Arhiv tekstova
Lica puna radosti
Ernestinovo, slavonsko selo smješteno 15 kilometara od Osijeka na državnoj cesti prema Vinkovcima, nadaleko je poznato po Koloniji kipara naivaca koja se već 31 godinu održava u srcu sela, njegovu parku. Osnivač je kolonije kipar Petar Smajić koji je došavši iz škrte dalmatinske zagore u bogatu Slavoniju počeo rezbariti u drvetu. Drvo kao materijal inspiriralo je Smajića. Tu je stvorio svoja najznačajnija djela, antologijska djela hrvatske i svjetske naive.
Za svojega je života Petar Smajić u drvetu isklesao mnoge skulpture od kojih su najpoznatije »Obitelj«, »Baka s unucima«, »Glave«, »Dalmatinac«… Osim vrlo vrijednih umjetničkih djela, Smajić je za sobom ostavio naraštaj ernestinovačkih kipara koji su učili od samoga umjetnika. Najpoznatiji je Mato Tijardović, predsjednik Likovne udruge »Petar Smajić«, a uz njega iz Ernestinova su kipari Ivica Tolić i Nedjeljko Malenica. Od samih početaka ernestinovačke Kolonije postojala je duboka povezanost stanovnika ovoga lijepoga sela s dlijetom, čekićem i drvenim trupcima. Ni u najtežim godinama okupacije sela i progonstva stanovništva nije prekinuta ova tradicija. Tako su se Kolonije ratnih godina održavale u osječkim parkovima sa samo jednom željom da se što prije skulpture postave u ernestinovački park.
JEDINSTVENA GALERIJA: Od 1997. godine Kiparska se kolonija ponovno, svakoga ljeta, održava u ernestinovačkom parku pod pokroviteljstvom predsjednika Republike Hrvatske, Ministarstva kulture i Županije osječko-baranjske. Obnovljena je i galerija »Petar Smajić« u kojoj se čuvaju najvrjednija djela. Kako u park i galeriju više nije moguće smjestiti sve skulpture, gospodin Tijardović predložio je da se ispred svake kuće postavi jedna skulptura te se na taj način cijelo selo pretvori u galeriju, tako se selo pretvara u galeriju na otvorenome, jedinstvenu u cijelome svijetu. Djelovanje Kolonije tijekom više od trideset godina pronijelo je ime Ernestinova i djela njegovih kipara diljem Hrvatske, ali i svijeta. No naša priča ovdje ne završava, naprotiv tek smo na početku.
Od prošle je godine zalaganjem novoga ravnatelja OŠ Ernestinovo, profesora Damira Škrleca, pokrenuta Kolonija mladih Ernestinovo. U prostorijama škole su se tijekom proljetnog odmora okupili umjetnici i učenici željni kreativnog izražavanja i stvorili lijepa umjetnička djela. Savjetnica za nastavu na hrvatskom jeziku, učiteljica Dobrila Puljić, organizirala je posjet iz Subotice. Slamarsku je radionicu vodila nastavnica Jozefina Skenderović koja je u Ernestinovo doputovala s nekoliko svojih učenika, vrijednih slamara. Učenici su se družili sa svojim vršnjacima i obećali doći slijedeće godine.
POSJET ERNESTINOVU: Svi smo ove godine, potaknuti prošlogodišnjim lijepim iskustvima, s nestrpljenjem iščekivali poziv ernestinovačkog ravnatelja. Kada je on napokon stigao, prionuli smo poslu, trebalo je organizirati posjet. Za pomoć smo zamolili gospodina Davora Vidiša, generalnog konzula RH u Subotici, koji se rado odazvao našem pozivu. Načinili smo tri skupine. Voditeljica prve je gospođa Jozefa Skenderović, a s njom su išli učenici: Ivan Pelhe i Marina Čondra učenici OŠ »Ivan Milutinović« iz Male Bosne, Kristina Kulundžić, učenica OŠ »Ivan Milutinović« iz Subotice te Dijana Klinec, učenica OŠ«Matija Gubec« iz Tavankuta.
Voditeljica druge skupine je ravnateljica OŠ »Matija Gubec« iz Tavankuta koja je vodila učenike svoje škole: Anitu Kolar, Dijanu Remeš, Marka Križana i Tomislava Tumbasa, učenike koji su odabrali izborni predmet Hrvatski jezik s elementima nacionalne kulture i koji ga pohađaju od ove školske godine. Na satima hrvatskog jezika pokazali su veliku zainteresiranost pa sam, kao njihova nastavnica, odlučila omogućiti im odlazak u Ernestinovo. Treću je skupinu vodila gospođa Nela Skenderović, njeni su učenici iz OŠ«Vladimir Nazor« iz Đurđina: Martina i Josip Dulić i Jasmina Milodanović.
KREATIVNO IZRAŽAVANJE U RADIONICAMA: Učenici, voditeljice i gospodin Vidiš krenuli su u utorak, 29. ožujka iz Subotice. Nešto prije 9 sati stigli su u Ernestinovo, gdje su ih dočekali radoznali pogledi ernestinovačkih učenika koji su odlučili ugostiti djecu iz Subotice. Nakon upoznavanja stidljivo su krenuli u obilazak i odabir radionica u kojima će se sljedećih dana kreativno izražavati. Nakon svečanog otvorenja učenici su započeli s radom, a školom je zavladala tišina. Samo se ispred vrata radionice čuo nekakav zvuk. Ispred tamburaške radionice čuli su se zvuci tamburica, prima, kontri i drugih glazbala, dok su tupi udarci čekićem o dlijeto odavali da se tu stvaraju nove kiparske skulpture. Ponekad bi se začuo glas upozorenja voditelja radionice Mate Tijardovića, jer dlijeto je oštro i potrebno je stalno paziti da ne dođe do ozljede.
U keramičarskoj i raku radionici vrijedne su ruke i ručice mijesile podatnu masu i stvarala lica puna svijetlosti. Naime, voditelji radionica dogovorili su radni naslov svih radionica, a on je glasio »Lica puna svjetlosti«. Osim navedenih, bila je tu: novinarska, grafička, slikarska, folkloraška i batik radionica. Batik je vrlo zanimljiva tehnika, učenici su prvo na bijelom platnu, koje može biti od obične plahte, voskom crtali zamišljenu sliku, potom su bojama za tkaninu bojali sliku. Nakon sušenja platno su premazivali voskom, potom gužvali, pa uranjali u boju. Nakon ponovnog suše-nja na platno su stavljali novinski papir preko kojeg su glačalom skidali voštani sloj. Polaznice ove radionice zaključile su da će dobro razmisliti prije nego se odluče na udaju, jer glačati nije tako jednostavno! Oko 13 sati svi su sudionici otišli u mjesni dom na ručak. Nakon objeda nastavili smo s radionicama sve do 16 sati. Poslije napornog rada došlo je vrijeme za opuštanje, smijeh i zabavu. U zabavnom su se dijelu prvoga dana predstavili: Aleksandra Colnarić, glumica Dječjeg kazališta iz Osijeka, potom kadetski prvaci RH u latinoameričkim plesovima Vedran Čelić i Maja Bijelić i plesna skupina Stanke Džambić »Free dances«. Nakon prvog dana prepunog događanja djeca su sa svojim domaćinima pošla kućama, voditeljice u svoje sobe na druženje i upoznavanje s drugim voditeljima i umjetnicima, koje je potrajalo dugo u noć, a ja, njihova domaćica, pošla sam svojoj kući.
DRUŽENJE UZ RAD I ZABAVU: Drugoga smo se dana našli u isto vrijeme na istomu mjestu. Prema licima naše dječice mogle smo zaključiti kako su se snašla kod svojih domaćina. Neki su bili presretni, stalno u društvu novih prijatelja, dok drugi nisu pokazivali takvu radost i ushit na spomen njihovih domaćina. Rad u radionicama sličio je onomu prvoga dana, samo su svi bili malo slobodniji, glasniji, tako da se dalo prepoznati da se nalazimo u školi, među učenicima. Po završetku radionica u goste nam je došao omiljeni osječki radijski voditelj Ivica Lučić-Jutromlat koji je svojim glumačkim sposobnosti natjerao suze na naše oči, a od smijeha nas je bolio trbuh. Nakon oporavka od terapije smijehom pogledali smo zanimljivu predstavu »Kome zvono zvoni« u izvedbi SŠ » Izidor Kršnjavi« iz Našica. Nakon programa učenici su otišli zabavljati se u parku i mjesnoj slastičarnici, a voditelji radionica i gosti su s domaćinom prof. Damirom Škrlecom krenuli na večeru u osječki restoran »Javor«, smješten na obali Drave.
Trećega dana svi su se već dobro upoznali, a nama se činilo da se učenici oduvijek poznaju, jer osim domaćina i nas iz Subotice, bilo je tu učenika iz susjednog Laslova, te iz osječkih osnovnih škola. Danas su se već mogla pogledati gotova umjetnička djela, radionice su često posjećivali novinari s HTV-a, STV-a i Nove TV. Naša najveća medijska zvijezda bio je Ivan Pelhe koji je bio prikazan u nekoliko emisija, od kojih je svakako najgledaniji Dnevnik. Ivan se, kao i lani, odlučio za kiparsku radionicu. O tome koliko je bio uspješan prosudite sami na fotografijama. Nakon radionica uslijedio je zabavni program u kojem je izvedena borilačko-plesna vještina »Capoera« porijeklom iz Brazila. Svi smo uživali u ovom neobičnom spoju plesa i borbe. Učenici su počeli zapitkivati kada se kreće kući i može li se, ikako, polazak odgoditi s petka na subotu.
ZAVRŠNA IZLOŽBA: Posljednjega dana svi su od ranog jutra bili užurbani, jer trebalo je dovršiti radove i pripremiti ih za završnu izložbu, članovi slikarske radionice šarenim su platnima ukrasili panoe i zidove hola, polaznici slamarske radionice svoje su radove postavili na panoe i stolove, prekrasna platna ukrašena tehnikom batika stavljena su na prozore hola. Iz školskog je atrija do nas dopirao nekakav neobičan miris pa smo svi vođeni osjetilom njuha požurili pogledati što se tamo događa. Nemalo smo se iznenadili kada smo ugledali kako gori vatra, iznad koje je kotlić, a u njemu nešto ključa. Vrijedne i spretne ruke polaznika raku radionice vadile su svoje skulpture. Svi smo im čestitali. Odjednom smo pred školom ugledali poznata lica. Svojim su nas dolaskom obradovali gosti iz Subotice i to: Lazo Vojnić Hajduk, predsjednik Izvršnog odbora HNV-a, Marija Mandić, šefica ureda HNV-a, ravnatelj OŠ« Ivan Milutinović« Ivica Stipić sa suprugom Zdenkom i kćerkom Ivanom, Zvonimir Perušić, direktor i odgovorni urednik »Hrvatske riječi«. Njihov je dolazak organizirala učiteljica Dobrila Puljić. Kako jedno iznenađenje nikad ne dolazi samo, svojim su nas dolaskom još više iznenadili vlč. Andrija Anišić, župnik Crkve sv. Roka, vlč. Franjo Ivanković, župnik crkve Srca Isusova iz Tavankuta i Željka Zelić, novinarka »Zvonika« koji su krenuli u Zagreb i odlučili posjetiti nas.
No to još nije sve, još prvoga dana našega boravka u Ernestinovu obavijestila sam E-mailom redakciju emisije »Korijeni« da se nalazimo na Koloniji mladih i da bi nam bilo drago da nas posjete i naprave reportažu o nama. Negdje oko podneva stigla je ekipa te emisije i s nama napravila intervju o našem gostovanju u Ernestinovu i nastavi njegovanja hrvatskog jezika u Vojvodini. Djeca su bila vidno uzbuđena, neke je malo uhvatila trema, a neki su svoj prvi intervju u životu odradili vrlo profesionalno i to na hrvatskom jeziku. Oko 15 sati došlo je vrijeme rastanka, djeca su razmijenila adrese, brojeve telefona, mail adrese i obećala da će se uskoro vidjeti. Da je naša ekskurzija bila više nego uspješna shvatila sam kad mi je, još za vrijeme radionica, nastavnica Jozefina rekla: »Znaš Miranda, naša su dica ovdi progovorila hrvatski«. g
