Panonski mornar ponovno zaplovio vojvođanskih morem
Prošlog četvrtka, 31. ožujka, popularni vojvođanski kantautor Đorđe Balašević obradovao je nekoliko tisuća ljudi nastupom u subotičkoj Dvorani sportova. A bilo je i razloga. Prošlo je čak pet godina od kada je Đole posljednji puta posjetio Suboticu.
Ovaj koncert održan je u okviru velike vojvođanske turneje pod nazivom »Od Opova do Bođana«. Slogan »Ostaje nam to što se volimo«, ujedno i naslov jedne njegove starije pjesme, Balaševićev je odgovor na prošlogodišnje incidente u Vojvodini. Ovo je turneja dobre volje, koju su podržali UNICEF, predsjednik Srbije Boris Tadić (koji je također bio nazočan) i Izvršno vijeće Vojvodine. Pokrovitelj koncerta bila je Općina Subotica.
NOVE I STARE PJESME: I ovaj nastup pratili su svi sastavni dijelovi Balaševićeve prepoznatljivosti. U starom oprobanom spoju – malo pjesme, malo priče, njegov status odličnog animatora nije ni ovoga puta zakazao. Nastup je pokraj promocije pjesama s posljednjeg albuma (»Rani mraz«, Hi-Fi Centar, 2004.) sadržao i duži niz nezaobilaznih klasika. Balašević je koncert započeo naglašavajući kako nema malih mjesta, već samo malih ili velikih koncerata, a zatim već uvodnom pjesmom-pričom o Vasi Ladačkom dokazao svoju glazbenu veličinu. Prostor između pjesama iskoristio je za pričice, šarmantne i duhovite, u kojima se dotaknuo aktualnih političkih tema, ali i iznio osobne stavove o pojedinim stvarima koje nas svakodnevno okružuju. Ispričao je i storiju o nerealiziranoj suradnji sa Zvonkom Bogdanom kome je, kako kaže, ponuđena pjesma bila »prebrza«, o sudbini njegovog filmskog projekta, o svojim djedovima…
OSVJEŽENI ANSAMBL: Prateći sastav činila je petočlana osnovica (bubnjevi, bas, gitara, klavir, saksofon/klarinet) koju su povremeno dopunjavali gosti na violini i harmonici. Cimbalo je izostalo, jer, kako kažu, teško ga je ozvučiti u ovoj dvorani čudnog oblika. Svježinu nastupu donio je gitarski tandem Alvirović – Pera i brzoprsti Kina. Ovi nekadašnji članovi skupine »Garavi sokak« koji sada predvode »Apsolutno romantično« gostovali su i na Balaševićevim albumima. Njihov doprinos najkrupnija je promjena Balaševićevog koncertnog zvuka, kojim se na sceni stvara ambijent pravog vojvođanskog, kavanskog muziciranja, što je publika, sudeći po reakcijama, odlično prihvatila. Smjenu emocija je diktirao ritam pjesama. Od balada do poskočica. Poznato je kako je Balašević jedan od rijetkih koji na istom koncertu može i nasmijati i rastužiti svoj auditorij. Službeni dio koncerta okončao je pjesmama »Ne lomite mi bagrenje« i »Taj ringišpil u mojoj glavi«. Izlaskom pjevača na bis publika je osjetila moment da zatraži svoje favorite, što je i učinila, ali sasvim je bila jasna i opravdana Đoletova nemogućnost da svima iziđe u susret.
Više od tri i pol sata, koliko je trajao koncert, pravo je fizičko iskustvo (u bukvalnom smislu), stoga bi i to mogao biti razlog da Balašević češće nastupa, a ne da ovako, »odjedared« preforsira vjerne štovatelje njegovog rada. Sve u svemu, kako i sam Balašević kaže, zajedničkim snagama s publikom napravljen je dobar provod od jednog četvrtka…
D. B. P.