Aleksandrijski kalež u Mimarinoj zbirci
1. travnja 1924. godine Sava je kod Srijemske Mitrovice dosegla najvišu razinu. Postojala je opasnost da se izlije pa su vlasti organizirale potrebne mjere zaštite od poplava.
1. travnja 1924. godine rođen je Miodrag Petrović Čkalja, srpski glumac.
3. travnja 1865. godine u Brucku na Muri rođen je Menci Clement Crnčić, hrvatski slikar i grafičar.
5. travnja 1871. godine rođen je u Karlovcu Mirko Seljan, hrvatski istraživač, koji je s bratom Stjepanom, koji je rođen 19. kolovoza 1875. godine, istraživao Afriku i Južnu Ameriku.
6. travnja 1667. godine Dubrovnik je pogodio katastrofalan potres. Približno 5.000 Dubrovčana poginulo je u ruševinama grada, a jedan od najljepših i najskladnijih mediteranskih gradova u nekoliko je minuta nestao u ruševinama. Ono što nije srušio potres, uništio je požar koji je danima pustošio grad. Romanička katedrala i niz gotičkih i renesansnih palača, crkava i samostana pretvorene su u ruševine. Stradalo je i dubrovačko brodovlje u luci. U teškim se okolnostima istaknuo Nikola Bunić, diplomat, pjesnik i pisac. Organizirao je gašenje požara, izvlačenje i liječenje ranjenika, spriječio je pljačku i u prvim tjednima nakon potresa organizirao javne kuhinje i zbrinjavanje unesrećenih.
6. travnja 1941. godine bombardiranjem Beograda i još nekih većih gradova počeo je napad Njemačke na monarhističku Jugoslaviju, koja je kapitulirala već 17. travnja iste godine. Teritorij Jugoslavije podijeljen je između Njemačke, Italije, Mađarske i Bugarske, a stvoreno je nekoliko marionetskih državnih tvorevina, koje su svršetkom rata prestale postojati.
6. travnja 1941. godine izašao je prvi broj Hrvatskoga tjednika, glasila nad kojim cenzura nije imala ovlasti. Urednik Igor Zidić u prologu pozivao je na nacionalnu pomirbu. U tridesetak brojeva koji su izišli njegova naklada rasla je iz broja u broj i taj uspjeh bio je bez presedana u hrvatskom novinstvu.
7. travnja 1975. godine umro je Krsto Hegedušić, hrvatski slikar. Rođen je 26. studenoga 1901. godine u Petrinji. Golem značaj za njegov rad ima boravak u Parizu gdje studira slike Petera Breughela, čiju će figurativnost nasljedovati. Slika temperom na staklu, a 1929. godine sa slikarima Tabakovićem i Postružnikom i pariškim đakom Leom Junekom, osniva skupinu Zemlja. U to doba počinje intenzivan suradnja s Miroslavom Krležom. Režim NDH nije bio sklon ljevičarima pa se Hegedušić sklanja, uz pomoć Stepinca, sklanja u krilo Crkve gdje radi skice za fresku Golgota u Mariji Bistrici. Poslije rata Hegedušić je profesor Akademije likovnih umjetnosti, a 1950. dobiva naslov majstora slikara i postaje voditelj majstorske radionice. Slikao je puno, većinom goroteskne likove i prizore strave, koje je odlično prezentirao i na zidovima spomen-doma na Tjentištu.
7. travnja 1907. godine u Svetom Vidu na Krku rođen je Kazimir Ostrogović, hrvatski arhitekt. Spojio je tradicionalno i suvremeno, klasično i moderno, antikno i futurističko – eksperimentirao je i sa materijalima spajajući beton, željezo, razne plastične mase sa kamenom, drvetom i opekom. Izgradio je Zagrebačku gradsku vijećnicu, Institut Ruđer Bošković, banku u Paromlinskoj, vilu Zagorje u Zagrebu – danas Predsjedničke dvore. Umro je u Zagrebu 15. lipnja 1965. godine.
7. travnja 1898. u Korušici, selu u Dalmatinskoj zagori, rođen je Ante Topić Mimara, hrvatski kolekcionar i donator. Nakon Prvoga svjetskog rata počinje sa sakupljanjem umjetnina i starina, ali i studiranjem umjetnosti te specijalizaciji u restauraciji. U Rimu kupuje aleksandrijski stakleni kalež s prikazom dobrog pastira. Kalež je i danas u Mimarinoj zbirci. Drugi svjetski rat proveo je u Parizu i Berlinu nastojeći skloniti zbirku umjetnina od nacističkih pohlepnika, a u isto vrijeme nabavlja djela neprocjenjive vrijednosti. Nakon rata seli se u Salzburgu u Austriji, no većinu vremena boravi u Zagrebu. Približno 3.700 umjetnina poklonio je hrvatskome narodu. Zbirka je pohranjena u zgradi bivše Gimnazije na zagrebačkom Rooseveltovu trgu, današnjem muzeju Ante Topića Mimare. Umro je 30. siječnja 1989. godine.