Arhiv tekstova
Malo nekako, pa onda nikako
»Novine nekako, na HTV nikako« – pišu kolege novinari iz srpske zajednice u Hrvatskoj o ostvarivanju prava na informiranje na srpskom jeziku. Uz takav opis situacije, osvrću se i na ostvarivanje tog manjinskog prava Hrvata u SiCG. Tako navode kako od 2001. godine Hrvati u SiCG imaju svoju TV emisiju, te da i oni žele početi s ostvarivanjem toga prva.
Njihova je zamisao opravdana i legitimna, Ustavnim zakonom zagarantirana, ali činjenice o stanju u ovdašnjoj hrvatskoj zajednici u svezi tog istog pitanja nisu takve kakve se čine i opisuju, s druge strane granice. I Hrvati, složno s legalnim predstavničkih tijelom Hrvatskim nacionalnim vijećem mogu aktualnu situaciju opisati – »Novine nekako, na TV NS nikako«.
SRBI TRAŽE SVOJU TV EMISIJU: Srbi u Hrvatskoj traže svoju TV emisiju na HTV-u koju će »sami voditi i uređivati«, te tvrde kako postojeća emisija »Prizma« na HTV-u namijenjena manjinama ne zadovoljava informativne potrebe Srba jer stavlja naglasak na vesele teme: folklor, pjesme i ples.
Kad smo kod veselih tema, TV emisija na hrvatskom »TV divani« koja se, kako pišu i Novosti-sedam dana, emitirala od 2001. na ekrane TV NS je stizala baš isključivo kad se bavila veselim temama.U protivnom, skidana je s programa. I to čim bi se u emisijama našli neki problemi iz ostvarivanja manjinskih prava ili, ne daj Bože, prikaz već svugdje objavljenih priča o brojnim incidentima.
Treba podsjetiti da su »TV divani« na TV Novi Sad išli isključivo kao nezavisna produkcija i da su se samofinancirali. A kad je sredstava ponestalo, uslijedila bi stanka. I taman kad je dogovoren nastavak emitiranja, otvaraju se novi problemi. U njihovo rješavanje uključila se i hrvatska diplomacija na čelu s veleposlanikom Tončijem Staničićem. Ista pitanja je u Zagrebu otvorio čelnik diplomacije Srbije i Crne Gore.
Veleposlanik SiCG u Hrvatskoj Milan Simurdić je za Novosti– sedam dana izjavio kako »emitiranje emisije na hrvatskom nije sporno i kako je to potvrdio i generalni direktor RTS-a Aleksandar Tijanić«. Gospodin Tijanić je verbalno potvrdio puno toga, no, na provođenju toga se nije pokazao tako odlučan. Obećao je on u sred Zagreba, gostujući u emisiji »Nedjeljom u 2« 14. studenoga 2004., kako emisija na hrvatskom kreće za dva-tri tjedna, pa nije bilo tako. Obećali su to isto i najviši politički dužnosnici SiCG, pa opet nije bilo tako. Obećali su to i oni koji su potpisali međudržavni Sporazum o zaštiti manjina, pa opet ništa.
HRVATI IMALI SVOJU EMISIJU: Obećanja nije nedostajalo, ali njihovo provođenje, te minimalna doza dobre volje, vidno jesu. Ako nije tako, kako se onda tumači činjenica nametanja nove emisije na hrvatskom »Prizma – žurnal na hrvatskome jeziku« na koju nema ni malo utjecaja glavno predstavničko tijelo zajednice, Hrvatsko nacionalno vijeće? Ili se možda ta »nespornost u emitiranju emisije na hrvatskom« prepoznaje u podizanju tužbi protiv dvoje novinara »Hrvatske riječi« koji su u listopadu 2004. po nalogu HNV-a trebali nanovo oživjeti jednu jedinu emisiju »Tragom hrvatskim« (nekadašnji »TV divani«)? Umjesto početka emitiranja te emisije, otpočeo je sudski proces, što je daleko od ostvarivanja prava i kroz postojeće zakone, a kamoli kroz Sporazum o međudržavnoj zaštiti manjina čija se ratifikacija očekuje.
Pravo na informiranje na vlastitom jeziku smatra se vrlo važnim, i za Srbe u Hrvatskoj i za Hrvate u SiCG, a danas ga nijedna od ovih zajednica ne ostvaruje ni na temelju postojećih zakona, bar kad su u pitanju državne televizije. U zakonima stoji puno više od »prizmi«, kako one na HTV-u, tako i one na TV NS. I uz činjenicu postojanja »Prizme – žurnala na hrvatskome jeziku«, novopokrenute emisije na TV NS, to isto što traže Srbi u Hrvatskoj, nemaju ni Hrvati u SiCG, a utjecaja na novu emisiju ponajmanje. Očigledno je da raznorazne »prizme« ne zadovoljavaju potrebe onih za koje se, kao, produciraju.
Nova emisija na hrvatskom jeziku na TV NS ne da nije pokrenuta uz suglasnost hrvatske zajednice i njezinih čelnika u Hrvatskom nacionalnom vijeću, već je zaživjela mimo volje, odluka HNV-a i dogovora s HNV-om. Tako, zarad bolje informiranosti kolega iz srpske zajednice u Hrvatskoj, takva emisija ne ostvaruje zagarantirana manjinska prava već garantira daljnje odlaganje rješavanja tog pitanja uz očigledni prikaz nedostatka dobrih namjera od čelnih ljudi te medijske kuće da se to pitanje riješi, bar slično drugim manjinskim zajednicama u Srbiji. Takvo manjinsko informiranje ne želimo ni Srbima u Hrvatskoj.
Hrvatsko nacionalno vijeće je i na posljednjoj sjednici (19. ožujka) jednoglasno usvojilo odluke kojima želi konačno riješiti ovaj problem. Među ostalim, jednoglasno su, naglašavamo jednoglasno, vijećnici HNV-a donijeli odluku da ne priznaju postupke RTV Novi Sad koje je ova kuća poduzela u cilju pokretanja emisije na hrvatskom jeziku bez konzultacija s HNV-om, zatim da zahtijevaju od državnih tijela Srbije da HNV-u omoguće dogovor s RTV Novi Sad i nakon toga potpisivanje ugovora o osnivanju uredništva na hrvatskom pod pretežitim utjecajem HNV-a, te da će se zatražiti sudska zaštita pripadnika hrvatske zajednice od neravnopravnosti. Kao preduvjet za nastavak bilo kakvog razgovora HNV-a i RTV Novi Sad određeno je povlačenje tužbe RTV Novi Sad protiv Dušice Dulić i Zvonimira Perušića, novinara »Hrvatske riječi«.
ZAKONSKA REGULATIVA: U Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina kojega je Hrvatski sabor usvojio u prosincu 2002., u članku 7. stoji kako Republika Hrvatska osigurava ostvarivanje posebnih prava i sloboda pripadnika nacionalnih manjina, pa između ostalog piše kako manjine imaju pravo na »pristup sredstvima javnog priopćavanja i obavljanja djelatnosti javnog priopćavanja (primanje i širenje informacija) na jeziku i pismu kojim se služe«.
U članku 18. ovoga Zakona stoji:
(1) Postaje radija i televizije na državnoj, regionalnoj i lokalnoj razini imaju zadaću promicati razumijevanje za pripadnike nacionalnih manjina, proizvoditi i/ili emitirati emisije namijenjene informiranju pripadnika nacionalnih manjina na jezicima nacionalnih manjina, stvaranje i emitiranje programa kojima se potiče i unaprjeđuje održavanje, razvoj i iskazivanje kulturne, vjerske i druge samobitnosti nacionalnih manjina, očuvanje i zaštita njihovih kulturnih dobara i tradicije, te stvaranje i emitiranje programa kojima se pripadnici nacionalne manjine na tom prostoru upoznaju s radom i zadaćama njihova vijeća nacionalnih manjina i predstavnika nacionalnih manjina. Pravne osobe koje obavljaju djelatnost javnog priopćavanja (tisak, radio i televizija) omogućit će udrugama pripadnika nacionalnih manjina i institucijama nacionalnih manjina sudjelovanje u stvaranju programa namijenjenog nacionalnim manjinama.
(2) U državnom proračunu i proračunima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave osiguravaju se sredstva za sufinanciranje programa radio i televizijskih postaja u njihovom vlasništvu namijenjenih nacionalnim manjinama, sukladno mogućnostima i prema kriterijima koje utvrdi Vlada Republike Hrvatske na prijedlog Savjeta za nacionalne manjine, odnosno nadležna tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave na prijedlog vijeća nacionalnih manjina.
(3) U cilju ostvarivanja prava pripadnika nacionalnih manjina na informiranje putem tiska te radija i televizije na pismu i jeziku nacionalne manjine pripadnici nacionalnih manjina, njihova vijeća nacionalnih manjina i predstavnici nacionalnih manjina, njihove udruge mogu obavljati djelatnost javnog priopćavanja (izdavati novine, proizvoditi i emitirati radijski i televizijski program i obavljati djelatnost novinskih agencija) u skladu sa zakonom.
Što se tiče ostvarivanja istih prava u SiCG, na snazi je Zakon o zaštiti prava i sloboda nacionalnih manjina donesen veljače 2002. godine.
U članku 19. ovoga Zakona stoji između ostalog:
Stavak 1: Pripadnici nacionalnih manjina mogu izabrati nacionalna vijeća (u daljnjem tekstu: vijeće) radi ostvarivanja prava na samoupravu u oblasti uporabe jezika i pisma, obrazovanja, informiranja i kulture…
… Stavak 7: Vijeće predstavlja nacionalnu manjinu u oblasti službene uporabe jezika, obrazovanja, informiranja na jeziku nacionalne manjine i kulture, sudjeluje u procesu odlučivanja ili odlučuje o pitanjima iz tih oblasti i osniva ustanove iz ovih oblasti.
Stavak 8: Tijela države, teritorijalne autonomije ili jedinice lokalne samouprave, prilikom odlučivanja o pitanjima iz stavka 7. ovoga članka, zatražit će mišljenje vijeća.
Stavak 9: Vijeće se može obratiti tijelima vlasti iz stavka 8. ovog članka u svezi sa svim pitanjima koja utječu na prava i položaj nacionalne manjine.
Stavak 10: Dio ovlaštenja iz oblasti spomenutih u stavku 7. ovog članka može se povjeriti vijećima, a država će osigurati financijska sredstva potrebna za vršenje ovih ovlasti.
Pri utvrđivanju obujma i vrste ovlaštenja iz stavka 10. ovog članka vodi se računa i o zahtjevu nacionalnog vijeća.
U Beogradu je 14. studenoga potpisan i Sporazum između Republike Hrvatske i Srbije i Crne Gore o zaštiti prava hrvatske manjine u SiCG i srpske i crnogorske manjine u RH, koji je po snazi, kao međunarodni ugovor, iznad državnih manjinskih zakona dviju potpisnica ovog Sporazuma. U članku 7. Sporazuma, čija ratifikacija tek predstoji, stoji sljedeće:
Stranke priznaju pravo manjina na izvješćivanje putem tiska, radija i televizije na jeziku i pismu manjine. Stranke će, sukladno usvojenim međunarodno-pravnim standardima, svojim unutarnjim zakonodavstvom:
– podupirati izlaženje tiskanih medija na jeziku i pismu manjina,
– podupirati emitiranje programa radija i televizije na jeziku manjina,
– poticati preuzimanje i distribuciju radijskog i televizijskog programa matične zemlje,
– materijalno podupirati informativnu djelatnost manjina.
Po ratificiranju ovog Sporazuma, formirat će se i Mješoviti odbor koji će pratiti provedbu Sporazuma, a sačinjavat će ga i predstavnici manjina obiju strana.
TRAŽENO-NEOSTVARENO: Iako se sve češće govori o sve boljoj i kvalitetnijoj susjedskoj suradnji između Srbije i Hrvatske, neki problemi i dalje stoje otvoreni i neriješeni. Od onih graničnih, nestalih, izbjeglih, do onih manjinskih na koje se najkasnije skreće pogled. Obje države imaju svoje manjinske zakone, a obje su i potpisnice međudržavnog Sporazuma o zaštiti manjina. No, zakonska regulativa nije uvijek garant ostvarivanja prava, osobito u državama gdje se pravni sustavi tek izgrađuju, i gdje postoje i preče pravne norme čije ostvarivanje treba razmatrati.
Hrvati u SiCG su možda prije Srba u Hrvatskoj otpočeli s prvim TV emisijama na hrvatskom jeziku na državnoj televiziji, no, nisu daleko odmakli. Štoviše, vratili su se unazad, »obogaćeni« novom emisijom koju im netko drugi uređuje i nameće, te sudskim procesom koji je u tijeku. Srbi u Hrvatskoj ovo pitanje tek aktualiziraju, ali budući da su politički puno značajnije zastupljeni u vlasti, te da su sporazumom o suradnji »vezani« za HDZ-ovu vladu, ne bi iznenadilo da se emisija na srpskom jeziku, i pod njihovim utjecajem, ranije nađe na ekranima HTV-a. Kada će Hrvati i njihove predstavničke institucije imati utjecaj na ono što im se servira u njihovo ime i o njima, to se još ne zna. Zakoni i sporazumi pišu jedno, a emitira se nešto posve drugo. Ili ništa… g
