Arhiv tekstova
Grad bogataša i sirotinje
Nova lokalna vlast u Općini Apatin »potrošila je« i više od svojih prvih sto dana. Što je ostvareno od predizbornih obećanja? Građanima se standard i dalje srozava, uz porast neuposlenosti, posljedice loše provedene privatizacije su sve teže, boljitka ni u nagovještajima.
Zahvaljujući privatizaciji Apatinske pivovare po starom zakonu, u džepove uposlenika ovoga poduzeća slila se hrpa novca, oni s duljim stažom dobili su po nekoliko stotina tisuća eura. Mediji su se natjecali u pisanju o bogatstvu jedinki i bogatom gradiću, tako da se u Srbiji stvorila lažna slika o Apatinu.
Istina, općinski proračun je dočekao svoje zlatno razdoblje, gradilo se na sve strane, no, sve je to bilo umivanje fasade, a suštinski problemi su gurani pod sag. O drugoj strani medalje, koja i nije toliko atraktivna, nije se pisalo. Poslijeprivatizacijska kriza tresla je ostala poduzeća, koja su ušla u postupak po novom zakonu. Agencija za privatizaciju je odradila svoj dio posla, novac je ušao u proračun Srbije, a o posljedicama nitko nije vodio računa. Neisplaćivanja zarada, otpuštanja radnika, otuđivanja dijelova poduzeća, neispunjavanja ugovornih obveza od strane novih vlasnika, pa čak i pojave kriminala, rezultirali su nezadovoljstvom uposlenika, štrajkovima, protestima,…
O ovim pojavama je pomalo pisano, oglašavala se i lokalna vlast, dajući oštećenima mlaku moralnu potporu. Nisu se oglašavali samo oni, koji su trebali prvi odreagirati. Šutjele su institucije sustava.
Dr. Živorad Smiljanić, predsjednik Općine Apatin, prokomentirao je ovo stanje: »Apatin danas, glede socijale, grad je velikih kontrasta. Radnici Pivovare su imali sreće što je privatizacija njihovog poduzeća odrađena po starom zakonu. Mislim da je današnji zakon u praksi legalizacija pljačke društvene imovine, pretakanje milijarda dinara u džepove privatnih tajkuna u našoj državi. Nigdje u svijetu firme se ne prodaju u bescijenje, a da pri tome radnici nisu zaštićeni, socijalni programi se ne poštuju, tako da sve veći broj obitelji tjeramo u zonu bijede. Posljedice su pogubne po Apatin, danas imamo registrirano 5.600 neuposlenika, a još nekoliko tisuća samo formalno radi, a u stvarnosti nema nikakovih primanja, niti im se uplaćuju propisani doprinosi«, kaže dr. Smiljanić za »Hrvatsku riječ«.
O stanju u poljoprivredi predsjednik Općine kaže: »Na žalost, u postupku je privatizacije apatinsko Jedinstvo, jedan od najjačih poljoprivrednih kombinata u Srbiji. Kako sam i zastupnik u Skupštini Srbije, lobiram da se ova privatizacija odgodi, kako bi se spriječilo propadanje jedne uzorne firme. Najupečatljiviji primjer loše privatizacije poljoprivrednih poduzeća u našoj općini je PPK Sonta, koja je dovedena do samih granica opstanka. Umjesto da, poput Slovenaca, društveno vlasništvo prevedemo u državno, osobito zemlju i šume, mi sve rasprodajemo po bagatelnoj cijeni. Znam da su se u prošlosti radnici Kombinata odricali dijela svojih plaća kako bi kupovali zemlju, a sad je sve prodano biznismenu za novac nepoznata podrijetla. U cijeloj aferi, o kojoj ste u nekoliko navrata pisali, postoji puno problematičnih radnji, no, nadležne institucije, poput tužiteljstva i krim-policije, inertne su i kao da čekaju jedni druge. Lokalna vlast nema ingerencije za rješavanje ovoga problema, možemo samo vršiti politički pritisak na spomenute institucije, no, to nikoga ne obvezuje. Na žalost, trpe jedino oni koji privređuju.«
O problemu Doma zdravlja, koji je u prosincu i siječnju uzburkao apatinsku javnost, dr. Smiljanić je rekao: »Suština je u tome da, po zakonu iz 2002. godine, lokalna samouprava preuzima nadležnosti nad domovima zdravlja. Problem je nastao zbog terminologije, a ne zbog kršenja zakona. Propustom stručne službe, općinska Skupština je donijela Odluku o osnivanju Doma zdravlja Apatin, a ne, kako je trebalo, o preuzimanju osnivačkih prava nad njim (vijećnici DSS-a i DS-a su upravo na to ukazivali, no voljom SPS, SRS i PSS većine usvojena je u predloženoj formi, op. aut.). Ovu odluku smo u skupštinskoj proceduri izmijenili, a u međuvremenu je iz Ministarstva zdravlja Srbije stiglo i razrješenje bivšega ravnatelja Doma zdravlja, tako da tu više ništa nije sporno. Legitimni su i UO i v. d. ravnatelja, koje je imenovala općinska Skupština« (za v. d. ravnatelja, Skupština je većinom glasova imenovala dr. Živorada Smiljanića, op. aut.).
Na opasku da je zamjetno popuštanje radne discipline djelatnika Doma zdravlja, osobito u seoskim zdravstvenim stanicama, gdje je evidentno enormno produljivanje kave-pauza i pauze za doručak, tako da se efektivno radno vrijeme svede na polovicu, dr. Smiljanić nam je rekao: »Disciplina prevashodno ovisi o ravnatelju. Moj prvi problem po preuzimanju Doma zdravlja jest uvođenje oštrije radne discipline. Moje kolege bi trebale znati da mi postojimo zbog pacijenata, a ne oni zbog nas. Veliki problem je i pomanjkanje liječnika opće prakse, bez kojih smo ostali zbog odobravanja tzv. volonterske specijalizacije, a teško je popuniti liječnička radna mjesta u selima, zbog nedostatka stanova, koji su svojedobno prodani u bescijenje« (op. aut. ovi stanovi su prodani u vrijeme vladavine Miloševićevog SPS režima).
Glede razvoja sportskih i kulturnih aktivnosti, dr. Smiljanić ne skriva optimizam: »Mlade moramo vratiti sportu i kulturi. Zbog toga smo predvidjeli trostruko veća proračunska izdvajanja za te namjene. Krenuli smo u izgradnju dvije sportske dvorane pri školama u Sonti i Prigrevici. Nadam se da ćemo ovakovim potezima odvojiti mlade od kafića i od suvremenih poroka. Kao liječnik, znam koliko je bitno animirati dijecu prije puberteta za bavljenje športom, te im oformiti zdrave navike prije no padnu u iskušenje okretanja cigaretama, alkoholu i drogama. Pokušat ćemo intenzivirati i rad KUD-ova. U Općini Apatin imamo nekoliko jako aktivnih KUD-ova nacionalnih manjina, a izuzetno mi je drago što te udruge i pokraj nacionalnih obilježja, nisu i nacionalno zatvorene. Najveći dobitak za Apatin je to, što su te udruge onaj prvi most u povezivanju svojih matičnih država s domicilnom. Ovakav njihov rad ću i osobno podržati, jer je pravo bogatstvo Općine Apatin upravo u našim različitostima. Nedavno sam u Sonti bio nazočan praizvedbi komada »Novi knez nije knez«. Oduševila me je fantastično očuvana izvornost dijalekta koji se u prošlosti govorio u Sonti, a sama radnja me je nasmijala do suza i dirnula do dna duše. Podsjetila me je na vrijeme druženja i međusobnog uvažavanja, bez obzira na nacionalnu, vjersku i socijalnu pripadnost. Na nama političarima je obveza podupiranja ovakovog rada, ovim udrugama moramo osigurati sredstva i što bolje uvjete za rad.«
Budućnost će nam pokazati jesu li riječi dr. Živorada Smiljanića najava boljitka za žitelje ove općine pune kontrasta, ili još jedna verbalna vratolomija iskusnog političara, koji u svakom momentu zna što pučanstvo želi čuti i koji se zna, po potrebi, prilagoditi svakoj situaciji i svakom vremenu. g
