Arhiv tekstova
Slavonski tekst hrvatske književnosti
Šokački Hrvati u Slavoniji kao da su jedva dočekali da prođe Uskrs, ili bolje rečeno da prođe Korizma. Već u srijedu 30. ožujka osječka je udruga »Šokačka grana« organizirala književnu večer pod nazivom »Šokački pisci«, o kojima su govorili dr. Helena Sablić-Tomić i dr. Goran Rem, profesori na Filozofskom fakultetu u Osijeku.
Moramo napomenuti da su spomenuti autori poznatog djela »Slavonski tekst hrvatske književnosti« kojega je tiskao Nakladni zavod Matice Hrvatske u Zagrebu 2003. godine. Ovaj ukoričeni tekst nezamjenjiv je u proučavanju šokačke (slavonske) hrvatske književnosti, a te su večeri 50-tak minuta držali pozornost stotinjak nazočnih na zavidnoj razini. Ali to nije sve. Po prvi puta nakon Korizme posjetiteljima su se predstavili, ženska pjevačka skupina »Šokice« i tamburaški sastav »Šokačka duša«, koji djeluju u okviru »Šokačke grane«.
ŽESTOKI START »ŠOKAČKE GRANE«: »Moram priznati da se ne moramo bojati za šokački identitet u Osijeku nakon ovako žestokog starta ‘Šokačke grane’«, rekla je Helena Sablić–Tomić. »Baš kao što se Osijek izborio za svoj urbani identitet, za nacionalni identitet također, sada se ova grupacija mora izboriti za šokački identitet, jer pitanje je dana kada ćemo postati članovima velike obitelji zvane Europa, i ako se ne izborimo za vlastiti identitet, nemojte se čuditi ako na nekoj narednoj književnoj večeri na ovom astalu umjesto šokačke šljivovače vidite rusku vodku ili škotski wisky, a umjesto kiflica sa salom i ovih divnih šokačkih slastica, muškacone ili mozart kugle ili već nekakav fast food.«
»Isto tako, u domaćim okvirima, naša djeca tek u II. i III. razredu osnovne škole idu u Orahovicu, ali već od IV. razreda oni idu od Trakošćana do Splita. Nemam ja ništa protiv niti jedne destinacije diljem Lijepe naše, ali mi smo ti koji moramo inzistirati da nam djeca idu stazama Ivana i Josipa Kozarca, Joze Ivakića, da vide opjevane pendžere Mare Švel-Gamiršek, i da u Tovarniku posjete kuću Antuna Gustava Matoša«, naglasila je Helena.
DIJALEKT ŽIVI U MELODIJI: »Vidite, sa šokačkom je pričom stvar jako osjetljiva, jer ona najviše stanuje u govoru, u jeziku, a jezik, ako se ne opiše onda se počne gubiti u kontaktu s drugim jezicima, pogotovo sličnim. Pogotovo šokački govor, koji je vrlo blizak standardnom hrvatskom jeziku, jer šokački je govor bio nekakva baza, jer je on dao jednu rječničku masu koja je možda čak dominantni dio standardnog hrvatskog jezika. Ta bliskost je za šokački govor opasnost i njega se mora bilježiti u akcenatskoj cjelini«, naglasio je Goran Rem. »Što hoću reći? Svi oni koji danas objavljuju na šokačkom, poeziju ili prozu, moraju voditi računa o tome da se i za 50 godina taj tekst može izvorno čitati, tako da on praktički mora nalikovati partiturama glazbenim, mora se sačuvati melodija. Šokački dijalekt ima nježni genetski kod, on najčešće i najljepše živi u melodiji, pa ako pogledate tekstove bećarca, svatovca, drumarca, oni su i grafički prikazani i kao put, kao drum, kao sokak šokački, dugačak pa vijugav.
Čuli ste što smjeramo, mi spremamo šokačku čitanku, na načelima kako smo to i ispričali, da se svi tekstovi šokačkih pisaca uvrste, da budu stručno uređeni i da ta knjiga dođe do ruku onih koji je žele, koji se Šokcima zovu i tako i osjećaju, da znaju gdje potražiti korijene, svoje izvore i svoja sjećanja.«
