Arhiv tekstova
Reguliranje djelokruga ovlasti
Prava nacionalnih manjina na samo-upravu u oblasti uporabe jezika i pisma, obrazovanja, informiranja i kulture prvi puta su u Srbiji i Crnoj Gori priznata 2002. godine. Radi ostvarivanja prava na samoupravu Zakon je odredio da nacionalne manjine mogu formirati nacionalna vijeća, a posebnim Zakonom su regulirana i izborna pravila o izboru nacionalnih vijeća. Kako kažu kritičari ovoga Zakona, u praksi su se pokazali brojni nedostaci ovih zakona, prije svega zbog toga što su ovlasti nacionalnih vijeća samo okvirno definirana, a odluke koje donose nacionalna vijeća nikoga ne obvezuju.
Ovim Zakonom određeno je da vijeće predstavlja nacionalnu manjinu i sudjeluje u procesu odlučivanja u oblasti informiranja, obrazovanja, kulture i službene uporabe jezika i pisma, a tijelima države, teritorijalne i lokalne samouprave se nalaže da zatraže mišljenje vijeća prilikom odlučivanja o ovim pitanjima. Desetak nacionalnih vijeća je formirano putem elektorske skupštine, kako je to odredio zakon. Elektorsku skupštinu su činili elektori, članovi određene nacionalne zajednice uz potporu sto pripadnika te nacionalne zajednice, te predstavnici postojećih stranaka i institucija nacionalnih manjina.
NOVI ZAKON U PRIPREMI: Nakon dvoipolgodišnjeg funkcioniranja izabranih nacionalnih vijeća praksa je ukazala na nedostatke ovih zakona prije svega u nedovoljno preciznoj reguliranosti izbora, ovlasti i funkcioniranja nacionalnih vijeća. Ministar SiCG za ljudska i manjinska prava Rasim Ljajić formirao je ekspertski tim koji je pripremio prijedlog novog Zakona koji se odnosi na vijeća nacionalnih manjina i koji bi trebao preciznije regulirati – izbor, financiranje, djelokrug rada i ovlasti te financiranje nacionalnih vijeća. Ovaj prijedlog upućen je nacionalnim vijećima i proces komentiranja i davanja mišljenja u svezi ovoga zakona je započeo.
Pokrajinski tajnik za upravu, propise i nacionalne manjine Tamás Korhecz kaže, kako prenosi dnevni list Magyar Szó, da je Savjet za nacionalne manjine Vlade Srbije odgovarajući forum da se otvori rasprava o dokumentu i na temelju nacrta da se započne zakonodavna djelatnost, ali i da se ona može inicirati i preko Skupštine Vojvodine, odnosno zastupnika u republičkom parlamentu. Korhecz smatra kako je neophodno da republička Vlada jasno iskaže stav – smatra li potrebnim donošenje Zakona o nacionalnim vijećima i može li prijedlog koji je izrađen biti polazna točka, te da tek nakon toga javna rasprava može otpočeti, budući da od Vlade ovisi kada će eventualno ovaj prijedlog zakona staviti na dnevni red republičkog parlamenta, koji treba donijeti zakon.
PREDLOŽENI MODELI: Prema Korheczovu mišljenju, iako je do sada najviše polemike izazivao način izbora članova nacionalnih vijeća, važnije je pitanje kakvi su uvjeti rada toga tijela i o čemu će odlučivati. Glede izbora vijeća u nacrtu se razmišljanja kreću u dva pravca, kaže Korhecz. Prvi je pravac usavršavanje postojećeg modela posrednih izbora kojim bi se popravili nedostaci koji su se do sada javili, a drugi je sustav neposrednih izbora preko posebnog biračkog spiska.
Kad je riječ o prvom modelu, novina je da bi elektori mogli biti isključivo oni, koje stotinu građana pripadnika nacionalne manjine predlože, i da se uz kandidaturu prilaže stotinu ovjerenih potpisa. Drugi model, pak, podrazumijeva da se formiraju posebni birački spiskovi na koje bi se dragovoljno upisivali oni koji žele kasnije na lokalnim izborima birati i članove nacionalnih vijeća vlastite nacionalne zajednice. Ovaj sustav kao uvjet postavlja da se najmanje 60 posto određene nacionalne manjine upiše u birački spisak koji se formira tako da građanin uz ovjereni potpis na sudu traži od nacionalnog vijeća upis u birački spisak određene nacionalne manjine.
Drugi i značajniji dio prijedloga Zakona jest detaljno reguliranje djelokruga ovlasti nacionalnih vijeća i u nacrtu se, za razliku od prethodnog zakona koji je to samo okvirno odredio, detaljno definira u kojim pitanjima nacionalna vijeća imaju pravo samostalnog donošenja odluka, u kojim pitanjima imaju pravo davanja mišljenja, gdje imaju pravo veta i koje su posljedice nekonzultiranja nacionalnog vijeća u određenim pitanjima.
Ovo je bitna razlika u odnosu na sadašnje rješenje, pojašnjava Korhecz, jer će se, ako pojedina državna, pokrajinska ili tijela lokalne samouprave ne poštuju prava nacionalnih vijeća, ona moći napadati i takve će odluke biti nevažeće. Osim toga precizno se definira i financiranje nacionalnih vijeća te bi se nacionalna vijeća financirala iz proračuna i javnih prihoda, pri čemu bi se stroga financijska disciplina, koja se odnosi na lokalne samouprave, odnosila i na ove institucije. g
