Arhiv tekstova
28.02.2003
Pisma čitatelja
Trg nazvati po biskupu Budanoviću
Predlažem da institucije i ustanove Katoličke crkve, institucije i udruge Hrvata u Subotici pokrenu postupak za preimenovanje Trga žrtava fašizma u Trg biskupa Budanovića. Mnogi gradovi se ponose i time što su i sjedište biskupije, a samim tim i biskupa. Subotica je od 1927. godine i grad biskupa. Prvi biskup u Subotici bio je msgr. Lajčo Budanović, čije se 130. godišnjice rođenja ove godine sjećamo. Rođen 27. ožujka 1873. godine u Bajmoku, a u Suboticu je za stalno došao 1920. godine. Prvo je bio župnik sv. Terezije, a zatim je od 1923., upravitelj, a od 1927., i biskup Bačke apostolske administrature. Današnja zgrada biskupije bila mu je sjedište od 1920. godine, pa do 1958., kada je umro. Bio je veoma uspješan crkveni poglavar, ali i veoma marljiv radnik na polju kulture. Sigurno je među najzapaženijim ličnostima Subotice, pa i cijele Bačke u dvadesetom stoljeću. Bio je biskup katolika Mađara, Hrvata i Nijemaca. Nitko mu nije spočitavao uskogrudnost ili pristrasnost, ni po vjeri ni po naciji. Zbog svoje pravičnosti i odlučnosti bio je i proganjan. Pretrpio je internaciju u Mađarskoj od 1941-1943. godine. Komunističke vlasti su mu oduzele svu imovinu i zabranile sve udruge koje je osnovao. Poznata je stvar da je spomenik žrtvama fašizma podignut baš pod njegovom kućom iz ideoloških razloga, a tako je i trg dobio ime. Ne tražimo ukla-njanje spomenika, nego samo preimenovanje Trga žrtava fašizma u Trg biskupa Budanovića. Bilo bi neumjesno da mu se imenuje neka ulica na periferiji grada, a ne trg na kome je proveo 38. godina života.
Josip Temunović, Subotica
Pomozimo naš tjednik
Na ovim prostorima konačno se dogodilo nešto lijepo i nama Hrvatima: »Hrvatska riječ«. Poslije predstavljanja tjednika u našem Srijemu, a u najljepšem mjestu - mom Slankamenu, znala sam da je to ono što nam je nedostajalo. Osobno se radujem što će naša mladež, čitajući »Hrvatsku riječ« učiti i naš lijepi hrvatski jezik. Znam, bit će problema, posebno oko distribuiranja. Ima nas svuda (Bogu hvala), ali Vi ustrajte. Zato potičem sve Hrvate iz Srijema, Bačke i Banata te Hrvate diljem svijeta: podržite i pomozite naš prvi tjednik da zaživi. Tamo gdje nema mogućnosti da stigne, otvorite sami vrata svoga doma. Pretplatite se na »Hrvatsku riječ« i eto - svakog petka tjednik će sam »ući« u Vaš dom.
Veronika Vrbajac, Novi Slankamen
Zimska razmišljanja
U mojoj domovini, odakle sam ja, imamo jedan konstitutivni narod i mnogo nacionalnih manjina. Moj narod su Hrvati, a zovu se još i Šokci, Zagorci, Dalmatinci. Svi koristimo hrvatski književni jezik u javnim glasilima, u školama i crkvama. Imamo jednu jedinu vlast i jednu jedinu vjeru - rimokatoličku. Ovdje, imamo dva konstitutivna naroda i mnogo nacionalnih manjina. Jedna od nacionalnih manjina su Hrvati koji odskora imaju svoje predstavnike u vlasti i svoju vjeru - rimokatoličku. I ovdje se Hrvati još zovu Šokci i Bunjevci. A što s Bunjevcima koji ne žele biti Hrvati? Ista nam je vjera i oni su nacionalna manjina, ali predstavnici u vlasti nisu zajednički! Ako postoji Hrvatsko nacionalno vijeće, zašto ne bi i Bunjevačko nacionalno vijeće? Zaista mi nije jasno, da li to znači da će jednog dana moja hrvatska grupacija - slavonska Šokadija, reći da nisu Hrvati i tražiti svoj jezik i svoju vlast? Molim nekoga da me razuvjeri da budem sigurna da je sve ono što mi je moja majka govorila sveto i istinito.
Jelica Nikolić, Sombor
Na diku i ponos
Silno me je razveselilo »rođenje« »Hrvatske riječi«! Redakciji i upravi želim mnogo uspjeha u radu na diku i ponos vojvođanskim Hrvatima! Svima lijepi pozdrav - posebno gospodi Zvonimiru Perušiću i Tomislavu Žigmanovu!
Srdačno,
Pajo Bilinović, Split
