Arhiv tekstova
Zagonetan život salašara
Malo je poznat, čak nikima i zagonetan, salaš i život salašara. Od kad ji ima zato se o njima pripovida ko koliko el ko kako zna, al i nuz to ima tušta čeljadi koji malo el skoro ništa ne znadu šta je salaš, a još manje ko, kako i zašto ga je izabro da živi u njemu.
Više godina sam izučavo kojekaka pismena o salašima i tušta nji obašo, a jel sam u njemu rođen i odrasto, došo sam do saznanja o tom šta je salaš. I ne samo to, već i kako su naši preci iz zemunice, u kojoj su tušta nji ode u pustarama počeli živit, dospili do prvobitnog salaša. A kad su počeli pravit salaše uvik su ji pomalo dotirivali, da njim život u njima bude što podesniji, pa sam kroz pravljenje salaša uvidio kako se on kroz vikove razvijo.
Pišem o salašima kako su izgledali na kraju trideseti godina XX. vika, u takom sam odrasto, kad na domazluk salašara nisu počele razbucat korinite društvene promine posli Drugog svitskog rata. Taki salaša danas više nema, zato sam se i zauzo da ji opisom i slikama sačuvam od zaborava, rad tvog, mog, rad naši dida koji su ji stvorili marnim radom i danas nikima čudnim kriposnim životom. S našim starima zauvik su nestali i taki salaši i taj život u njima. Zato sam se nakanio da zavirimo u njev život i da probamo iz njeg štogod dobrog napabirčit.
RIČ SALAŠ: Rič salaš je od višeznačne madžarske riči szállás i ona znači da je to:
* 1. zgrada u kojoj se kogod na kratko smisti el u njoj živi;
* 2. ko samo niko vrime u godini živi u zgradi na zemljodilskoj zemlji u dilu »Alfőld«-a, izmed Dunava i Tise.
U bunjevačkom izgovoru salaš je:
* 1. zgrada u kojoj žive čeljad u zemljodilskom domazluku;
* 2. salaš je i samostalni domazluk (katkad ne samo jedan) na svojoj zemlji sa zgradom u kojoj žive čeljad i s drugim zgradama, avlijom i ledinom, di se odvija obiteljski i dio gospodarskog života salašara, čeljadi koja žive u njemu.
Ima tumačenje da je salaš, lat. salassones, rič ugro-finskog porikla i znači »dolazi, stiže«. Korin je iz riči »saa«, a u madžarskom jeziku najstariji opisani trag je iz XIII. vika i znači »zaštićeno misto«, po čemu mož svatit da su madžarski stočari imali svoje salaše u koje su se sklanjali posli napasivanja živine.
Rič salaš hasniraju još u bugarskom, slovačkom, poljskom, ukrajinskom i ruskom, pa još i u drugim jezicima… (O riči salaš studiju je napiso dr. Branko Ćupurdija u knjigi »Subotica i okolina«, /Matica sprska, Novi Sad, 1987. /)
ŠTA JE SALAŠ: Madžarski kralj László II. je 1514. godine zabranio da se na tuđoj zemlji prave poljske kuće i kolibe rad čuvanja krupne živine i onda spominje salaš. S tim je postigo da čeljad u feudalnom odnosu ne prave nastambu di kome padne na pamet, već da budu što više nji na jednom mistu, tamo di njim se odredi. Ako čeljad tako žive onda su pod boljim nadzorom vlastele, lakše su njim nametnili društveno-gospodarski odnos kaki njima pasira. Da su njim dopuštali raštrkano naseljavanje teže bi narod držali pod nadzorom i vlašću. Nuz to onda su vlastelini već za najmanje deset kuća saziđali crkvu da bi i nuz pomoć svećenika narod lakše držali pod nadzorom, jel su i svećenici ko i kmetovi, vlasnici vlastelina.
U našem kraju salaš je obično domazluk sa zgradama na kojem stalno žive čeljad obitelji vlasnika zemlje el arendaš (zemljodilac koji radi tuđu zemlju) el komencijaš (radnik koji stoji u salašu gazde, zaradu prima najvećim dilom u naturi), a po tom koliko ima zgrada i čeljadi, znamo da je to po imenu: salaš, spahiluk (bolje stojeći seoski domaćin), majur (veliko gazdinstvo sa zgradama i stanovima za radnike), kaštelj (oveća zgrada, u kojemu živi s obitelji vlasnik majura), katkad litnjikovac, u novije vrime farma, ranč, pa i salaš za odmor koji je po mistu i prostoru drugačiji od vikendice.
OBLIK SALAŠARSKOG ŽIVOTA: Salašarski život je i to kako živi el kako je živio zemljodilac u nikim vrimenima i krajovima Evrope, pa i u drugim kontinentima, di je svudan imo drugačiji oblik života. Salaš ko misto oblika života u Bačkoj i donekle u Banatu, najviše u niziji izmed Tise i Dunava, to je poljsko imanje u kojem živi zemljodilac s obitelji. Najčešće u istoj avliji, el blizo njoj su mu i kojekake staje za živinu i pilež koje je odranjivo. Taka su imanja nastala na zemlji svoji gospodara u prostranim i kadgod većinom neobrađivanim pustarama, u kojima su se njezina čeljad najpre bavila odranjivanjem krupne živine: marve (goveda), ovaca i konja.
Ovaki oblik salaša je nasto u pustarama u Severnoj Bačkoj, najviše u atarima Subatice i Sombora, a u južnoj Bačkoj u ataru Čeneja pod Novim Sadom, a u manjim i riđim skupinama salaša je bilo i u okolici drugi veći gradova u niziji med Tisom i Dunavom. g
