Preskočena prepreka
S novim dužnosnicima na čelu Hrvatsko nacionalno vijeće nastavlja tamo gdje se stati nije niti smjelo. Nerazumne, a moglo bi se reći i djetinjaste ostavke pojedinih čelnika, podnesene poslije nekoliko jednoglasno usvojenih odluka od vitalnog značaja za hrvatsku zajednicu u Srbiji i Crnoj Gori, na kraju ipak nisu omele budući rad predstavničkog tijela ovdašnjih Hrvata.
I pokraj neobjašnjivog agitiranja za bojkot sjednice, o kojem neslužbeno svjedoče pojedini vijećnici HNV-a, većina je pokazala izuzetnu odgovornost prema sebi, svojoj djeci, svojoj zajednici i sveukupnoj budućnosti.
Da je kojim slučajem bojkot uspio, čulo se i na samoj sjednici, vjerojatno se HNV u ovom sastavu više nikad ne bi ni sastao. A, kada bismo, kako i po koju cijenu došli do novog saziva, odgovora nema niti u tragovima.
No, i dalje ostaje nezatvorenim suštinsko pitanje: zašto je HNV doveden u situaciju da tek s minimalnom većinom odlučuje o važnim problemima hrvatske zajednice. Ako postoje programske razlike, bilo bi dobro priopćiti ih javnosti. Čisto da se zna. Da ne bi bilo nagađanja, manipulacija i nejasnoća. A ako programskih razlika nema, a javno se o njima nitko nije očitovao, onda osobne simpatije ili antipatije ne smiju dovoditi u pitanje funkcioniranje institucije. Ne smiju, jer je to neozbiljno, štetno i povijesno neodgovorno.
Prijeteća blokada rada HNV-a, koja je u jednom momentu opasno natkrilila hrvatsku zajednicu, svakako ne bi išla u korist zajednice i tu nema spora. Onaj kome to odgovara, onaj tko na tome radi, svjesno ili nesvjesno nije bitno, vrijeme je da se zaustavi i još jednom stavi prst na čelo. Zlo je učinjeno, ali povratka i dalje ima.
Ne treba sumnjati da će se u idućim danima, nakon što je ozbiljna prepreka ipak preskočena, stanje normalizirati i da će se većina vijećnika, koji su opravdano ili neopravdano bili odsutni, uključiti u daljnji rad HNV-a. U većini ili u manjini, vijećnici su uvijek vijećnici i pred njima je stalno ista zadaća – poštivati birače i raditi na dobrobit zajednice. Bojkotiranjem ili opstrukcijom rada do dobrobiti se ne dolazi. Dapače.
Ruka pomirenja pružena je na sjednici HNV-a svima, pa i odsutnima. Treba je prihvatiti, jer zlovolja rađa zlovolju, a zla krv – zlu krv. A, time se postiže samo jedno – naše daljnje propadanje i, zašto kriti, moguće nestajanje. Ima li hrabrih da priznaju to kao svoj cilj?
Z. P.