Arhiv tekstova
Bitka za život
Davne 1854. godine, povodom ponude Abrahama Lincolna da kupi veliki dio indijanskoga teritorija, a Indijancima ustupi rezervate, poglavica Sietla mu je odgovorio pismom: »Kako se može prodati ili kupiti nebo i toplina zemlje? Tako nešto sasvim nam je strano. Mi nismo vlasnici svježeg zraka i bistrine vode. Pa, kako ih možemo kupiti? Svatki je djelić ove zem-lje svet mom narodu… Rijeke su naša braća, utoljuju nam žeđ. Rijeke nose naše kanue, hrane nam djecu. Prodamo li vam ovu zemlju, morate se sjetiti i učiti svoju djecu da su rijeke naša i vaša braća. Zato rijekama morate pružiti dobrotu kakvu biste bratu pružili. Znamo da nas bijeli čovjek ne razumije. Njemu je jedan dio zemlje isti kao i bilo koji drugi. On je stranac što dođe noću i uzme od zemlje sve što mu treba. Zemlja mu nije brat, već neprijatelj. Kada je pokori, on kreće dalje… Prema majci zemlji i prema bratu nebu odnosi se kao prema stvarima što se mogu kupiti, opljačkati, prodati poput stoke ili sjajnog nakita. Njegova će pohlepa uništiti zemlju i za sobom ostaviti pustoš.«
VODA ZA ŽIVOT: Nakon samo 150 godina suočavamo se s istinitošću riječi poglavice Sietla, te se danas susrećemo sa svjetlosnim zagađenjem planeta, efektom staklenog vrta, odnosno globalnim zagrijevanjem zemlje i otopljavanjem glečera, nedostatkom vode za piće i ostalim ekološkim problemima, koji nastaju čovjekovim nemarom i lančano su povezani. Kako bi rekao poglavica Sietla, »Sve je u svijetu povezano«.
Po izvješću Svjetske fondacije za zaštitu prirode milijuni, možda čak i tisuće milijuna ljudi u Kini, Indiji i Nepalu, mogli bi uskoro postati žrtve globalnog otopljavanja. Naizgled paradoksalno, topljenje glečera na Himalajama moglo bi izazvati potencijalno krizne nestašice vode. Globalno otopljavanje dovelo je do ubrzanog topljenja oboda glečera na Himalajama.
»Povlačenje glečera već je dovelo do velikih poplava, ali to bi mogao biti tek početak nevolja za stanovništvo tog dijela Azije«, ističe Katarina Cardoso, šefica britanskog odsjeka programa za klimatske promjene ove fondacije, a prenosi BBC povodom Svjetskog dana voda 22. ožujka, koji je 14. put obilježen u cijelom svijetu.
Naime, Glavna skupština UN-a je prije 14 godina proglasila 22. ožujak Svjetskim danom voda. Ovogodišnjim, počinje i Međunarodno desetljeće djelovanja 2005.-2015. godine pod nazivom »Voda za život«, koji je Glavna skupština UN-a proglasila 2003. godine. Po izvješću UN-a oko milijardu i sto milijuna ljudi nema pristup zdravoj vodi, a oko dva i pol milijuna nema osigurane sanitarne uvjete, što za posljedicu ima oko tri milijuna smrtnih slučajeva godišnje zbog bolesti kao što su malarija, kolera i dijareja. A da podsjetimo, odrasli čovjek ima potrebu dnevno unijeti od 2 do 3 litre vode, a 75 posto čovjekovog organizma čini voda.
SAMO JE 3 POSTO VODE ZA PIĆE: Budući da je 70 posto Zemlje pokriveno vodom, ona je jedinstveni planet u istraženom dijelu Univerzuma, ali unatoč tome, činjenično stanje podsjeća na mornarevu izreku »Voda svuda, a ni kapi za piće«, pošto je najveći dio vode na zemlji slan i neprečišćen.
»Doista je neobično da je na plavome planetu, koji je prepun vode, samo tri posto cjelokupne količine svježa voda pogodna za piće«, kaže Eric Peterson iz Centra za strateške i međunarodne studije u Washingtonu, prenose agencije, i ukazuje na to da je od tih tri posto svježe vode na Zemlji, veoma mala količina svakodnevno dostupna čovjeku. Najveći dio svježe vode nalazi se ili u smrznutom stanju ili pod zemljom ili u močvarama. Polovica te količine već se koristi u zemljoradnji, industriji i gradovima.
Unatoč veoma malim količinama raspoložive svježe vode stručnjaci kažu da je ta količina sasvim dovoljna za ljudske potrebe. Veći problem je infrastruktura, točnije tvornice za preradu vode i cijevi za vodovod, koje ne postoje u mnogim zemljama. Claudia Sadoh iz Svjetske banke pravi razliku između psihološke i ekonomske nestašice. »Nisu problem nepostojeći izvori, već to što nema ekonomskih sredstava za njihovo korištenje. Četrdeset i pet posto svijeta nema dovod vode, niti sanitarne uvjete, te veliki broj radno sposobnog stanovništva u siromašnim zemljama umjesto da zarađuje, završi tako što pješice nosi vodu s rijeka i jezera«, zaključuje Sadoh.
Iz Centra za strateške i međunarodne studije, a prenosi BBC, kažu da i pokraj toga što se godišnje investira oko 30 milijardi dolara za razvoj zemalja trećeg svijeta, to neće biti dovoljna financijska podrška, već će biti potrebno još između 15 do 30 milijardi.
EKOLOŠKA SVIJEST: Proteklog je tjedna Međunarodni dan vode prikladno obilježen i u SiCG i okolnim zemljama. Tako je u susjednoj Republici Hrvatskoj na središnjoj proslavi Svjetskog dana voda u Osijeku generalni direktor Hrvatskih voda Davorin Androšić istaknuo, kako je Hrvatska bogata vodnim resursima, ali da oni nisu neograničeni, te ih pravilnim gospodarenjem i brigom treba očuvati za buduće generacije, dok je tom zgodom, državni tajnik Uprave za vodno gospodarstvo Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva Božo Galić posebno naglasio, kako je cilj da se u sljedećem razdoblju osigura pitka voda za 90 posto građana jer ih danas pitku vodu ima svega 76 posto.
U SiCG je Ministarstvo znanosti i zaštite životnoga okoliša – Uprava za zaštitu životnoga okoliša također povodom Svjestkog dana voda u Obedsku baru vratilo još jednu skupinu dabrova (uz postojećih 20), a zahvaljujući donaciji Bavarske i zajedničkom koordinacijom Ministarstva za znanost i zaštitu životnoga okoliša – Uprava za životni okoliš, Biološkog fakulteta i specijalnih rezervata prirode Zasavica i Obedska bara, a Ekološki pokret Vrbasa je pod sloganom »Vrbas žrtvovani grad«, a povodom zagađenosti Velikog bačkog kanala, koji je prekriven muljem i otpadom i kao takav predstavlja opasnost za zdravlje stanovnika, organizirao javno okupljanje građana i svih udruga (lovci, ribolovci, pčelari, odgajivači sitnih životinja, gorani, ovčari,…) te su uz zaustavljanje prometa izveli performans »Minuta šutnje prirodi« i »Komemorativno pecanje pod zaštitnim maskama«.
Što se tiče ispravnosti vode za piće u nas, kako je za »Hrvatsku riječ« rekla Vanja Barišić-Joković, šefica odjela za odnose s javnošću JVP »Vode Vojvodine«, a sudeći po podacima Pokrajinskog tajništva za zdravstvo, skoro polovina uzoraka pijaće vode, uzetih u Vojvodini tijekom 2003. godine je neispravna, međutim, to nije novonastali problem, već se s njim suočavamo desetljećima, ali se sada obraća više pažnje uslijed uvođenja europskih standarda. Najlošija situacija je u Srednjebanatskom okrugu (Zrenjanin i okolina) gdje je zagađenje 100 posto, kao i u Sjevernobanatskom s 98,33 posto. U Zrenjaninu je voda godinama imala specifičnu aromu (žućkasta boja, a miris i okus su se mijenjali), a početkom ove godine zabranjena je njena uporaba zbog visoke koncetracije arsena. Temerin je također jedno od mjesta s povišenom koncetracijom arsena (više desetina puta). Također, zbog nepostojanja kanalizacijske mreže, a prilikom obilnih padavina dolazi do poplava, septičke jame se izlijevaju, pa se građani brinu za kvalitetu vode za piće, rekla je Vanja Barišić-Joković.
NEDOSTAJU TVORNICE VODE: Prema riječima pokrajinskog tajnika za zdravstvo Dušana Božića, razina podzemnih voda i izlijevanje septičkih jama ne mogu utjecati na kvalitetu vode za piće (osim u slučajevima havarije), pošto se sva izvorišta u Vojvodini nalaze na dubini između 50 i 400 metara.
»Poplave nisu opasne po zdravlje građana, ali još uvjek ostaje problem arsena. Jedino rješenje za otklanjanje arsena iz vode za piće je izgradnja još tvornica vode, jer na teritoriju Vojvodine postoji samo 18 tvornica vode, što je nedovoljno za snabdijevanje svih 45 općina«, zaključuje Božić.
Problem arsena u vodi za piće prisutan je uslijed sastava zemljišta, koje je nekada bilo dno Panonskoga mora, i to najviše na teritoriju Banata i graničnim područjima s Rumunjskom i Mađarskom, a zbog drugačijeg sastava zemljišta Srijem je u nešto boljoj poziciji od ostatka Pokrajine. Zbog nagomilanih problema pokrajinska Vlada formirala je Komisiju za javno vodoopskrbljivanje higijenski ispravnom vodom. U njen sastav ušli su predstavnici tajništava za gospodarstvo, zaštitu životnoga okoliša, za lokalnu samoupravu i međuopćinsku suradnju, kao i tajništva za urbanizam, poljoprivredu i energetiku.
Budući da se ništa ne može uraditi bez novca, komisija ima i člana koji predstavlja Pokrajinski fond za razvoj. S obzirom na sastav komisije, čini se da bi se situacija u Pokrajini (bar što se tiče vode) konačno mogla promijeniti na bolje, pošto je posao komisije da konkretnim projektima ubrza oporavak sustava za vodoopskrbljivanje, rekao je Božić.
Međutim, problem s vodoopskrbljivanjem ide dalje, sudeći po riječima Božića, jer su lokalni vodovodi vlasništvo ili mjesnih zajednica, ili javnih komunalnih poduzeća (općina) ili čak pripadaju nekim poduzećima, koja pak nisu u mogućnosti samostalno uložiti ogromna sredstva neophodna za izgradnju kanalizacijskih i mreža za vodoopskrbljivanje, a niti tvornice vode, te im je neophodna pomoć pokrajinske komisije, koja bi trebala povezati općine s onima koji su voljni davati kredite.
Sudeći po prognozi svjetskih stručnjaka, budućnost nam nije svijetla, ako se stvari budu ovim tokom razvijale – rast svjetske populacije i razvoj i širenje zagađivača – vjeruju da će do 2025. godine, tri milijarde ljudi, odnosno polovina svjetske populacije, biti uskraćena za čistu vodu, što će u nekim slučajevima ugroziti mnoge živote. Korak dalje u budućnost, nedostatak izvora pitke vode na Zemlji i problemi vodoopskrbe mogu postati potencijalni izvori sukoba. Borba za izvorištima pitke vode odvija se već i danas između Pakistana i Indije. g
