedan, i to utorkom, četvrtkom i subotom prije i poslije podne. Ujutro radimo od 7.30 do 9 sati, a popodne od 14.30 do 16 sati.
4Na koncu, »skautski« i trenerski rad doveo je i vaša dva sina u stolni tenis.
Stariji sin Luka ide u drugi razred osnovne škole i već par godina redovito trenira stolni tenis. Prošle godine smo bili u Zagrebu, na memorijalnom turniru »Anton Stipančić«, gdje je u konkurenciji znatno starijih dječaka uspio proći kvalifikacije i ući u glavni turnir. Mlađi sin Marko učenik je prvog razreda i on polagano upija prva znanja iz stolnog tenisa. g
