Arhiv tekstova

Život ide dalje

Velikan hrvatske, ali i svjetske jazz scene, Boško Petrović  rođen je prije sedam desetljeća u Bjelovaru i od najranijeg djetinjstva započeo je svoje druženje s glazbom koja će obilježiti cijeli njegov daljnji život. Počevši s violinom, pa s bubnjevima i na koncu prelaskom na svoj »glavni instrument« – vibrafon, uspio je ostvariti impresivnu glazbeničku karijeru i svih proteklih godina svirati i snimati s velikanima svjetske jazz scene. Davne 1959. utemeljio je Zagreb Jazz Quartet koji je tijekom svog djelovanja zabilježio impresivnu međunarodnu reputaciju i nastupe diljem Europe, a 1970. godine Petrović formira B. P. Convention sa skupinom mladih i talentiranih izvođača s kojima je muzicirao i nastupao gotovo po cijelom jazz svijetu, stigavši čak i do Japana, SAD i Indije. I dalje svira u svom B. P. klubu, koji se nalazi u strogom centru Zagreba i priprema nove materijale, a u kojemu smo vodili jedan kraći razgovor na radost svih ljubitelja jazz-glazbe.
4Kada je i kako započela Vaša bogata glazbena karijera jazz izvođača?
Još davne 1950. godine sa svojih petnaest godina sam kao violinist napravio svoj prvi, recimo, jazz-band u Škofjoj Loki u Sloveniji, gdje smo tada živjeli, i dolaskom u Zagreb 1959. godine sam osnovao prvo Boško Petrović Jazz Quartet, koji je prerastao u Zagrebački Jazz Quartet, s kojim sam obišao dobar dio svijeta i snimio svoje prve ploče, i koji predstavlja dobar dio moje cijele jazz-karijere.
4Što se događalo poslije raspada Zagreb Jazz Quarteta?
Kako su članovi »Quarteta« krenuli dalje svojim životnim putem, u želji za nastavkom rada osnovao sam jednu novu grupu koja se zvala B. P. Convention, a kako znamo da konvencija znači dogovor, u njoj se našlo puno mladih glazbenika koji su došli čak i iz rock’ n ‘ rolla poput: Marija Mavrina, Ratka Divjaka, Vedrana Božića, Popa Asanovića i malo pomalo došlo je, potom, na vraćanje i na stare kolege i suradnike Miljenka Prohasku ili pak Krešimira Remetu. Potom dolazi dio moje karijere u kojoj sam radio tri godine duo s pijanistom Nevenom Frančićem, a potom sam u svom klubu ustanovio »Boško Petrović B. P. Club All stars«, dok posljednjih 6-7 godina sviram u »Boško Petrović triju« koji uz mene čine slovenski gitarist Primož Grašić, a na bas gitari Mario Mavrin.
4Na kojim ste sve instrumentima svirali tijekom proteklih jazz desetljeća?
Počeo sam s violinom koju sam uz harmoniku učio, potom sam malo sviruckao klavir i bubnjeve, ali je zapravo vibrafon jedini instrument koji sam profesionalno svirao.
4Opće je poznato da ste tijekom svoje impresivne glazbene karijere svirali s brojnim velikanima jazz-glazbe. Da li biste mogli izdvojiti nekog od njih?
Koga god da kažem, izostaviti ću pedeset drugih. Pa ipak neka to budu – John Lewis, Clark Terry, Johnny Griffin koji su samo neki od mnoštva mojih kolega glazbenika s kojima sam svirao i snimao.
4Kao doajen hrvatskog i svjetskog jazza kako ocjenjujete aktualnu domaću scenu?
Mislim da ima dosta mladih i talentiranih glazbenika koji, što mi je naročito drago, traže svoje putove, svoj stil i kontinuirano napreduju i ja im želim sve najbolje u razvijanju njihovih karijera.
4Možete li se sjetiti ili izdvojiti nekoga s vojvođanskih jazz prostora?
Davnih dana sam radio s novosadskim Big Bandom, zatim tu je bio pijanist Lorbek i, nažalost, to bi bilo sve od mojih glazbenih kontakata s vojvođanskim jazzom.
4Za svoj glazbeni doprinos nagrađeni ste i Porinom za životno djelo.
Dobio sam Porin za životno djelo, ali još i desetak drugih, raznovrsnih Porina u drugim konkurencijama poput izvođenja, produkcije.
4Koji su planovi vaše jazz budućnosti?
Život ide dalje, svirat će se i dalje. S mojim triom pripremamo jedan novi CD, na kojemu je pratnja jednog »kvazi« simfonijskog orkestra, koja je digitalno snimljena u Parizu i na koju ćemo mi dodati naše dionice, a cijeli projekt bi trebao izaći negdje početkom jeseni. U međuvremenu planiramo dosta putovanja i nastupa po Italiji, Austriji, Sloveniji, Danskoj, Engleskoj, Irskoj i mogu reći da radim gotovo isto kao i prije trideset godina, kada sam imao »prekrasnih četrdeset godina«.                       g