Arhiv tekstova

Pripovijetke i crteži za najmlađe

U ediciji »Slikovnice« nedavno je objavljena druga knjiga pod naslovom »Pripovitke za laku noć« Balinta Vujkova. Knjiga je ilustrirana crtežima Cecilije Miler, a nakladnici su Hrvatska čitaonica i Hrvatsko akademsko društvo iz Subotice.
    Slikovnica »Pripovitke za laku noć« sadrži šesnaest narodnih pripovijedaka koje je zapisao Balint Vujkov, a u svim pripovijetkama glavni likovi su životinje. Izbor pripovijedaka za ovu slikovnicu namijenjenu najmlađim čitateljima napravio je urednik edicije Rajko Ljubič.
SPOJ TEKSTA I SLIKE: »Veliko je zadovoljstvo raditi kreativne stvari, a lako je raditi kada postoje kvalitetni predlošci i suradnici. Tako je bilo i s ovom slikovnicom. Ogromno bogatstvo narodnih pripovijedaka koje je sakupio Balint Vujkov mogu biti izvor inspiracije za dugi niz godina, a evo, spremnost izdavača ove slikovnice ohrabruje zbog saznanja da još postoje oni, kojima su interesi najmlađih uvijek važni. Početna razmišljanja o realizaciji slikovnice bila su upravljana s dvije misli: treba napraviti knjižicu što jeftinije i usmjeriti je sadržajno na najmlađu djecu. Znači jeftino, ali sadržajno bogato, i te suprotnosti su se pomirile angažiranjem kreativnih ljudi, prije svih Cecilije Miler, koja je spremno izašla u susret svim zahtjevima za crtežima, kao i Zlatka Romića, koji je pomogao oko profiliranja izbora pripovijedaka i lektoriranjem izvornog teksta«, kaže Rajko Ljubič, napominjući da je slikovnicu nastojao uraditi što šarenije u smislu vizualizacije stranica nalik dječjim crtežima.
    »Želio sam dati ohrabrenje budućim crtačima kako je moguće sve boje miješati, kako je moguće raditi razne šarene okvire i kako se na razne podloge mogu spojiti i tekst i slika na način da zajedno naprave jednu novu vizualnu senzaciju. Crteži Cecilije Miler savršeno se uklapaju u tu ideju. Naizgled dječji način crtanja, a opet majstorski jasne linije i jasno uklapanje crteža u sadržaj priče. Jedino mi žao što slikovnica nije deblja, ali razuvjeravaju me da djeca vole malene stvari u rukama«, kaže Rajko Ljubič, pitajući se da li bi mi danas uopće imali pojma o narodnom blagu koje je postojalo da Balint Vujkov nije s onakvom strašću obilazio sela i salaše i sakupljao narodne pripovijetke.
ENTUZIJAZMOM DO REALIZACIJE SLIKOVNICE: Ravnateljica Hrvatske čitaonice Katarina Čeliković ističe kako je cilj objavljivanja ove slikovnice čuvanje narodnog govora i bajki koje se polako zaboravljaju, ali i oživljavanje svijesti koliko je ova vrsta književnosti važna u najranijoj dječjoj dobi.
    »Poput prethodne slikovnice ‘Ždribac zlatne grive’, i ova je slikovnica tiskana zahvaljujući potpori Veleposlanstva Republike Hrvatske u Beogradu, ali se po prvi put svojom pomoći javlja i Udruga za potporu bačkih Hrvata u Zagrebu. Zahvaljujem na velikom razumijevanju i Franji Vujkovu koji nam je ustupio pravo na tisak. Kako smo uspjeli osigurati samo sredstva za tisak, rad na realizaciji slikovnice odvijao se zahvaljujući entuzijazmu i izvrsnoj suradnji Rajka Ljubiča, Cecilije Miler i Zlatka Romića. Radili su bez obećanja da će dobiti neki honorar, jednostavno su rekli da je njima stalo da ovo bude tiskano i da će biti u redu i tako. Zadovoljni su što su dobili svoje primjerke slikovnica, ali žalim što je sve ostalo na toj dimenziji entuzijazma i što im se ne možemo odužiti i nekim skromnim honorarom. Tu redovito dolazimo do starog pitanja profesionalnijeg bavljenja nakladništvom, ali čini se da će to pitanje još neko vrijeme čekati razrješenje«, kaže Katarina Čeliković i naglašava da slikovnica na jednostavan način odgovara i na pitanje standardizacije takozvanog ‘bunjevačkog jezika’.
BOGATE JEZIČNE VARIJANTE: »Evo kako to izgleda u ovoj nevelikoj knjižici od 48 stranica. Dvije pripovijetke počinju istom riječi, ali u dvije varijante: Jedared i Edared. Pripovijetke je Balint Vujkov očigledno zapisao u dva različita mjesta. Postavlja se pitanje koju će varijantu lingvisti, angažirani od strane takozvanog bunjevačkog naroda, proglasiti standardom, a koju će onda morati koristiti svi Bunjevci u javnom životu. Prisjećam se muka koje su prolazili jednom davno borci za jezik kada su u opticaju bile varijante od kajkavskog do ikavskog govora i koliko je to trajalo. Kako ćemo mi danas Tavankućanima reći da je službeno prihvatljiva varijanta iz somborskog kraja ili nekome u Đurđinu da trebaju govoriti kako govore na Bikovu? Ova će slikovnica upravo svojim bogatim jezičnim varijantama biti prava poslastica i sigurna sam da će se neki podsjetiti starih riječi, a neki će biti iznenađeni kakve su riječi naši stari koristili. Sretna sam što ćemo za koji dan moći predstaviti našoj školskoj djeci ovu slikovnicu i što će bogato književno djelo Balinta Vujkova i na ovaj način i dalje živjeti među onima za koje jedino vrijedi raditi, među djecom«, kaže Katarina Čeliković.
Z. Sarić