Arhiv tekstova
Bitka »morskih pasa« za Papinu smrt
U predvečerje prošloga petka, dok su liječnici još vodili tešku i bezizglednu bitku za život Pape Ivana Pavla II, televizije diljem svijeta upustile su se u završnu utrku za njegovu smrt. Senzacionalne, ishitrene i netočne informacije s malih ekrana možda je najbolje opisao moj prijatelj koji mi je u subotu ujutro na pitanje je li Papa umro odgovorio: »Ovisi o tome koju televiziju gledaš«.
Vijest o Papinoj smrti objavili su u nas oko 20 i 30 prvo RTL i Nova TV koje su odmah emitirale i nekrologe. Nešto ranije vijest je objavio CNN pozivajući se na talijanski RAI. I Hrvatska televizija, iz straha da ne ostane na zapećku informacija, prekinula je film zbog izvanredne i – treba li napominjati – nepotvrđene informacije o Papinoj smrti.
Niti jedna od tih postaja, međutim, nije objavila da je RAI zapravo vijest o Papinoj smrti preuzeo od ruske agencije TASS, a ne od službenog Vatikana koji je vijest uskoro i demantirao.
Tako je moćna i okrutno nestrpljiva televizija pokopala živoga čovjeka.
IZRAVAN PRIJENOS: Medijski teoretičari za takvo ponašanje imaju i ime. »Medijsko ludilo« ili izvorno media frenzy označava histeričan, nezaistan apetit medija koji ne štede nikoga i ništa kako bi nadigrali svoje rivale te prvi objavili neku informaciju. Fraza je nastala kao slikovita analogija ponašanja morskih pasa koji vrebaju plijen, a ako im se pridruži još koji morski pas, nervozno ubrzavaju napad. S brojem morskih pasa raste i razina nervoze, pa i do te mjere da se psi počinju međusobno napadati dok na kraju ne rastrgaju i plijen i jedni druge.
Velike televizijske mreže za Papinu se smrt pripremaju već cijelo desetljeće. Marcy McGi-nnes sa CBS-a još je 1996. otišao u Rim kako bi zakupio mjesto na jednom od krovova koji gledaju na papinsku rezidenciju. CBS je sklopio ugovor o zakupu na deset godina koji zbog Papine čvrstine, eto, umalo da nije istekao. Niti ABC nije ništa prepustio slučaju, pa tako već godinama plaća najam za nekoliko hotelskih soba u blizini Vatikana. »Svaka veća televizija na svijetu ima svoje mjesto na nekom vatikanskom krovu«, kazao je McGinnes. Stanovi s pogledom ili četvorni metri vatikanskih balkona posljednjih su dana dosezali nezamislive iznose. Godine ulaganja u trenutak Papine smrti zahtijevale su pompozan medijski spektakl. Trenutak je stigao, a izravan prijenos odumiranja vitalnih funkcija velikog autoriteta zadovoljio je – nema sumnje – i najzahtjevnije tržišne apetite. Sasvim drukčiji, smiren i dostojanstven stil, u petak je na kanalu Rai Uno ponudio voditelj Bruno Vespa u svojoj popularnoj emisiji Porta a Porta.
Zanimljivo je da se 1998. prvi put u povijesti jedan Papa uživo i neplanirano telefonom javio upravo u Vespinu emisiju kako bi zahvalio na obilježavanju dvadesete godišnjice njegova pontifikata. Vespa je ostao bez riječi te ganut – zaplakao.
TELEVIZIJSKO ČEREČENJE: Karol Wojtyla inače je bio poznat i kao »medijski Papa«. Amerikanka Marjorie Weeke, bivša koordinatorica za papinske ceremonije pri Svetoj stolici, nedavno je u intervjuu za magazin Newsweek kazala kako su ga mediji jako voljeli. No, sam Papa znao je reći: »Nisam ja nikakva medijska zvijezda. Ako radim neku javnu stvar, mediji su dobrodošli, no privatni život moja je stvar i tu povlačim crtu«. Pa ipak, veliki Papa to je vlastito pravilo prekršio stavljajući javnosti na raspolaganje sve pojedinosti oko svoje bolesti. Na žalost, u medijskom ludilu Papina ovozemaljskog kraja potpuno se izgubilo dostojanstvo njegovih posljednjih sati.
Polagani odlazak Karola Wojtyle pretvorio se u televizijsko čerečenje okrunjeno nekrolozima za živoga čovjeka. Ono što nas posebno treba zabrinuti jest činjenica da se tom globalnom reality showu potpuno nepotrebno, nasjedajući na komercijani obrazac konkurencije, priključila i javna Hrvatska televizija.
Tekst je objavljen
u Večernjem listu 4. travnja
