Kako, molim?
PROMIŠLJEN IZBOR
Svima poruči da nisam bjegunac, da sam bolestan i da zbog trenutnih okolnosti koristim »velikodušnu« ponudu Vlade da biram da se dragovoljno predam, ili da država neće ništa poduzimati. Tu poruku sam tako razumio, jer Vlada nikada do sada nije spominjala da će onaj, tko ne odluči predati se, biti uhićen. Nebojša Pavković, haški optuženik, u pismu svom odvjetniku, Danas, 16. travnja
NIŠTA STRAŠNO, DAPAČE
To što policija ne zna gdje je Pavković, nije nešto strašno, uvijek postoje takvi slučajevi i u običnom kriminalu. Kao da ne znate kako se nešto tako i ranije dešavalo. To ne znači da se ne zna gdje je, recimo, njegova lokacija, ili da se neće ubrzo saznati, ili da se on neće pojaviti i predati, što ja mislim da će se na kraju dogoditi, kao i u svim ostalim slučajevima, vjerojatno vrlo brzo. Dragan Šormaz, član skupštinskog Odbora za sigurnost, DSS, B92, 15. travnja
DUG PUT OD DEVETE
DO PRVE RUPE
Nažalost, put od devete rupe na svirali do suradnje od A do Ž bio je suviše dug, i to nas je mnogo koštalo. Živorad Kovačević, predsjednik Europskog pokreta u Srbiji, Dnevnik, 17. travnja
ZNA LI ITKO IŠTA
Kakva putovnica, koji Gotovina, nemam ja pojma ni o čemu, kaže Ivica Račan, predsjednik SDP-a i obnašatelj premijerske dužnosti u vrijeme kad je nepoznat netko »heroju, a ne zločincu« po svemu sudeći, omogućio da dođe u posjed lažirane putovnice.
Kakvo prisluškivanje i praćenje, koji novinari, nemam vam tri čiste ni o čemu, govorio je svojedobno Račan o tajnim agentima, isljeđivanju novinara te obavještajnim predstavkama na rečenu temu, koje je, kako tvrdi, ne čitajući bacao u koš.
Pa dobro, zna li itko išta u ovoj državi, s punim pravom se može zapitati čovjek kad otkrije da hrvatski nam premijeri nemaju pojma o čemu se u državi govori i šuti. Postoji u narodu jedna izreka o ludom i zbunjenom, koja bi na ovom mjestu sjela kao budali šamar. Sve što u Hrvatskoj diše zaboravno je i neupućeno do iznereda. Samo Carla del Ponte tu i tamo prozbori da smo putem svojih demokratski izabranih predstavnika pomagali i financirali bježaniju »general-turista«, nakon čega je mi malo ispljujemo – da ne zna ona tko joj glavu nosi, a ako zna neka nam dostavi dokaze. I mic po mic, tako se približavamo Europskoj uniji.
A danas je situacija stubokom promijenjena – informirani smo do boli, sve nam je kristalno jasno, ali nitko ništa ne zna. Zanimljiva situacija, nema što. Niti aktualni premijer Sanader, zar ste sumnjali, nema pojma što se događa s tim Gotovinom, a opravdano sumnjamo da bi ga i prepoznao kad bi kojim slučajem u šetnji s Jadrankom Kosor nabasao na »heroja«. Na kraju krajeva, čovjek bude doveden u sumnju da taj Gotovina uopće postoji. Ladislav Tomičić, Novi list, 17. travnja
NAJBRŽA JE – KORNJAČA
Početak službenog pridruživanja Europi pokazuje da je u Srbiji, u kojoj se mnogi predstavljaju kao tigrovi i leopardi, ipak najbrža kornjača. Slobodan Vuksanović, ministar prosvjete u Vladi Srbije, Politika, 15.04.2005.
LOGIČNA NAKLONJENOST
Beskompromisno se zalažem za borbu protiv svih oblika kriminala, poštovanje zakona, red, suverenitet i teritorijalni integritet naše zemlje, istinsku slobodu našeg naroda i očuvanje gospodarskih i ekonomskih potencijala naše države, pa je stoga prirodna i logična moja naklonjenost Srpskoj radikalnoj stranci. Siniša Vučinić, predsjednik Srpske partije socijalista, Srpski nacional, 11.04.2005.