Arhiv tekstova
Njegujmo svoje i pronalazimo zajedničko
Prvi predsjednik Općine Subotica, kojega su nakon više desetljeća građani izabrali na neposrednim izborima, Géza Kucsera, u politiku je ušao preko svoje struke – obrazovanja. Prvo je postavljen za člana Izvršnog odbora Skupštine Općine Subotica zaduženog za obrazovanje 1996. godine, i taj je posao radio pet godina.
Nakon toga njegova politička karijera, iako sam kaže kako nije imao političke ambicije, išla je samo uzlazno. Na sljedećim izborima izabran je za vijećnika SO Subotica, nakon odlaska Imrea Kerna s dužnosti predsjednika Izvršnog odbora SO Subotice preuzeo je tu dužnost, da bi nakon ostavke Istvána Ispanovicsa postao predsjednik Skupštine Općine Subotica. Prošle jeseni je, pak, izabran od strane građana za predsjednika Općine.
Za sebe kaže da se nije spremao za političku karijeru i da ga je stjecaj okolnosti, za koje još uvijek ne zna jesu li povoljne ili nepovoljne, doveo u politiku, u kojoj se pridržava principa da svaki posao koji se radi, treba uraditi dobro, a svaki posao koji se započne, treba i završiti.
HR: Prvi ste gradonačelnik Subotice, koji je nakon dužeg vremena izabran na neposrednim izborima umjesto da ga postavlja Skupština. Što se promijenilo, u odnosu na prethodni period, u načinu upravljanja gradom?
Da, sada je, u odnosu na prethodni mandat, malo drugačije. Dok sam radio posao predsjednika Skupštine Općine, radio sam ga pod drugim okolnostima, u kojima je postojao Izvršni odbor, koji je radio dosta veliki dio posla. Međutim, nakon direktnih izbora na mjestu predsjednika Općine imam sasvim drugačiji posao nego ranije, jer su mi praktički svi prethodni poslovi ostali, a pridodani su mi i poslovi nekadašnjeg Izvršnog odbora. Sada je mnogo veća moja odgovornost i posao je raznovrsniji. Od planiranja i izvršenja proračuna, vođenja grada, do planiranja koncepcije razvoja grada, sve je u rukama jednog čovjeka. Kako bi taj posao mogao biti dobro obavljen, potrebno je imati oko sebe dobar tim jer se samo timski može raditi.
No, neke loše navike iz naše prošlosti ostavljaju svoj žig. Tako je dosta nedefiniran status Općinskog vijeća, koje prema sadašnjem zakonu ima malo ingerencija. Ono što je u ingerenciji to je predlaganje proračuna Skupštini, kontrola rada opće uprave, pomoć predsjedniku Općine i odlučivanje o žalbama građana, što znači da članovi Općinskog vijeća sada praktički ne sudjeluju u donošenju najvažnijih odluka i rješenja.
Druga loša navika iz prošlosti je to što stranke koje prakticiraju vlast u Skupštini ne shvaćaju uvijek da novi način izbora gradonačelnika nosi sa sobom i jednu drugu dimenziju, a to je mnogo veća samostalnost na toj poziciji i manje miješanja stranaka. Teško to shvaćaju ljudi u strankama, jer svaka stranka želi smjestiti svoje ljude, ispuniti neka obećanja prema svojim članovima, što često predstavlja problem kod sastavljanja dobrog tima. Jer, izbor je sužen i praktički čovjek ne može odlučiti potpuno samostalno o tome. A, tim je tim tek onda kada članovi imaju povjerenja jedan u drugog i kad se dobro poznaju. No, mislim da će ove dječje bolesti biti brzo prevladane. Ovo je probni period i bilo bi dobro da taj period tako proživimo da te bolesti ne ostave neke dugoročne posljedice ni za grad ni za pojedince koji u tome sudjeluju.
HR: Prema zakonu predsjednik Općine ima pravo postaviti gradskog menadžera i glavnog gradskog arhitekta. To do sada nije učinjeno. Zbog čega?
Točno, i moram reći kako mi se često postavlja ovo pitanje. Postojalo je nekoliko ljudi koje sam planirao na te dužnosti, međutim, kao što sam rekao, postoji izvjestan pritisak stranaka, koji sam do sada pokušao izbjeći. S druge strane, stvarno imamo dobre ljude u gradu za te dužnosti, ali se ti ljudi pomalo plaše političke aktivnosti, jer smatraju da je dužnost glavnog gradskog menadžera, odnosno glavnog gradskog arhitekta, kratkoročna i ne žele ostaviti svoj posao zbog avanture koja možda može trajati nekoliko mjeseci, a maksimalno četiri godine, nakon čega će možda doći drugi čovjek koji će tražiti drugu ekipu. Treća dimenzija su plaće u lokalnoj samoupravi i općinskoj upravi koje nisu primamljive, jer ti ljudi na svojim radnim mjestima zarađuju tri-četiri puta više nego što bi zarađivali ovdje.
Praktički na ovaj je način sužen izbor. Oni koje bih ja želio ne prihvaćaju, a možda ima onih koji bi htjeli doći, ali ja njih ne prihvaćam. Ipak, čini mi se da smo došli do nekih zaključaka i da ćemo uskoro imati izbor. Jako je važno da imamo ljude na tim pozicijama, jer na taj način se predsjednik Općine rasterećuje nekih obveza, a te dvije oblasti su važne. Jedna se odnosi na financijske tokove, jer proračun od oko dvije milijarde dinara nije mali i s njim se može pametno gospodariti. Na tom je mjestu potreban ekspert, koji poznaje sve puteve, da taj novac uložimo u prave stvari, da se taj novac oplodi i pronađe svoju funkciju u gospodarstvu. Glede, pak, glavnog arhitekta mislim da je važno imati takvog čovjeka koji u sebi nosi duh Subotice, koji osjeća što je Subotica, koji osjeća kakav grad Subotičani žele. Prema mojoj koncepciji, treba očuvati sve tradicije i na tim tradicijama graditi novo. Nadam se da ćemo to riješiti ubrzo, tražimo ljude dok ne nađemo najbolje rješenje.
HR: Puno je bilo kritika i sumnji od strane oporbe u Skupštini oko nekih kapitalnih projekata u gradu, kao što su zgrada Narodnog kazališta, prečistač, bazen. O čemu se tu radi?
U svom radu sam uvijek pokušavao raditi čisto i nemam ambicija sebi steći neku posebnu imovinu. S ove pozicije želim otići čist, pogledati svakog u oči kao što sam to mogao činiti i poslije petnaest godina ravnateljstva u školi. Oporba je uvijek oporba, ona jednostavno oponira poziciji i bilo što predloži pozicija oni će uvijek imati nešto protiv. Posebno se sjećam rasprave oko prečistača, a dobiti kredit na način kako smo ga mi dobili, veliko je priznanje za jednu općinu. Dobiti garanciju Srbije i Crne Gore i kontragaranciju Republike Srbije nije svakodnevna stvar, posebno u ovim ekonomski nestabilnim vremenima. Dobiti kredit od 9 milijuna eura s kamatom koja iznosi ispod 4 posto izuzetan je čin i mogu reći da predsjednici drugih općina dolaze i pitaju kako smo to uradili, zavide nam na tome, a ovaj kredit za sobom je nosio i dva milijuna bespovratne pomoći od Europske agencije za razvoj. Bilo je dosta riječi o tome da zaduživanje nije prava stvar, međutim, ispustili su jednu dimenziju cijele ove priče, da u fazi izgradnje Općina treba osigurati tri milijuna eura kao udio, što ćemo skupa s Vodovodom osigurati, a otplatu cijelog kredita vršit će Vodovod, što znači da taj kredit ne tereti proračun koji se tako može opteretiti za druge potrebe.
S druge strane, ako stvorimo mogućnosti da prečistač može prihvatiti veće količine otpadnih voda, možemo u dijelovima grada gdje to nedostaje izgraditi vodovodnu i kanalizacijsku mrežu. Koncesija je, pak, veoma škakljiva stvar i kod nas još neprovjerena, i jako je teško vršiti nadzor nad cijenama. Praktički koncesor dobiva monopol i može raditi što god želi.
HR: Dugogodišnji je problem zgrada Narodnog kazališta. Hoće li se to konačno riješiti?
Prije desetak godina nametnula se potreba da se priđe rekonstrukciji zgrade Narodnog kazališta. Tada je napravljena koncepcija rekonstrukcije koja je bila veoma ambiciozna. Ogroman objekt s puno interesantnih sadržaja projektiran je s namjerom da postane multikulturalni centar cijele sjeverne Bačke. Jedan takav projekt košta izuzetno puno i prema zakonima o građe-nju gradnji se može prići tek kad je financijska konstrukcija zatvorena, kad se točno znaju izvori sredstava, a dugo tih izvora nije bilo. Mi smo pokušali dio sredstava izdvojiti iz proračuna, tražili smo pomoć od Republike, Pokrajine i od dvije naše susjedne države, matičnih država za Mađare i za Hrvate. Ta pomoć je veoma skromno stizala ili uopće nije stizala. Politički uvjeti u Hrvatskoj nisu to ranije omogućavali, a i u Mađarskoj je došlo do dosta promjena, tako da za sada imamo samo obećanja. U tim uvjetima nikada nismo uspjeli zatvoriti financijsku konstrukciju, koja bi omogućila rušenje i izgradnju novog objekta.
HR: Nedavno je u Subotici potpisan aneks Protokola o suradnji između Općine, Republike i Pokrajine o sufinanciranju zgrade kazališta?
Prije dvije godine József Kasza je uspio uvjeriti ljude i u Pokrajini i u Republici da prihvate jednu obvezu sufinanciranja izgradnje zgrade kazališta i potpisan je tada protokol o suradnji prema kojemu 45 posto financira Republika, 45 posto Pokrajina i 10 posto Općina. Međutim, tada nije utvrđena niti dinamika, niti od čega 45 posto. Na osnovi tog protokola neka sredstva su izdvojena i ona su se nalazila na našem izdvojenom računu, ali su ona bila nedovoljna da se bilo što počne. Međutim, dobar gazda kao što su i Republika i Pokrajina pitao je – što je s novcem koji su dali kazalištu. Mi nismo mogli dati odgovor da smo nešto uradili, jer novac nije dovoljan ni za završetak glavnog projekta, niti za početak ozbiljnih radnji. Oni su rekli da dok se to ne uradi, neće biti novca i onda je jedna komisija sjela i definirala novo rješenje koje se ogleda u tome da ostajemo pri koncepciji da taj objekt bude kulturni centar ove regije u skromnijim gabaritima, i smanjenim brojem katova i površinom, a osnova te ideje je da se priđe faznoj gradnji.
Ove godine do svibnja se završava glavni projekt i u svibnju bi mogli započeti radovi. Prva faza je rušenje postojeće scene, izgradnja nove multifunkcionalne scene, rušenje starog gledališta i ponovna izgradnja, što bi se moglo uraditi u ovoj godini. Potrebno je bilo faznu gradnju učiniti službenom i to je urađeno, kad je prije nekoliko tjedana potpisan aneks protokola. Na taj način praktički smo odmrznuli sredstva koja su stajala na računu i dobili smo obećanje da će i jedna i druga razina vlasti u svom rebalansu proračuna za ovu godinu osigurati potrebna sredstva.
HR: Možemo dakle očekivati da će ove godine kazalište biti vraćeno gledateljima kad je u pitanju zgrada. Glede, pak, sadržaja planira li se pokraj postojećih – srpske i mađarske i hrvatska drama?
Dogovor je da ovaj objekt opslužuje sve tri drame, na sva tri jezika. Jer, prostorno će biti uvjeta da kazalište bude dom za sve tri drame. Hoće li se to ostvariti ovisi o našoj organiziranosti i, moram reći, i od organiziranosti hrvatske zajednice, koliko će se koristiti ti resursi i koliko će se biti agilna da se ostvare ta prava. Kad sam govorio o udjelu matičnih zemalja, možda u ovom segmentu ta pomoć može biti mnogo veća, jer Mađarska drama stoji dosta dobro, na čvrstim nogama, imamo dosta glumaca, redatelja, ona radi kontinuirano. Hrvatskoj drami ovdje treba malo pomoći, i tu bi matična zemlja mogla dati stručnu pomoć i ojačati tu dramu. U svakom slučaju mislim da će to biti višejezično kazalište.
HR: Kako funkcionira regionalna suradnja između Subotice i susjednih gradova?
Mislim da funkcionira dobro, ali ima puno neispitanih terena gdje možemo još mnogo više toga uraditi. Drago mi je da je započela suradnja s Osijekom i ona se veoma lijepo razvija. Sa Segedinom to još uvijek nije ono pravo, još uvijek je to više formalno i trebalo bi tu suradnju ispuniti novim sadržajima. Međutim, i Segedin ima problema, jer je ta regija najmanje razvijena u okviru Mađarske, i sad oni pokušavaju uhvatiti korak s Europom i malo manje vremena imaju za nas.
HR: Subotica je političko, društveno i kulturno središte kako za mađarsku, tako i za hrvatsku nacionalnu manjinu, uz značajnu prisutnost i drugih nacionalnih zajednica? Da li ta činjenica komplicira upravljanje gradom?
Drago mi je da sam gradonačelnik grada koji nema apsolutne većine u nacionalnom smislu. To znači malo teže balansiranje odnosa, ali je to i izazov. Subotica je tipičan vojvođanski grad koji prvenstveno gleda građanina bez obzira na njegovo podrijetlo, na njegov jezik i pokušava stvoriti uvjete za razvoj kulture i obrazovnog sustava za sve narode koji žive ovdje. Često sam isticao da su ovdašnji Mađari u povlaštenom položaju u odnosu na Hrvate. Mađari su mnogo ranije priznata nacionalna manjina i manjinsku infrastrukturu smo gradili iz dana u dan. Hrvati su, pak, postali manjina prije tri godine i tek je tada započela gradnja te manjinske infrastrukture koja je različita, nije ista kao većinskog naroda. Mislim da je važno što smo shvatili kako je naš opstanak ovdje moguć samo ako pomognemo sve narode, i zato grad treba podržati sve takve aktivnosti. Mi smo sudjelovali u rekonstrukciji kulturnih centara jednih, drugih i trećih, imamo dobru suradnju sa savezom ovdašnjih Nijemaca i Židova i sa svima ostalima. Istina, ne možemo pružiti maksimalne uvjete svima, ali multikulturalnost je tu prisutna. Istina je i da ona znači više posla i više izdataka, jer ako je grad jednonacionalan, izgradi se jedan kulturni centar i skinuli smo problem s dnevnog reda za općinu. Međutim, život i rad jedne višenacionalne zajednice skuplji je i za to nemaju sluha još uvijek ni u Republici ni u Pokrajini. Ako je na primjer skupštinski materijal moram prevoditi, to je trošak, a nigdje se ne priznaje, recimo, u republičkom proračunu za dvojezičnost i trojezičnost te općine treba dati nešto više i to su problemi, ali se nosimo s njima manje-više uspješno.
HR: Odobreno je po dva milijuna dinara za Omladinski kulturni centar i Bunjevački kulturni centar. O kakvim se projektima radi?
Prvobitno je za Omladinsku kulturni centar bilo predviđeno tri milijuna dinara, ali sam, kada se na Skupštini pojavio zahtjev za pomoć Bunjevačkom centru i kad je Skupština to prihvatila, morao predložiti neke izmjene u proračunu, jer da bi se nekome dalo, od nekoga se mora oduzeti. Mogu reći da ni meni nije bilo jasno o kakvom se projektu radi, jer je to došlo malo iznenada, a pošto Skupštinom ne rukovodim ja, mogao sam jedino ukazati na to da odluka Skupštine, koja govori o tome kako u proračunu treba naći dva milijuna dinara za Bunjevački kulturni centar, mora imati neku podlogu, i mora se definirati odakle se izdvajaju ta sredstva.
HR: A je li definirano za što idu ta sredstva?
Navodno za neku izgradnju, za rekonstrukciju postojećeg prostora, mi jasne planove nemamo. Međutim, ne treba se plašiti toga, jer novac iz proračuna može izaći samo na temelju konkretnog zahtjeva koji je potkrijepljen odlukom o provođenju javnog tendera, da vidimo točno za što se troši novac. Ako ne bude točno pripremljeno sve to i ako ne bude materijalizirano u pravom smislu, novac iz proračuna se neće prebaciti.
Glede, pak, Omladinskog kulturnog centra, on ima svog smisla ako bude stvarno opsluživao mlade ljude u ovom gradu i ako bude imao određene programe koji su pristupačni svim mladima.
Ideja koju su mi izložili jest da će biti multikulturalni programi, ali više je to pokušaj da se udomi neki Exit, da se napravi nešto na razini svih mladih u Subotici. Ali isto tako novac će ići onda kad budu jasno definirani programi. Nije mehanizam – mi dajemo novac pa vi nešto napravite od toga, već se prvo treba vidjeti što se želi napraviti, koliko to košta, kakav je financijski plan i ako je to nešto što svi želimo, onda ću dati potpis za prijenos sredstava, a prilično sam, kažu, štedljiv kad se radi o novcu. Ne želim zaposliti dvoje-troje ljudi zato što je netko dao političko obećanje, da će netko dobiti posao. Taj novac ne smije ići za to da netko dobije posao, već treba biti konkretan program koji treba u sebi sadržati elemente multikulturalnosti, ali ne onako kako to neki shvaćaju. Osobno, multikulturalnost ne shvaćam kao neki gemišt svega, već smatram da svatko treba njegovati svoje, a u tom svojem imamo zajedničke elemente pa to možemo spojiti. Ako to bude neki gemišt, to baš i ne prihvaćam.
HR: U Skupštini je postavljeno pitanje i što je s Regionalnim TV centrom o čijem osnivanju postoji skupštinska odluka?
Na žalost, to je jedna nemušta odluka koja se ne može realizirati. Mora se stvoriti jedna nova institucija, regionalna televizija, međutim problem je u tome što zakon predviđa privatizaciju medija s maksimalnim udjelom općine do 30 posto. Imao sam razgovor na tu temu i pokušavamo naći rješenje. Jedno od najboljih rješenja je da nacionalna vijeća preuzmu informiranje i radio i TV programe za nacionalne manjine, a razgovara se i o problemu Radio Subotice, recimo samog objekta kojeg vlasnik traži nazad.
HR: Hoće li se na Radio Subotici proširiti program na hrvatskom jeziku koji za sada traje samo dva sata dnevno, u prilično nepovoljnom terminu?
Pokušavamo stvoriti uvjete za daljnji razvoj, a postoji i ideja razdvajanja sve tri redakcije. U tom momentu, ako se redakcije razdvoje i osiguramo hrvatskom programu frekvenciju, a što ovisi o tome koliko smo sposobni i organizirani, može se proširiti i program na hrvatskom jeziku, kao što je to sada na srpskom i mađarskom. g
