Arhiv tekstova
Telefon, nekad i sad
Još od svog izuma i prapočetaka korištenja »prvih mehaničkih razgovora na daljinu«, telefon je zauzeo počasno mjesto u životima svih onih »privilegiranih« u čijim su kućama, stanovima ili uredima počeli zvoniti raznoliki modeli revolucionarnog aparata koji je najviše unaprijedio komunikaciju ljudske vrste. Imati telefon predstavljalo je pitanje statusne kvalifikacije i vrednovanja mjesta u društvu, jer razgovarati »žicom« bilo je mnogo otmjenije nego »oči u oči«.
Za razliku od brojnih tehničkih inovacija, poput radija i televizije, koje su na naše prostore stigle sa znatnim kašnjenjem u odnosu na postojbinu iz koje su potekli u svijet (SAD), telefonija se, posve logično, ravnomjerno počela širiti u svim dijelovima relativno razvijenog svijeta. Jer imućni i dobrostojeći ljudi živjeli su svugdje…
SUBOTIČKI TELEFONSKI IMENIK IZ 1920. GODINE: Za ilustraciju navedenog uvoda uzet ćemo 85 godina staru listu korisnika subotičke telefonske centrala i neke od privilegiranih vlasnika njenih brojeva. Na primjer, na privilegirani broj 1 mogao se nazvati tadašnji renomirani gradski hotel »Zlatno jagnje«, Gradska bolnica birala se na 113, Gradonačelnik na 34, Gradsko kazalište imalo je broj 560, a glavna policijska postaja pozivala se na broj 22.
Glede privatnih korisnika u ono vrijeme prve telefonije većina brojeva je bila u posjedu imućnijih trgovaca, zanatlija, odvjetnika, liječnika ili pak, zemljoposjednika koji su sebi mogli dozvoliti prestižni luksuz vlastitog mjesta i broja u telefonskom adresaru. Tako je, primjera radi, na broju 881 bio dr. Mirko Ivković-Ivandekić, odvjetnik, 139 imao je Pajo Ivković-Ivandekić, liječnik, na broju 15 mogao se dobiti Matija Horvacki, pogrebnik, na broju 292 nalazili su proizvođači soda vode Grga Peić i drug, a broj 541 imao je zemljoposjednik Josip Piuković. U to danas, davno, vrijeme začetaka telefonskog prometa na subotičkim prostorima bilo je najviše tisuću brojeva, a danas…
MODERNA »FIKSNA« TELEFONIJA 21. VIJEKA: Prema podacima dobivenim iz direkcije Telekoma na pozivnom subotičkom broju 024 danas se nalazi blizu 80.000 korisničkih brojeva, što evidentno pokazuje koliko je telefon tijekom proteklih desetljeća prestao biti statusno, a postao opće namjensko sredstvo dostupno gotovo svakom pojedincu.
Dapače, imati telefonski priključak predstavlja osnovnu potrebu normalnog življenja prema zakonima suvremenog društva. Također, uz sredstvo za govornu komunikaciju fiksna linija u eri globalne kompjutorizacije predstavlja, putem modemskog uređaja, i mogućnost korištenja interneta i elektronske pošte (E mail), danas jednog od najraširenijih oblika pismenog oblika kontakta između ljudi. Upravo zbog sve progresivnijeg omasovljenja računalske opremljenosti (slučaj posve sličan telefonskom bunu), većina telefonskih korisnika ima i po nekoliko linija kako bi mogao nesmetano i razgovarati i biti konektiran na »netu«. Za razliku od nekadašnjih skupih cijena impulsa, mada ni danas nisu niske, koliko bi prema cijenama u drugim državama trebale biti, telefoniranje ne predstavlja preveliku stavku u kućnom budžetu. Naravno, ukoliko se stvarno ne pretjeruje, već razgovara sukladno nužnim potrebama u realnom vremenu potrebnom za jedan prosječan razgovor. Nažalost, razgovor s inozemstvom je još uvijek preskupa zabava i nezasiti »gutač impulsa i novca«, jer malo duža »žičana avantura« može solidno isprazniti džep ljubitelja beskrajnih razgovora.
BUDUĆNOST TELEFONIRANJA: Pojavom mobilne telefonije i prvih aparata, koji su bili sposobni obavljati komunikaciju bez fiksne žice, telefon je zakoračio u prostore budućnosti koja nudi neviđene i još uvijek nedovoljno istražene mogućnosti tehnološkog napretka. Satelitski telefoni i sustavi navođenja, konferencijski razgovori, video i audio telekomunikacija i još mnogo novotarija postali su stvarnost svakidašnjice u kojoj živimo i realnosti globalnog povezivanja. g
