Arhiv tekstova
Tematski blok o stvaralaštvu Petka Vojnića Purčara
Časopis za književnost, umjetnost i znanost »Klasje naših ravni« u broju 5.-6. za 2004. godinu, nakon prošlog dvobroja koji je sadržavao i tematski blok o piscu Matiji Poljakoviću (1909. -1973.), donosi i ovoga puta tematski blok o književniku Petku Vojniću Purčaru, što je zasigurno pokazatelj kvalitete prakse uredništva ovog časopisa, jer se osim aktualne književne proizvodnje, pažnja obraća kroz obimnije tematske blokove onim stvaraocima koji su nezaobilazni u kontinuitetu visokog standarda književnog stvaralaštva podunavskih Hrvata, bilo da je njihov opus završen ili je još u tijeku.
Novi dvobroj »Klasa« donosi još i ulomke iz romana Matije Poljakovića »Zapisi jednog luđaka« i Stanislava Prepreka »Nepoznatim, tamnim putovima«, prozu Milivoja Prćića »Breuegelova metafora« i Mladena Šimića »Italija mi je dugovala četiri koke i pijevca«, prikaze Milovana Mikovića i Božidara Petrača uz objavljenu knjigu »Izabrane pjesme« Ante Sekulića, a Đuro Rajković piše o Franji Štefanoviću uz 80. obljetnicu njegove smrti. »Klasje« donosi i tekstove Đure Vidmarovića i Nace Zelića o Antunu Karagiću, dok Jasna Ivančić piše o predstavljanju Leksikona podunavskih Hrvata – Bunjevaca i Šokaca u Zagrebu. Interesantan je i prilog teksta izvješća vojne službe sigurnosti o Bunjevcima koje je napisano 1934. godine, a novi svezak »Klasja« donosi i deveti nastavak rada Matije Evetovića »Kulturna povijest bunjevačkih i šokačkih Hrvata« i na koncu, tekst Olge Šram o slikarici Katarini Tonković Marijanski.
PRIPOVJEDAČKI SUVERENA I URNEBESNA AKCIJA: Tematski blok o književniku Petku Vojniću Purčaru (Subotica, 1939.), započinje tekstom Gorana Rema »Čista, pripovjedački suverena i urnebesna akcija«. Rem na početka teksta konstatira da je knjiga »Svetovi i svatovi« s kojom Purčar 1967. godine ulazi u književnost, prozna humoreska s osjetljivim i ozbiljnim osluškivanjem apsurda, a takav senzibilitet Purčar nije nikada napustio, a pojačavao je i bogatio svjetove koje je podvlačio u fikciju, igru ili međuigru. »Purčar je autor koji vrlo rado, a to će u najboljoj maniri pokazati i roman Crvenokošci, nabacuje parabole koje međutim zabijaju vrlo realističke pogotke. Tricom bi se dalo nazvati postupak njegova narativnog zaokupljanja u tome romanu. Naime, parabola u svojemu letu zahvaća i metaforu kao i laku fantastizaciju, pa sve tri zajedno ulijeću i u jedan, filmski poznatiji, žanrovski naljepak koji bi se ponajbolje prepoznao kao urnebesna akcija«, piše Goran Rem među ostalim o Purčarevoj prozi.
Slijede poglavlja iz Purčarovih romana »Ljubavi Blanke Kolak« i »Crvenokošci«, priča »Miholjsko ljeto«, a u nastavku ovoga bloka Lazar Merković piše o svom prvom susretu s Petkom Vojnićom Purčarom, kada mu je davne 1958. godine, Purčar donio pripovijetku u uredništvo »Rukoveti«, književnog časopisa koji je Merković tada uređivao. Tako je, u svesci 11-12 za 1958., časopis »Rukovet« tiskao prvu Petkovu pripovijest.
POTVRĐENA DAROVITOST: Milovan Miković u tekstu »O knjigama i drugim djelima (i činima) svestranog umjetnika Petka Vojnića Purčara« piše da se knjigama »Svetovi i svatovi« i »Odlazak Pauline Plavšić« (1969.), Purčar predstavio čitateljima i književnoj kritici kao spisatelj velike darovitosti, kakvog do tada nije bilo među Hrvatima u Podunavlju. »Ovo će se potvrditi već sa sljedećom knjigom P. Vojnića Purčara, romanom Dom sve dalji, tijekom 1977. i 1978., tiskanom u tri izdanja za koji dobiva književnu nagradu NIN-a. Isprekidanost naracije u ovom djelu je svrhovita, ima za cilj razbijanje ustaljenog poimanja vremenskog tijeka, jednoznačno podijeljenog na prošlo, sadašnje i buduće vrijeme. Pisac uvodi točku gledišta pojedinih junaka i mada se koristi perspektivom naratorom ona nije dominantna, narator je objedinjujući, ali ne i sveznajući promatrač. Ovaj književni postupak omogućio je piscu izoštravanje problema postojanja kontinuiteta u zajednici koju promatra i nasilno kidanje njezine postojanosti i neprekidnosti pod uplivom izvanjskog, bez uvođenja profanih, banalnih natruha iz svakodnevice. Otuda se doima kako su junaci ovog romana, gdjekad povezani samo naporom čitatelja, te bez ikakvih ograničenja prolaze kroz povijesna razdoblja, omogućujući mu suptilna zapažanja dok razgleda rodoslovlje na stablu obitelji Piukovich, mimo čvrsto i formalno ustanovljene kronologije«, piše Milovan Miković u svome tekstu u kojemu daje osvrt i na ostala djela Purčara.
O djelu Petka Vojnića Purčara u »Klasju« pišu još i Ksenija Katanić, Zvonko Sarić i Zoran M. Mandić, a u tematskom bloku objavljena je i selektivna bibliografija ovoga pisca koju je uradila Gordana Đilas.
Z.Sarić
