Arhiv tekstova
Vlastiti nemar
U Novom Sadu je održan međunarodni Salon knjiga koji je otvoren 14. travnja, a zatvoren je 19. travnja. Uz Salon knjiga održana je i međunarodna izložba školskog i kancelarijskog materijala, te izložba slika. Za nekoliko dana trajanja ove manifestacije, Salon je posjetio veliki broj Novosađana, kao i gostiju iz regije. Uz domaće izlagače, predstavili su se i izlagači iz okolnih zemalja, a na Sajmu su se predstavili i izdavači iz Republike Hrvatske.
Na novosadskom Salonu je bio i štand »Izdavačke djelatnosti na jezicima nacionalnih manjina«, na kojemu je predstavljeno izdavaštvo na hrvatskom, rusinskom, mađarskom, slovačkom i romskom jeziku. Tijekom obilaska spomenutog štanda, zamijetili smo da su izložena štampana djela na svim spomenutim jezicima, dakle, kod mjesta za slovački jezik sva su izložena djela bila na slovačkom ili na mjestu za rusinski jezik, izložena su bila djela na rusinskom, ali dio štanda gdje je bilo označeno da su izložena djela na hrvatskom jeziku bio je »zanimljiv«.
Primjerice, tu se je mogla vidjeti i izložena knjiga »Istorija Šokaca, Bunjevaca i bosanskih franjevaca« koja je objavljena u Mađarskoj još daleke 1947. godine, a na Salonu je izložen prijevod, i to prijevod na srpski jezik, a ne na hrvatski, a knjiga je tiskana u Subotici 2001. godine. Što je još zanimljivije, u toj se knjizi Šokci i Bunjevci označuju kao zasebni nacion, a ne dio hrvatskoga korpusa, čak na samom početku knjige, tj. na trećoj strani, čitatelju se može vrlo lako pričiniti da su Šokci i Bunjevci pokatoličeni Srbi?!
Vrlo je diskutabilno da se ovakva knjiga nalazi na »hrvatskom« štandu tj. štandu predviđenom za izdavačku djelatnost na hrvatskom jeziku, kad knjiga nije tiskana na hrvatskom jeziku, a točnost sadržaja same knjige je zasebna priča. Pri upitu gospođe koja je bila zadužena na štandu, je li netko od ovlaštenih osoba zadužen za izdavačku djelatnost na hrvatskom jeziku, točnije, netko zadužen za »hrvatski dio« štanda nazočan, odgovorila je da nema nikog.
Predstavnike mađarske zajednice smo vidjeli, te slovačke i romske. Jedino Hrvata i Rusina nigdje… Ovakav propust nije se mogao desiti Mađarima ili Slovacima, pa ni Rusinima, i pokraj toga što predstavnici Rusina nisu bili nazočni na Salonu, kao ni Romima da na primjer, jedan dio njihovog naroda bude označen u nekom izloženom dijelu kao zasebni nacion, i to još na »njihovom« štandu. A znamo da postoji još puno knjiga hrvatskih autora koje nismo mogli pronaći na štandu hrvatskog izdavaštva, posebice autora srijemskih Hrvata. Nadamo se da se ovakvi propusti u buduće neće pojavljivati na nekoj sličnoj manifestaciji, jer ako se ovakve knjige nalaze na našem hrvatskom štandu, što možemo očekivati na nekom drugom štandu? Nadamo se također da će na idućem Salonu, na štandu gdje se predstavlja nakladništvo na hrvatskom jeziku, biti nazočan i netko, tko uistinu i govori hrvatski jezik i da će se organiziranije pristupiti promociji nakladništva na hrvatskom jeziku.
Igor Kušeta
