Arhiv tekstova
Prognoziranje budućnosti
Opisivanje neobičnih sudbina i pustolovina, u koje su se uplele i brojne legende, dio je ljudske prirode. Od najranijih početaka čovječanstva sa zanimanjem su se slušale priče o udaljenim krajevima i neobičnim zemljama. Nekim je narodima teško bilo povjerovati da je pored njih tehnološki naprednija civilizacija ili da oni sada nastavaju područje koje je nekoć bilo vrlo razvijeno – Germanima u seobi naroda nisu značile rimske građevine (zapravo jesu, kao rudnici pečene cigle i obrađenoga kamena, dakle besplatnoga građevnoga materijala), a tek pridošli su Grci zaključili da su gradove i hramove, koji su sagradili njihovi predšasnici u dobu koje opisuje Homer, morali sagraditi divovi, jednooki Kiklopi – dok su moralizatori, želeći istaknuti ideale prema kojima valja težiti, poput grčkoga filozofa Platona koji je smislio Atlantidu, ubicirali tehnološki i društveno nadmoćnu civilizaciju na (imaginarni) otok.
Međutim, vizionari su još zanimljiviji. Oni projiciraju ustroj vlastite zajednice u neko buduće vrijeme, zamišljajući najčešće mračan društveni razvoj. Na primjer, George Orwell zamislio je tridesetih godina 20. stoljeća kako će izgledati svijet 1984. godine. Radnju svojih romana u buduće su vrijeme smjestili i Jules Verne, Arhtur Clarke, Isaack Asimov pa i mnogi hrvatski književnici. U neku ruku, prvi je europski futurist Dante Alighieri. Geografiju zagrobnoga života (Raj, Pakao i Čistilište) smjestio je u 1308. godinu, a pisao ju je oko 1300. godine. U neprimjerene dijelove Zagrobnoga Svijeta spakirao je i neke suvremenike, na primjer, papu, koji se zbog toga uvrijedio.
NOSTRADAMUS: Budućnost je, svjesni smo, nemoguće prognozirati. Utoliko je čudnije pročitati Nostradamusova proročanstva. Nisam stručnjak za rano-novovjeke okultne pseudo-znanosti, no mnoga bi se »proročanstva«, pa i Nostradamusova, lakše protumačila običnim onovremenim stilskim figurama nastalim po svim principima logičkih pogrešaka, koje je još u antici rastumačio Aristotel, a renesansni Europljani ih upravo čitali poput bestselera. Svim je logičkim pogreškama Nostradamus suvereno vladao, no njih ne prepoznaju njegovi komentatori a naši suvremenici. Nostradamusov je stil poetičan i patetičan, himnički intoniran, što daje za pravo komentatorima da uopćene konstatacije vrlo proizvoljno tumače kao predskazanja nekih događaja. Nostradamus je predvidio, što i nije neka velika mudrost, da će vlastodršci bazirati moć na kontroli tehnologije, koja se neće istom brzinom prihvaćati na svim dijelovima Planeta. Sukladno tomu, konflikti moćnika bit će sve razorniji što će motivirati izumitelje da prave još razornija sredstva za ubijanja.
MORGAN ROBERTSON: Mene fascinira novela »Futility« američkoga pripovjedača Morgana Robertsona objavljena 1898. godine. Ukratko, u noveli je Robertson ispričao tragičan slučaj divovskoga broda koji se na prvoj plovidbi nasukao na santu te potonuo na sred oceana. Brod se zvao »Titan«, bio je dugačak 275 metara, a kao i druge dimenzije broda, spadao je u fantastiku, koju brodovi s konca 19. stoljeća nisu mogli dosegnuti. Uglavnom, raskošni je brod prije potonuća puknuo, a spasilo se svega trinaest putnika. Naradit će se svatko tko traži sličnosti između sadržaja Robertsonove novele i potonuća broda »Titanik« 1912. godine. Autor je cijeli incident ispričao u tančine (broj žrtava, razmještaj paluba, nedovoljan broj čamaca za spašavanje, panika među putnicima) i potonuće »Titanika« neodoljivo podsjeća na već viđenu epizodu. E, da – Robertson je jako pogriješio; godine 1912. potonuo je »Titanik«, a ne »Titan«, kako je autor novele nazvao brod.
GOSPODAR SVIJETA: Roman »Gospodar svijeta« Roberta Hugha Bensona već 90 godina kruži hrvatskim intelektualnim krugovima, pretežito katolički orijentiranim. Roman je preveden prije 90 godina, a njegovo prvo cjelovito izdanje na hrvatskome jeziku objavljeno je prošle godine (»Verbum«, Split) – naglašavam, najproročanskijega romana svjetske književnosti. Doslovce, zapanjuje točnost kojom je predvidio Benson početkom 20. stoljeća kako će izgledati brak početkom 21. stoljeća kada masonerija zavlada svijetom i zatirući kršćanstvo pripremi teren Antikristu. Nestat će mnoge monarhije, ujedinit će se Europa. Globalizacija će se nametnut tradicijskom životu, ozakonit će se eutanazija te mnoga zla koje su kritizirali katolički intelektualci početkom 20. stoljeća. Ljudi 21. stoljeća, piše Benson, jest će genetski modificirane organizme, putovati letjelicama i vozit se podzemnim željeznicama. Promijenit će se klima, koristit će klimatizacijski uređaji te ulični elektronski oglašivači. Fabula, koja je početkom 20. stoljeća zanosila mlade katolike, današnjim je čitateljima banalna, premda su likovi plošno opisani i vrlo životni. Oliver Brand je teoretičar novoga društvenoga sustava i ujedno vodeći političar, koji je u vezi s Mabel, koja nazire mračnu stranu novoga poretka. Percy Franklin je svećenik. U krizi vjere umalo se priklonio Julianu Felsenburghu, gospodarskom magnatu i vrlo pohlepnom moćniku, no svećenik je nakon krize učvrstio vjeru i postao nositelj pozitivnih etičkih kategorija, a čitateljima ostaje prosudba o navedenim djelima. g
