Arhiv tekstova
Trebalo je pozvati Papu u Srbiju
»Reći ću opet ono što sam već kazao povodom trećeg Papina posjeta Hrvatskoj, a to je kako sam uvjeren da bi, s obzirom na naše probleme i nevolje na Kosovu i Metohiji, bilo veoma korisno da je Srbija pozvala Papu da dođe i tom prilikom ode na Kosovo kako bi se osobno uvjerio s kakvim teškoćama se tamo bori srpski narod i Srpska crkva«, izjavio je za »Politiku« Njegovo visokopreosveštenstvo mitropolit zagrebačko-ljubljanski i cijele Italije Jovan (Pavlović), šef specijalnog izaslanstva SPC koje je, po blagoslovu patrijarha Pavla, bilo nazočno na sprovodu Ivana Pavla Drugog u vatikanskoj bazilici Svetog Petra. Izražavajući uvjerenje kako bi »Papa Vojtyla bio snažan i vjerodostojan tumač i svjedok agresije koja je izvršena na srpski narod i Srpsku crkvu i da bi to imalo snažnog odjeka u političkim krugovima međunarodne zajednice«, mitropolit dodaje:
»Mislim da smo, nepravedno i uskogrudno opterećeni nekim neshvatljivim razlozima protivljenja Zapadu i Katoličkoj crkvi, propustili to uraditi, previđajući kako između pravoslavnih i katolika ima najmanje otvorenih dogmatskih pitanja o kojima bismo trebali voditi dijalog. Dogmatski, a to svjedoči i komisija za dijalog između katolika i pravoslavnih, mi smo najbliži jedni drugima. Na žalost, usprkos svemu nismo iskoristili šansu koja bi bila veliki plus i doprinos obrani naših interesa na Kosovu i Metohiji«, kaže mitropolit zagrebačko-ljubljanski, uvjeren da »sva ova izaslanstva koja dolaze i koja se doživljavaju kao pomoć u obrani naših interesa pred međunarodnom zajednicom, nemaju mnogo odjeka u svijetu i ne mogu se nikako mjeriti s utjecajem koji je Papa Vojtyla imao u svijetu«.
ČEGA SMO SE UPLAŠILI: »Smatram da je to bio veliki propust. Čega smo se bojali? Jesmo mi Srbi, pravoslavci, toliko slabi da bi jedan Papin posjet mogao uzdrmati našu pravoslavnu vjeru, našu Crkvu i stavove srpskoga naroda u smislu državnosti, kulture, vjerskog opredjeljenja? Zar smo se bojali otvoriti vrata rimskom Papi da posjeti katolike u Srbiji, da ga pri tom ugostimo i otvorimo dijalog s njim jer je evidentno da je njegova riječ veoma utjecajna u međunarodnoj politici«, nedvosmislen je mitropolit zagrebačko-ljubljanski. Žaleći što neki mladi ljudi, koji svoje stavove predstavljaju kao izraz vjere, ne uvažavaju čak ni evanđeljske riječi apostola Pavla koji nas podsjeća da se »s radosnima radujemo, a sa žalosnima budemo žalosni«, vladika ne skriva zabrinutost što je »jedna grupa mladića, koja se okuplja na internetu oko svetog Nauma, neprimjereno i neprihvatljivo komentirala smrt Pape Ivana Pavla Drugog«. »Tako vulgarno ponašanje je velika sramota i još veća šteta za srpski narod i za Srpsku crkvu«, opominje mitropolit zagrebačko-ljubljanski, ne skrivajući svoju ogorčenost zbog takve neodgojenosti kojoj se pridaje aureola brige za očuvanje pradjedovske vjere.
Nazivajući Ivana Pavla Drugog »ekskluzivnim Papom koji je označio potpuno novu epohu u Katoličkoj crkvi i tako zaslužio epitet Velikog Pape«, član srpskog crkvenog izaslanstva na njegovu pokopu, mitropolit Jovan kaže kako se »Papa Vojtyla uspio nametnuti čitavome svijetu svojom borbom za mir, zatalasavši milijunske mase ljudi na svojim putovanjima na kojima se zalagao protiv ratova, jer donose patnje i štetu svim narodima«.
UVAŽAVANJE PATRIJARHA PAVLA: »Bio je pobornik mira i međusobne suradnje u svijetu, a posebnu pažnju je posvećivao mladima, podsjećajući da su oni budućnost svijeta. Bez obzira na naše konfesionalne razlike, ne može mu se osporiti ni da je vrlo uspješno sazivao međureligijske konferencije. Jedan od takvih susreta bila je i proslava dva mileniju kršćanstva u Rimu, u katedrali Svetog apostola Pavla izvan rimskih zidina, gdje sam bio nazočan kao specijalni izaslanik Njegove Svetosti patrijarha srpskog Pavla. Tamo su bili delegati svih kršćanskih crkava i svih pravoslavnih crkava. Imao sam čast papi Ivanu Pavlu Drugom tada predati dar u ime Srpske pravoslavne crkve kao znak zahvalnosti za određenu pažnju koju je pokazivao posebno prema našem patrijarhu Pavlu. Imao je običaj često reći da se za patrijarha Pavla posebno moli svako jutro, cijeneći njegovu pobožnost i asketizam. Zbog Papinog uvažavanja patrijarha Pavla naše crkveno izaslanstvo dobilo je posebno mjesto u međucrkvenim odnosima i obilježavanju dvije tisuće godina kršćanstva«, podsjeća mitropolit, tvrdeći kako je Papa Slaven bio karizmatska ličnost s dovoljno snage i hrabrosti da svima uputi određene poruke, uspijevajući za tu svoju misiju pridobiti široke mase ljudi svuda u svijetu«.
Znao je osjetiti političku situaciju u svijetu mudrošću dobrog političara, što je i razumljivo, jer on je ne samo poglavar više od milijarde vjernika katolika, nego i šef države Svete Stolice. Ta brojnost katolika u svijetu za nas, pravoslavne, je i velika obveza da respektiramo Rimokatoličku crkvu, bez obzira na naše dogmatske razlike. Mi možemo kao pravoslavni naglašavati i da se borimo za istrajnost i dosljednost u sljedovanju svetootačke tradicije apostolske crkve, ali ne možemo zatvarati oči pred realnošću života u kome poglavar Rimokatoličke crkve ima misiju koja je u svijetu od velikog političkog utjecaja«, smatra mitropolit Jovan..
Na pitanje hoće li biti lako naći dostojnog mu nasljednika na papinskom tronu, mitropolit Jovan kaže kako ne sumnja »da će Kardinalski zbor znati izabrati papu koji će biti dorastao da rukovodi Crkvom i u vremenu koje dolazi«.
Mirjana Kuburović
Tekst je objavljen u »Politici« 10. travnja
